Operacije Vermahta protiv četnika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Operacije Vermahta protiv četnika Dragoljuba Draže Mihailovića , bile su najintenzivnije u periodu od 1941 do kraja 1943 . U tom periodu veće operacije Vermahta protiv partizanskih odreda vođene su u Užičkoj republici 1941 i Bihaćkoj republici novembra 1942, kao i Prva i Druga neprijateljska ofanziva. Od novembra 1943. godine saveznici su stali na stranu komunista te su do kraja Drugog svetekog rata nemačke operacije bile okrenute više prema partizanima. Operacije Nemaca bile su većeg ili manjeg obima a neka su bile izvođene paralelno i protiv partizanskih jedinica.


Vojne operacije tokom 1941. godine[uredi | uredi izvor]

Mihailović nije planirao da podigne opšti ustanak protiv nemačke okupacije, već da stvori organizaciju i čeka sve dok se pod naletom zapadnih Saveznika, čije su iskrcavanje u Jugoslaviji očekivali, okupatorske armije ne počnu povlačiti.[1][2] Međutim, ustanak u Srbiji koji su podigli jugoslovenski komunisti uvukao je i neke četničke jedinice u borbu protiv Nemačke, što je bilo nasuprot Mihailovićevim naređenjima.[1][2] Intenzitet ustanka je primorao Nemačku da u Srbiju dovede dve divizije i jedan puk za borbu protiv ustanika. Prva operacija Vermahta posle dovođenja pojačanja protiv partizana i četnika bila je operacija Mačva. Vođena je od 25. septembra do 15. oktobra 1941, protiv Cerskog i Jadarskog četničkog odreda (5.000 četnika). Operacijom su bile zahvaćene i partizanske jedinice.

Podoperacije:

- operacija Šabac,

- operacija - Mačva,

- Cer - Iverak- U toku ove operacije korišćene su 704,714, i 717. divizija (Divizije grupe 700. su divizije iz petnaestog talasa i slabije su borbene moći)Ove tri divizije sa po 10.000 vojnika bile su raspoređene istočno od Drine a 718.divizija nalazila se zapadno od Drine. [3]

- Krupanj - dolina Jadra.

U ovoj operaciji angažovane su i ustaške jedinice NDH. U poslednjoj podoperaciji, prema nemačkim izvorima, gubici su sledeći: četnici 107 poginulih, Nemci 20 poginulih i 38 ranjenih. .[4] Glavna osovinska formacija bila je nemačka 342. pešadijska divizija, brojna preko 20.000 vojnika, a upravo dovedena iz Francuske.

2. Operacija Oto. Vođena je od 13. do 20. oktobra 1941, a cilj je proboj Nemaca od Kruševca u pomoć opkoljenom garnizonu u Kraljevu. Prema komunističkim izvorima, na Popinskoj reci partizani su imali 21, a četnici devet poginulih. .[5] Nemci su brzo prošli taj položaj i naleteli na četnike na opsadi Kraljeva. U selima Podunavci, Vrba i dalje do Kraljeva četnici su imali 90 poginulih, a partizani nisu imali gubitaka. Prema izveštaju komandanta nemačke kolone, majora Vilermunta, u operaciji Oto na strani ustanika bilo je 120 mrtvih. [6] Dakle, poginulo je 99 četnika i 21 partizan.

3. Operacija Tamnava. Vođena je od 15. do 30. oktobra 1941. Operacija je zahvatila i komuniste u Tamnavi. Nemci su angažovali 125. pešadijski puk i 220. artiljerijski divizion, koje su doveli iz Grčke.[3]

4. Operacija Valjevo. Vođena je od 10. do 25. oktobra 1941. Operacija za deblokadu Valjeva.

5. Operacija Dolina Zapadne Morave.

Podoperacije :

- Užice (protiv komunista)

- Mihailović (protiv četnika). Operacija Mihailović počela je 5. decembra 1941. Njen cilj bio je uništenje Mihailovićevih odreda južno od Valjeva. Ravnu Goru je opkolila 342. nemačka divizija. [7]

