Omer-beg Sulejmanpašić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Omer beg Sulejmanpašić Skopljak
Omer beg Sulejmanpašić
Datum rođenja1870.
Mesto rođenjaOdžakOsmansko carstvo
Datum smrti1918.

Omer beg Sulejmanpašić Despotović Skopljak (Odžak, 18701918) bio je srpski književnik. Rođen je 1870. godine u Odžaku, gde je živeo do svoje petnaeste godine. Njegov otac Mustaj-beg je 1884. godine odlučio da se sa porodicom iseli iz okupirane Bosne, ali se predomislio, zadržao i naselio u Sarajevu. Po završetku školovanja u sarajevskoj Ruždiji, Omer-beg je počeo da se bavi književnošću. Prvu pesmu, „Ruža i srce“, objavio je 1893. godine u listu Bošnjak. Kasnije postaje višegodišnji saradnik Bosanske vile i mostarske Zore. Istovremeno je sakupljao narodne pesme bosanskih muslimana, ispevanih u srpskom desetercu. Dve pesme su objavljene u Vili (Ženidba bega Omer-bega i Ženidba Ćejvanagić Mehe) a rukopisi ostalih 29 pesama sa ukupno 5451 stihom čuvaju se u Etnografskoj zbirci Srpske akademije nauka i umetnosti. Zbog svog prosrpskog delovanja Omer-beg nije mogao da se zadrži u Sarajevu i 1899. vratio se u rodni Odžak. U napadima objavljivanim u Bošnjaku i Beharu preteći mu je savetovano da ide u Srbiju i da tamo slavi „srpskog Svetog Savu“. Sa Mostarcem Smail-agom Ćemalovićem 1906. godine pokreće list Bosansko – hercegovački glasnik, u kojem je sarađivao i Osman Đikić.[1]

Omer-beg je umro 1918. godine, pred kraj Prvog svetskog rata, najverovatnije od španske groznice. Prema svedočenju bugojanskog prote Jove Popovića, na njegovom nadgrobnom spomeniku, pored uobičajenog arapskog natpisa urezano je, ćirilicom: Омер-бег Сулејманпашић, српски песник. Ćirilični natpis izbrisale su ustaše tokom Drugog svetskog rata. [2][3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Omer-beg Sulejmanpašić Skopljak: Pjesme
  2. ^ Nekoliko pesama i kratka biografija na sajtu www.njegos.org
  3. ^ Omer-beg Sulejmanpašić Skopljak, Srpstvu (priredio Jovo Bajić), Beograd 2001.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Omer-beg Sulejmanpašić Skopljak, Srpstvu (priredio Jovo Bajić), Beograd 2001.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]