Ođila

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ođila u Kanadi 2008

Ođila je muzička grupa iz Srbije.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Ođila je osnovana u oktobru 1983. godine. Od samog početka Ođila je prepoznatljiva po svom jedinstvenom repertoaru romske muzike koja se oslanja na tradiciju teatra Romen iz Moskve i muziku iz filmova Cigani lete u nebo i Moja slatka umiljata zver.

Grupu su osnovali Igor Dunjić, Slobodan Simonović, Sanja Uzelac i Davorka Bosnić 1983 godine. Ubrzo potom im se pridružuje Boris Nikolić, a 1988 Andrej Stefanović i Nikola Diklić 1989. Ipak, vreme donosi nove promene i izazove za grupu, kako na ličnom tako i na profesionalnom planu. Brak i rođenje deteta Daše i Nikole, kao i komplikovana situacija u zemlji, ih je razdvojila, tako što Igor odlazi u Holandiju( gde ostaje do 2011 godine; Sanja, Boban, Boris i Andrej osnivaju grupu "Romano4"(1990) a Daša i Nikola (1991) nastavljaju rad grupe "Ođila" do 1995 u Jugoslaviji, da bi se nastavio u Italiji ("Ogila") negujući prepoznatljiv stil, izvođenja rusko ciganske muzike, koji su davnih godina utemeljili, a u saradnji s mnogobrojnim i vrhunskim muzičarima različitih kulturnih i nacionalnih pripadnosti. Za sobom ostavljaju trag kroz mnogobrojne koncerte, televizijske nastupe i festivale, sve do 2000-te godine, kada se, opet zbog rođenja Dašinog deteta, prekida rad grupe, na neko vreme. Nikola se okreće pozorištu i festivalima u Italiji i Danskoj, a Dašinim povratkom u Srbiju, ponovo se okupljaju "stari" članovi grupe(osim Igora Dunjića) i od 2007 do danas, razvijaju karijeru, kroz nastavak koncertnih aktivnosti na teritoriji bivših jugoslovenskih republika.

Nastupi[uredi | uredi izvor]

Bend Ođila je nastupao širom bivše Jugoslavije, po Evropi, Dalekom istoku (Južna Koreja i Singapur), Severnoj Americi (Kanada). Često su ovaj beogradski bend u medijima bili predstavljali kao autentični ciganski bend iz Moskve.

Ođila je prva estradna grupa koja je održala koncert na Kolarcu, u sali koja je tradicionalno rezervisana za izvođenje klasične muzike, i prvi muzički sastav koji je imao koncert u mariborskom pozorištu od njenog osnivanja u 19. veku.

Bend je 1988. godine bio predstavnik Jugoslavije na svetskom festivali romske muzike u Londonu .

Od 1993 godine u dvoranama Kolarac, SNP u Novom Sadu, Univerzalna Dvorana Skopje, izvođena je "Ciganska Fantazija", u režiji Steve Žigona, a u saradnji sa eminentnim muzičarima i umetnicima našeg glumišta i nastavljenom saradnjom s pesnikom Jovanom Nikolićem Jofom. U Italiji zapaženiji koncerti su bili u Teatro Ghione, na festivalima: Livorno, Community play Amandola, Macerata, festivalu "Festa della Musica" - Lent Maribor, opet Skopje...

Nakon 2007 godine, iskustvo koje su stekli članovi grupe, na svojim ličnim putevima, doprinosi renesansi i novom uzletu grupe, lišenom potrebe za dokazivanjem i prestižom. Nižu se koncerti od Kolarčevog Narodnog Univerziteta, Sava centra, Lisinskog, Union dvorane u Mariboru i mnogi drugi. Sanjaju i stvaraju svoju zamišljenu priču, koja, dok je daha u njihovim grudima, postoji.

Filmografija i diskografija[uredi | uredi izvor]

U periodu između 1983, od osnivanja, pa do 1990. godine bend je izdao tri albuma od kojih dva u zlatnom tiražu. Na trećem albumu je muzika iz filmova u kojima je bend učestvovao ne samo pesmom već i glumom:„Tamna strana sunca (Bred Pit u glavnoj ulozi), Drugi čovek, Osmi dan u nedelji (Davorka Daša Bosnić iz Ođile u glavnoj ulozi)“.

  1. Ođila ( 1984 )
  2. Ođila (1988)
  3. Ođila - muzika iz filmova ( 1989) film "Osmi dan u nedelji" Božidara Nikolića, po scenariju Željka Mijanovića
  4. Ođila - Ciganska Fantazija (1994), ( Ogila - Fantasia Tzigana, Dascia e Nikola /kompilacija 1996)
  5. Ođila in Nederland ( 2003 ) ( Igor , uz Gordanu Svilarević i Romano)

Takođe su učestvovali u pozorišnoj predstavi Letimo, srešćemo se u režiji Steve Žigona u kojoj su članovi grupe i glumili i pevali.

Priznanja i nagrade[uredi | uredi izvor]

Ođila je pobrala dosta priznanja od kojih su najznačajniji Orfej za najbolju ploču po izboru JRT-a i nagradu za najbolju pesmu (Solniško) u okviru takmičenja za najbolji radio snimak romske muzike u Evropi.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]