Mihailović nije bio lojalan ustanku i tražio je način da izvuče četničke jedinice iz njega, i da okrene borbu protiv partizana. Krajem oktobra je tražio od Nemaca zajedničku borbu protiv partizana, a 11. novembra se sastao sa delegacijom Vermahta u selu Divci. Nemci nisu prihvatili Mihailovićevu ponudu za zajedničku borbu protiv partizana, pa su ga i dalje smatrali neprijateljem.[1][2] Suočen sa potencijalnim uništenjem, neki četnici su se legalizovali kod kvislinških vlasti i stavili u službu okupatora.[1][2]

6. Operacija Mason. Policijska i obaveštajna operacija, izvedena krajem 1941. radi hapšenja svih nacionalista koji su pomagali ustanak.

7. Poduhvat 1143. Izveden je krajem decembra 1941. i početkom janaura 1942. godine, u Beogradu, radi hapšenja oficira povezanih sa Dražom. Uhvaćeno je i odvedeno u logore 486 oficira. [8]

  • Operacija Višegrad - 30.septembar -4.decembar 1941. godine - Ovu operaciju su sprovele ustaške jedinice NDH protiv četnika i partizana.

Vojne operacije tokom 1942. godine[uredi | uredi izvor]

8. Operacija Bader - Istočna Bosna. Vođena je od 15. do 23. januara 1942. godine protiv četnika majora Jezdimira Dangića. Gubici četnika bili su 70 poginulih i 643 zarobljena, Nemaca devet poginulih i 47 ranjenih, ustaša 20 poginulih i nepoznat broj ranjenih. [9]U ovim operacijama nemačke trupe bile su ojačane 342. i 113 kao i delovima 718 divizije(čija je komanda bila u Banjaluci) ojačani ustaškim i italijanskim jedinicama.[3]

9.Operacija Trio. Vođena je protiv istočnobosanskih četnika i partizanskih jedinica, počev od 15. aprila 1942. godine. U posleratnom periodu izučavala se kao Treća neprijateljska ofanziva [10] [11]U ovoj operaciji učestvovale su ustaške jedinice NDH i jedinice fašističke Italije.

10. Operacija ''Forstrat''. Vođena je od 15. maja i do 3. juna 1942. na Goliji, pošto su Nemci utvrdili da se Dražin štab nalazi u toj regiji. Imala je podoperaciju Poduhvat 800, prema nazivu jedinice 800. puk Brandenburg. Cilj poduhvata bio je da se zarobi Draža uz pomoć Nemaca presvučenih u četnike. To je bila prva akcija Brandenburškog puka - specijalne antigerilske formacije, koja će kasnije prerasti u diviziju. [12][3]

11. Operacija Kopaonik. Vođena je oktobra 1942. protiv Rasinskog korpusa. Učestvovala je 7. brdska SS divizija Princ Eugen Savojski, kao i delovi Bugarskog okupacionog korpusa. Ovo je bila prva akcija upravo osnovane 7. brdske SS divizije. U vreme Operacije Kopaonik iz Berlina je u Kraljevo dolazio Hajnrih Himler, Hitlerov pomoćnik. To je bio najviši nemački funkcioner koji je posetio Srbiju tokom rata. Kako je Himler dolazio zbog operacije protiv četnika, ovaj podatak je skrivan u doba socijalističke Jugoslavije. [13]; [14]

12. Operacija Rudolf. Trajala je od 29. novembra do 2. decembra 1942. Vođena je u Južnoj Srbiji. Streljano je 12 zarobljenih četnika, Nemci i Bugari nisu imali gubitke. [15]

Vojne operacije 1943.godine[uredi | uredi izvor]

13. Operacija Valter - Izvedena je početkom 1943. godine, radi otkrivanja i hapšenja potpukovnika Žarka Todorovića Valtera, komandanta Dražine beogradske organizacije, najtraženijeg ilegalca na Balkanu.

