Noldori

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slovo Noldo

U legendarijumu Dž. R. R. Tolkina, Noldori (što znači oni koji poseduju znanje) su bili onaj deo drugog klana Vilenjaka, Tatjara, koji su otišli u Aman. Prema legendi, klan su osnovali Tata, drugi Vilenjak koji se probudio pokraj Kujvijenena, njegova žena Tatije i njihova 54 pratioca, ali Finve, prvi Noldo koji je otišao u Valinor sa Oromeom i drugim kraljevima Vilenjaka, Ingveom i Elveom, postao je njihov kralj i poveo je je polovinu (druga polovina nije htela da pođe i oni su postali Avarima) Tatjara u Valinor. Oni su govorili Kveniju u Valinoru, ali izgnanici koji su se vratili u Srednju zemlju su koristili Sindarin, jezik Sindara, Vilenjaka koji nikada nisu otišli u Valinor.

Noldore su govornici Sindarinskog jezika nazivali Golodrimima ili Godhelimima, a Teleri sa Tol Ereseje Goldoima. Takođe se navode i pod imenom Dubokoumni Vilenjaci. Jednina kvenijske imenice glasi Noldo.[1] Oni su bili drugi klan i po uzvišenosti i po brojnosti, drugi po uzvišenosti iza Vanjara, koji su bili ljubimci Manvea i Varde, i drugi po brojnosti iza Telera, iako su bili najbrojniji u Valinoru, jer je veći deo Telera ostao u Belerijandu. Obično su imali sive oči i tamnu kosu (osim onih koji su imali vanjarsku plavu kosu, što je bilo najprimetnije u rodu Finarfina).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Noldori u Valinoru[uredi | uredi izvor]

Noldori se smatraju najvećima od Vilenjaka i svih naroda Srednje zemlje u mudrosti, ratovanju i umešnosti. U Valinoru „veliki postadoše njihovo znanje i veština, ali još silnija beše njihova žeđ za većim znanjem, i u mnogim stvarima ubrzo nadmašiše svoje učitelje. Menjali su svoj jezik, jer su gajili veliku ljubav prema rečima, i nastojali su neprestano da pronađu prikladnija imena za sve stvari koje su poznavali ili zamišljali“.[2] Bili su miljenici Aulea Kovača, i prvi su otkrili i oblikovali dragulje. Sa druge strane, Noldori su bili i najponosniji od Vilenjaka: prema rečima Sindara, „trebalo im je mesto u kome bi se svađali“.[3] Njihovo najveće naselje je bio grad Tirion na Tuni. Među najmudrijima od Noldora bio je Rumil, tvorac prvog pisma i autor mnogih epskih knjiga. Feanor, sin Finvea i Mirijele, bio je najveći od noldorskih zanatlija, „najrečitiji i najveštijih ruku“[2] i tvorac Silmarila.

Noldori su bili najomrznutiji od Melkora, koji im je zavideo na njihovom razvoju i, više od svega, na Silmarilima. Stoga je on išao među njih, nudeći savet, i Noldori su ga primali, budući da su bili željni znanja. Ali Melkor je sejao laži i na kraju mir Tiriona beše otrovan. Feanor, pobunivši se protiv svog polubrata Fingolfina, je bio izgnan, a sa njim je pošao i njegov otac Finve. Fingolfin je ostao kao vođa Noldora u Tirionu.

Ali Melkor je imao druge planove koje je želeo da završi. Nedugo zatim, uz pomoć Ungolijante, posekao je Dva Drveta, i došavši u Formenos ubio Finvea, ukrao Silmarile i otišao iz Amana. Feanor se tada, vođen željom za osvetom, pobunio protiv Valara i održao je govor pred Noldorima, nagovarajući ih da napuste Valinor, krenu za Melkorom, koga je nazvao Morgotom, i povedu rat protiv njega za povraćaj Silmarila. Zakleo se užasnom kletvom da će juriti Morgota i proglasio se Uzvišenim kraljem Noldora. Iako je većina Noldora i dalje smatrala Fingolfina za svog kralja, pratili su Feanora kako se ne bi razdvajali od svog roda.

