Pređi na sadržaj

OŠ „Jovan Šerbanović” Ranovac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
OŠ „Jovan Šerbanović” Ranovac
Osnovana1845.
LokacijaRanovac bb, Ranovac
Ranovac, opština Petrovac na Mlavi
Država Srbija
Veb-sajtOŠ „Jovan Šerbanović” Ranovac

OŠ „Jovan Šerbanović” u Ranovcu, naseljenom mestu na teritoriji opštine Petrovac na Mlavi, državna je ustanova osnovnog obrazovanja.[1]

Istorijat škole[uredi | uredi izvor]

Škola je osnovana 1845. godine i bila je jedna od prvih u vitovničkom kraju. U početku imala je tri razreda, a krajem 19. veka je prerasla u četvororazrednu, tada su školu pohađala samo deca iz ranovačkih zaselaka, ali kasnije im se pridružuju i deca iz okolnih sela. U početku je u školi radio samo jedan učitelj koji je stanovao u školskoj zgradi. Kao prvi učitelj ranovačke škole spominje se Rista Protić koji je radio krajem 1880. godine. Krajem 19. veka u Ranovcu sazidana je nova školska zgrada i sa izgradnjom je završena 1905. godine. Prvi đaci su pošli u novu ranovačku školu u toku školske godine 1905/06.

Za vreme Prvog svetskog rata ranovački kraj je bio pod bugarskom okupacijom, kada je bugarska vojska školu koristila kao kasarnu. Posle oslobođenja zemlje, 1918. godine, školska zgrada se temeljno renovirala. Stanovnici sela su finansijski pomagali obnovu škole.

Ranovačka škola je u vreme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (Kraljevine Jugoslavije) bila jedna od najboljih u srezu Mlavskom, imala je veoma lepo uređeno dvorište, školsku baštu, biblioteku i veoma je aktivno radila na kulturno-prosvetnom radu sa meštanima sela.

Posle oslobođenja nakon Drugog svetskog rata, 1944. godine, škola je počela ponovo sa redovnom nastavom. Tada je još uvek bila četvorogodišnja škola. Nakon školske reforme 1950. godine prerasla u osmogodišnju. Ubrzo zatim postaje matična škola za naselja Ranovac, Kladurovo i Manastirica. Nakon Drugog svetskog rata škola je dobila naziv „Jovan Šerbanović”, po Jovanu Šerbanoviću, učesniku Narodnooslobodilačke borbe i narodnom heroju Jugoslavije.

Škola danas[uredi | uredi izvor]

Krajem 2003. godine uspešno je završena izgradnja nove školske zgrade, uz veliko zalaganje meštana sela Ranovac, okolnih sela, Opštine Petrovac na Mlavi i republičkih prosvetnih organa. Nova školska zgrada je sagrađena na prostoru nešto dalje od stare škole. Đaci i nastavno osoblje konačno su se uselili u novu školu pred početak nove 2004. godine. Ostaci stare škole su konačno uklonjeni 2013. godine.

Prvi direktor ranovačke škole u godinama nakon Drugog svetskog rata bio je Žikica Stanojević. On je počeo da radi u školi nakon Drugog svetskog rata i bio je jedan od organizatora osmogodišnje nastave. Posle njega je direktor bio Čeda Dragojević. Dobrosav Tepavčević je dugo radio u ranovačkoj školi i bio je direktor škole sa najdužim stažom. Njega je na mestu direktora nasledila Jasna Ivković, nastavnica srpskog jezika, a nju je nasledila Vesna Šubert, učiteljica iz Ranovca. Trenutna direktorka je Sanja Stjepanović, pedagog škole.

Područna odeljenja[uredi | uredi izvor]

Škola u Kladurovu

U selu radi četvororazredna osnovna škola koja je započela sa radom 1868. godine. Nema puno podataka o najranijoj istoriji škole. Prvi poznati redovni učitelj koji radio u Kladurovskoj školi bio je Mijailo Gašparević. Njegovo ime se spominje na spisku učitelja u srezu mlavskom iz 1880. godine.

Prilike u kladurovskoj školi uglavnom su nam poznate iz izveštaja školskih nadzornika u srezu mlavskom od kraja 19. i tokom prve polovine 20. veka. Najpouzdaniji podaci potiču iz perioda nakon Prvog svetskog rata. Prilike u kladurovskoj školi nisu se mnogo razlikovale od prilika od ostalih škola u okolini. Škole su bile poprilično uništene u toku Prvog svetskog rata. S obzirom na to da ni država ni okrug nisu finansijski pomagali obnovu ovih škola, same opštine su bile prinuđene da oprave škole koliko god je to bilo moguće.

U toku rata su svešteničke knjige uglavnom bile upropašćene. Bez ovih knjiga nije se mogao izvršiti pravilan upis dece u prvi razred osnovne škole. Roditelji koji nisu bili voljni da šalju decu u školu nastojali su da iskoriste takvu situaciju i da potpuno izbegnu školovanje dece.

Pored toga, kladurovska i ostale škole u Homolju imale su velikih problema sa lošim komunikacijama i sa hajducima koji su i dalje hajdukovali u šumama više godina nakon završetka rata.

S obzirom na to da je škola u Kladurovu stradala u toku Prvog svetskog rata bilo je potrebno podići novu školsku zgradu. Zbog nedostatka sredstava i lošeg ekonomskog stanja samog sela nije bilo moguće izvesti obnovu škole. Škola u Kladurovu nije mogla biti obnovljena bez pomoći države, što se jasno vidi iz popisa prilika u srezu mlavskom iz 1928. godine. Prošlo je više od 10 godina od završetka rata pre nego što je školska zgrada obnovljena.

U toku Drugog svetskog rata rad škole je bio neredovan usled vanrednih ratnih prilika i nedostatka nastavnog osoblja. Po završetku rata škola nastavlja sa radom. Ubrzo nakon školske reforme 1950. godine škola u Ranovcu postaje matična škola za naselja Kladurovo, Manastirica i Ranovac.

Od tada pa do danas škola u Kladurovu i dalje radi kao četvorogodišnja škola. Nakon završetka prvih četiri razreda učenici kladurovske škole nastavljaju svoje školovanje u osmogodišnjoj ranovačkoj školi.

Škola u Manastirici

Škola je osnovana i počela da radi 1866. godine. Počela je nastavu kao trogodišnja, da bi krajem 19. veka prerasla u četvorogodišnju. Jedan od prvih učitelja bio je Stevan Mitrović, koji se spominje 1880. godine.

Do izbijanja Drugog svetskog rata u školi se smenilo više kvalitetnih učitelja, a nakon školske reforme 1950/53. godine škola nastavlja rad kao izdvojeno odeljenje matične osnovne škole u Ranovcu.

Današnja zgrada škole je napravljena 1974. godine, a renovirana je 1980. godine.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Osnovna škola “Jovan Šerbanović. Edukacija. Pristupljeno 9. 1. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]