14. Operacija Hajnrih - Bila je usmerena protiv Dražinog komandanta Srbije, generala Miroslava Trifunovića, njegovog štaba i pratećeg bataljona. Izvedena je sredinom marta 1943, na Glediću. Učestvovala je jedna četa Brandenburškog puka, nemačke i bugarske vojne i policijske snage. [16] [17] [18]

15. Operacija Tojfel - Vođena je na planini Ozren kod Doboja, protiv Ozrenskog korpusa. Po nemačkim izvorima trajala je od 14. do 17. aprila 1943. [19] [20] [21]; [22]

16. Operacija Švarc - Protiv četnika počela je 12. maja 1943, u Hercegovini, a protiv partizana 17. maja, u Crnoj Gori. Okosnicu napada činile su 1. brdska divizija, dovedena iz Sovjetskog Saveza, i 7. brdska SS divizija. [23]; [24]

17. Operacija Krug - Vođena je juna 1943. u oblasti Kuršumlije i Lebana. Četnici su imali 28 poginulih i 50 zarobljenih, Bugari pet poginulih i 13 ranjenih, a ljotićevci tri ranjena. [25]

18. Operacija Morgenluft - Trajala je od 12. do 19. jula 1943. Nemački plan bio je da četiri motorizovana bataljona iznenada prodru na Ravnu Goru, unište četničke štabove i zarobe Dražu, a da u isto vreme druge osovinske trupe opkole to područje. Operacija nije uspela i pored brižljivih priprema, izvestio je komandant nemačkih snaga u Srbiji general Bader. [26] [27]

19. Operacija Rudnik - Počela je 23. jula 1943, kada su jedinice Gorske kraljeve garde opkoljene na Rudniku od strane Namaca i Bugara. [28] [29]

20. Operacija Štifelkneht - Vođena je na Jastrepcu i Kopaoniku, počev od 7. avgusta 1943, protiv Rasinskog korpusa. Učestvovala su dva puka nemačke 297. pešadijske divizije, jedan SS i četiri bugarska bataljona. [30]

21. Operacija Arilje - Vođena je protiv jedinica 1. ravnogorskog i Požeškog korpusa u oblasti Arilja, avgusta 1943. godine, od strane Namaca, Bugara i ljotićevaca. [31] [32]

22. Operacija Maiskolben - Počela je 3. oktobra 1943, a trebalo je da razbije organizaciju bandi u rejonu Požega - Kosjerić - Maljen - Ravna Gora - Čačak. [33]

23. Operacija Erih - Izvedena je u oblasti Leksovac - Lebane, od 20. do 31. oktobra 1943. Gubici: 150 poginulih i streljanih četnika i meštana, 20 poginulih i pet ranjenih Bugara, 10 poginulih, sedam ranjenih i 18 nestalih Nemaca. [34]

24. Operacija Krum - Vođena severno i južno od druma Mokra Gora - Užice, jer su Nemci verovali da su se, posle izvlačenja iz obruča u operaciji Maiskolben, četnici povukli u tom pravcu. Počela je 13. oktobra 1943. [35]

25. Operacija Dolhštos - Vođena je u oblasti Nove Varoši, odmah po okončanju Operacije Krum. [35]

26. Operacija Herbstnebel- Izvedena je istovremeno sa Operacijom Dolhštos, na prostoru između Užica i Kokinog Broda. [35]

27. Operacija Hamelbrot- Ovsinji hleb. Operacija je trajala od 30.oktobra do 05.novembra 1943.godine Izvedena je kao nastavak operacija Dolhštos i Herbstnebel. [35]


28. Operacija Oluja - Policijska i obaveštajna operacija izvedena 1943. u cilju priprema za hapšenje talaca u slučaju savezničkog iskrcavanja.