Odlazak u Srednju zemlju[uredi | uredi izvor]

Noldori u Feanorovoj pratnji su zahtevali od Telera da im ustupe njihove brodove. Kada su Teleri odbili, Noldori su brodove uzeli na silu, počinivši prvo rodoubijanje. Glasonoša Valara je nakon toga došao i preneo im „Proročanstvo severa“, objavljujući Kob Noldora zbog Rodoubijanja i pobune, kao i upozorenje da ako nastave ne samo da neće povratiti Silmarile, već će biti ubijani i mučeni. U tom trenutku mnogi od Noldora su se vratili u Valinor i Valari su im oprostili. Oni su izabrali Finarfina za svog vođu. Preostali Noldori, vođeni Fingolfinom, od kojih mnogi nisu imali nikakve krivice u Rodoubijanju, su ostali odlučni da napuste Valinor i odu u Srednju zemlju.

Drugo i Treće doba[uredi | uredi izvor]

Većina Noldora je otplovila nazad u Aman na kraju Prvog doba. Neki su, poput Galadrijele, Finarfinove ćerke, ili Kelebrimbora, Feanorovog unuka, odbili oproštaj Valara i ostali u Srednjoj zemlji. Gil-galad je osnovao novo kraljevstvo u Lindonu i vladao je kroz čitavo Drugo doba, duže od svih Uzvišenih kraljeva osim Finvea. Za Uzvišenog kralja su ga prihvatili i Noldori Eregiona. Nakon izvesnog vremena, Sauron je zamenio svog gospodara Morgota kao novi Mračni gospodar. Uz pomoć Vladajućeg Prstena utvrdio je Mordor i započeo dugi rat sa preostalim Vilenjacima. Napao je Eregion, uništivši ga pritom, ali je odbijen u Rivendelu i Lindonu. Uz pomoć Numenorejaca, Noldori su uspeli da ga poraze na neko vreme.

Međutim, godine 3319 dd, Numenor je pao zvog Ar-Farazonove pobune protiv Valara, u kojoj je Sauron imao veliki udeo. Kada je Elendil pobegao sa svojim sinovima u Srednju zemlju i osnovao kraljevstva Arnor i Gondor, Sauron je pokušao da osvoji Gondor na brzinu. Elendil i Gil-galad su krenuli na Mordor u „Poslednjem savezu Ljudi i Vilenjaka“ i porazili Sauronovu vojsku u bici na Dagorladu („bojno polje“) i konačno Saurona u opsadi Barad-dura. Tu je stradao Gil-galad i sa njime je okončano Uzvišeno kraljevanje Noldorima. Nijedan novi Uzvišeni kralj nije bio izabran, pošto niko nije ni zahtevao to zvanje. Stoga se navodi da je Uzvišeno kraljevanje Noldorima prešlo preko mora, kod Noldora u Valinoru, kojima je vladao Finarfin, Finveov treći sin, koji nikada nije otišao. Od Finveovih potomaka u Srednjoj zemlji su ostali samo Galadrijela i Elrond Poluvilenjak (kao i kraljevi Numenorejaca kroz dugu lozu Elrondovog blizanca Elrosa).

U Trećem dobu, preostali Noldori su se proredili i krajem Trećeg doba jedina preostala naselja Noldora u Srednjoj zemlji su bila u Rivendelu i Lindonu. Njihova sudbina od potpunog nestajanja sa sveta je bila zajednička za sve Vilenjake.

Uzvišeni kraljevi Noldora[uredi | uredi izvor]

  • U Valinoru:
  1. Finve, prvi Uzvišeni kralj
  2. Feanor, prvi Finveov sin, prisvojio titulu nakon očeve smrti
  3. Fingolfin, drugi Finveov sin, većina Noldora ga je smatrala Uzvišenim kraljem
  4. Finarfin, treći Finveov sin, vladao preostalim Noldorima u Amanu
  • U Srednjoj zemlji:
  1. Fingolfin, nakon što se Maidros odrekao prava na prvenstvo
  2. Fingon, prvi Fingolfinov sin
  3. Turgon, drugi Fingolfinov sin
  4. Gil-galad, sin Orodreta, sin Angroda, poslednji Uzvišeni kralj Noldora u izgnanstvu.[4]

Nije potpuno jasno kako je Finve postao Uzvišenim kraljem. Moguće je da je bio potomak rodonačelnika Noldora, „Tate“, ili je bio prihvaćen za vođu kao poslanik Noldora kod Valara. Noldori su imali više prinčevskih kuća pored Finveove: Glorfindel od Gondolina i Gvindor od Nargotronda, iako nisu bili u srodstvu sa Finveom, smatrani su prinčevima. Međutim, ove niže kuće nisu imale svoja kraljevstva. Sva noldorska kraljevstva u Belerijandu i kasnije u Erijadoru su bila kraljevana Finveovim potomcima.