Vojne operacije 1944.godine[uredi | uredi izvor]

29.Operacija Hajka - 17.februar - 11.mart 1944.godine- Nemačke trupe potpomognute bugarskim i ljotićevskim snagama sprovele su operaciju u centralnoj i južnoj Srbiji.[36] 30.Operacija Proleće - 8—19.mart 1944.- Operacija je sprovedena na područiju Braničevskog okruga . Nemačke snage potpomognute bugarskim snagama i ljotićevcima sprovelo je operaciju uperenu protiv četnika i partizana.[36]

31.Operacija Saksonija - 21—25.maj 1944.godine-

32.Operacija Čumić - 25—27. maj 1944. godine-

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Tomasevich 1975.
  2. ^ a b v g Petranović 1992.
  3. ^ a b v g Miroslav Samardžić, Srbi protiv Vermahta -NIP Pogledi
  4. ^ AVII, NAV, mikrofilm Minhen, rolna br. šest, snimci 373-374
  5. ^ Dobrivoje Sekulović, Vrnjačka Banja sa okolinom u NOB i revoluciji 1941-1945, Beograd, 1977, strane 188-189.
  6. ^ Zbornik dokumenata, tom 1, knjiga 1, strana 670
  7. ^ I. Avakumović, Mihailović prema nemačkim dokumentima, 28-31.
  8. ^ AVII, NAV, T-501, R-24, S-882-883.
  9. ^ AVII, NAV, T-501, R-247, S-723.
  10. ^ I. Avakumović, Mihailović prema nemačkim dokumentima, 46;
  11. ^ Zbornik dokumenata, tom 12, knjiga 4, 243-384.
  12. ^ Zbornik dokumenata, tom 12, knjiga 2, 480.
  13. ^ I. Avakumović, Mihailović prema nemačkim dokumentima, 58-59
  14. ^ Vorwarts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SSFreiwilligenDivision Prinz Eugen, 42-52.
  15. ^ IAN, Fond Varia-127, prepisi, mf. Minhen, 1-31213.
  16. ^ I. Avakumović, Mihailović prema nemačkim dokumentima, 122;
  17. ^ Zbornik dokumenata, tom 12, knjiga 3, 186;
  18. ^ AVII, ČA, K-293, reg. br. 1/1 i reg. br. 4/1.
  19. ^ Zbornik dokumenata, tom 14, knjiga 2, 602-603;
  20. ^ M. Maksimović, Sinovi Ozrena, 132-140;
  21. ^ I. Avakumović, Mihailović prema nemačkim dokumentima, 120
  22. ^ AVII, ČA, K-293, reg. br. 5/1.
  23. ^ Zbornik dokumenata, tom 12, knjiga 3, 204-372
  24. ^ I. Avakumović, Mihailović prema nemačkim dokumentima, 116-117.
  25. ^ IAN, Fond Varia-127, prepisi, mf. Minhen, 3-1-150-153.
  26. ^ Zbornik dokumenata, tom 12, knjiga 3, 408, 409, 454, 455;
  27. ^ I. Avakumović, Mihailović prema nemačkim dokumentima, 127.
  28. ^ Zbornik dokumenata, tom 12, knjiga 3, 455;
  29. ^ I. Avakumović, Mihailović prema nemačkim dokumentima, 128-129.
  30. ^ I. Avakumović, Mihailović prema nemačkim dokumentima, 129.
  31. ^ I. Avakumović, Mihailović prema nemačkim dokumentima, 130;
  32. ^ AVII, NAV, sign. 2, 11/2, br. 2.
  33. ^ I. Avakumović, Mihailović prema nemačkim dokumentima, 135-137.
  34. ^ IAN, Fond Varia-127, prepisi, mf. Minhen, 1-11122.
  35. ^ a b v g I. Avakumović, Mihailović prema nemačkim dokumentima, 137.
  36. ^ a b „Jozo Tomasevich: CETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945”. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ivan Avakumović, Kosta Nikolić, Mihailović prema nemačkim dokumentima, Institut za savremenu istoriuju, Beograd 2004
  • Miroslav Samardžić, Srbi protiv Vermahta - nepoznata nemačka dokumenta -NIP Pogledi
  • Dobrivoje Sekulović, Vrnjačka Banja sa okolinom u NOB i revoluciji 1941-1945, Beograd, 1977
  • Vojna enciklopedija (knjiga deseta), Beograd 1975. godina