Naslednici Elrosa (kraljevi Arnora) su prisvojili titulu Uzvišenog kralja, ali nema nikakvih naznaka da se to odnosilo na bilo šta osim na Uzvišeno kraljevanje Dunedainima. Kao naslednici po ženskoj liniji, Elros i njegov brat Elrond nikada nisu smatrani podobnima za vladanje Vilenjacima, a Elrond nikada nije ni zahtevao titulu.

Treba napomenuti da Galadrijela, poslednja od kuće Finvea u Srednjoj zemlji (osim Poluvilenjaka) i sestra Gil-galadovog dede, takođe nikada nije zahtevala kraljevsku titulu za sebe. Jedino preostalo vilenjačko kraljevstvo u Srednjoj zemlji nakon Drugog doba je bilo šumsko kraljevstvo u Mrkoj Šumi, kojim je vladao Sinda Tranduil.

Telesne karakteristike[uredi | uredi izvor]

Noldori su bili veoma visoki i mišićavi. Njihova kosa je obično bila crna, ali smeđa, crvena, pa čak i srebrna su postojale među nekima od njih. Oči su im obično bile sive.

Međurasni brakovi su bili uobičajeni među njima, i Noldori su se povremeno venčavali i sa Telerima i sa Vanjarima.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Najosobenija karakteristika Noldora je njihova naklonost ka zanatstvu. Ona se kreće od draguljarstva i šivenja, pa do pravljenja jezika. Veoma su se ponosili ovim veštinama. Nesrećna nuspojava toga je bila arogantnost koja je zarazila Noldore i kasnije izazvala njihove velike patnje.

Noldori su, više no svi ostali Vilenjaci voleli da grade velike gradove i da žive u njima. Njihovi gradovi su se obično nalazili u dubokim planinskim dolinama, za razliku od priobalnih i šumskih domova Telera i Vanjara koji su živeli zajedno sa Valarima.

Oni su pripitomili konje i pse.

Rod Finvea[uredi | uredi izvor]

Mirijela
 
 
 
 
 
 
Finve
 
 
 
 
 
 
Indis
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Feanor
 
Findisa
 
 
Fingolfin
 
 
 
Irime
 
 
 
Finarfin
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Sedam sinova
 
FingonTurgonArgonAredela
 
FindorAngrodAignorGaladrijela
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Kelebrimbor
 
 
 
 
Idrila
 
 
 
Maiglin
 
 
 
 
Orodret
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Earendil
 
 
 
 
 
 
 
 
Gil-galad
 
Finduilas
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Elros
 
 
 
 
 
Elrond
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Kelebrijana
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Aragorn
 
 
 
 
 
 
 
Aruena
 
Eladan
 
Elrohir
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Eldarion

Druge verzije legendarijuma[uredi | uredi izvor]

U ranim verzijama Tolkinovog legendarijuma Srednje zemlje, Noldori su najčešće nazivani Noldolima ili Gnomima. Nazivani su Gnomima i u ranim izdanjima „Hobita“ i „Gospodara prstenova“. Noldori su bili oni koji su govorili jezik koji je tada bio noldorski, ili gnomski, da bi na kraju postao sindarinski u kasnijim verzijama.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dž. R. R. Tolkin je u svojim kasnijim radovima obično koristio oblik Ñoldor, sa tildom iznad prvog slova. Ovim je želeo da pokaže da se ime tokom Prvog doba izgovaralo kao IPA[ˈŋɔldɔr] (reč je počinjala sa poslednjim glasom engleske reči sing). U Trećem dobu ime se jednostavno izgovaralo kao IPA[ˈnɔldɔr], pa je u „Gospodaru prstenova“ i „Silmarilionu“ uvedeno spelovanje Noldor.
  2. ^ a b "Of Eldamar and the Princes of Eldalië"
  3. ^ Quendi and Eldar, pp. 381
  4. ^ U izdatom „Silmarilionu“ se navodi da je Gil-galad sin Fingona, ali je Kristofer Tolkin kasnije kategorično tvrdio u knjizi „Narodi Srednje zemlje“ da je to bila njegova greška i da je on sin Orodreta, koji je, sa druge strane, bio sin Angroda, a ne Finarfina