Papularna crna dermatoza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Papularna crna dermatoza
SinonimDermatosis papulosa nigra

Papularna crna dermatoza (PCD lat. dermatosis papulosa nigra) koju iako neki smatraju varijantom seboroične keratoze, ona je klinički karakterističan entitet, koji se nalazi skoro isključivo kod odraslih crnaca, sa prevlašću kod crnih žena. Često je prisutna porodična predispozicija. Karakteriše se postojanjem više malih pigmentiranih papula, sa sklonošću la malarnom delu lica. Mogu biti zahvaćeni i vrat i gornji deo trupa. Lezije su pronađene kod 10% do 35% pripadnika crne populacije u Sjedinjenim Američkim Državama. Prijavljen je i eruptivni oblik u vezi sa adenokarcinomom debelog creva.[1][2][3]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Učestalost

Dok su ranije američke studije otkrile 10% učestalosti kod odraslih crnih osoba, noviji podaci ukazuju na učestalost od približno 35% u ovoj populaciji.[traži se izvor]

Podaci koji se odnose na globalnu učestalost papularne crne dermatoze su nepotpuni.

Rasa

Papularna crna dermatoza pogađa do 35% afroameričke populacije.[traži se izvor] Najmanju učestalost bolesti imaju crne osobe svetle puti.[traži se izvor] Čini se da je bolest češća kod ljudi sa Fitcpatrikovim tipom kože VI.

Papularna crna dermatoza se takođe javlja među Azijatima, iako je tačna incidencija nepoznata. Konkretno, stanje je prijavljeno kod afričkih osoba, Han Kineza,[4] filipinskog i vijetnamskog porekla.[1]

Prijavljen je samo jedan slučaj papularne crne dermatoze kod deteta bele rase.[5]

Pol

Žene su češće pogođene nego muškarci.[2]

Starost

Papularna crna dermatoza obično počinje u adolescenciji i retka je kod osoba mlađih od 7 godina.[6] Međutim, stanje je zabeleženo i kod pacijenata mlađih od 3 godine.[1]

Incidencija papularne crne dermatoze, kao i broj i veličina pojedinačnih lezija, raste sa godinama.

Patofiziologija[uredi | uredi izvor]

Tačna patofiziologija papularne crne dermatoze nije poznata. Bolest je verovatno genetski uslovljen, sa 40-54% pacijenata koji imaju porodičnu anamnezu. Veruje se da je papularne crne dermatoze uzrokovana nevoidnim razvojnim defektom pilosebaceoznog folikula. Neki istraživači su predložili da papularne crne dermatozu treba svrstati u grupu epitelnih mladeža (nevusa).[7]

Papularne crne dermatoze deli mutaciju u FGFR3 sa seboroičnim keratozama, iako papularna crna dermatoza ne uključuje mutaciju u PIK3CA, za razliku od seboroične keratoza.[1]

Histopatologija[uredi | uredi izvor]

PCD karakteriše hiperkeratoza, izdužene i međusobno povezane rete grebena i hiperpigmentacija bazalnog sloja kože. Često postoje invaginacije epidermisa ispunjene keratinom. Slika je slična onoj kod mrežaste seboroične keratoze. Za razliku od seboroičnih keratoza, epitelna proliferacija kod papularne crne dermtoze obično nije sastavljena od bazaloidnih ćelija.[3]

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Lezije obično počinju tokom puberteta. Imaju tendenciju da se stalno povećavaju u broju i veličini kako pojedinac stari.

Dermatosis papulosa nigra karakterišu višestruke, čvrste, glatke, tamno smeđe do crne, spljoštene papule prečnika 1-5 mm. Lezije se javljaju uglavnom na malarnom delu lica i na čelu, mada se mogu naći i na vratu, gornjem delu leđa i grudima. Mali procenat pacijenata ima slične lezije na gornjem delu trupa. Ne pojavljuju se ljuštenje, kruste i ulceracije.[3]

Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Terapija[uredi | uredi izvor]

Nijedan tretman generalno nije indikovan za PCD osim ako lezije nisu kozmetički nepoželjne. Agresivni terapijski modaliteti se mogu komplikovati postoperativnom hiperpigmentacijom ili hipopigmentacijom ili ožiljcima. Formiranje keloida je potencijalna komplikacija. Zbog toga je preporučljivo konzervativno lečenje.[3]

Abrazivna kiretaža sa ili bez anestezije,[8] površinska krioterapija tečnim azotom i elektrodesikacija praćena kiretažom su se pokazale efikasnim.

Laserska terapija je takođe primenjivana,[9][10][11] i ona postaje sve češća kao modalitet lečenja.[12] Konkretno, Furukava i saradnici su 5-10 meseci lečili 3 japanske pacijentkinje laserom na ugljen-dioksidu sa dobrim rezultatima.[13] Tretmani laserom (koji su svi dali dobre rezultate) sprovođeni su do sada:[14]

  • 532 nm diodnim laserom,
  • 532 nm kalijum-titanilfosfatnim laserom,
  • 585 nm impulsnim laserom u boji,
  • 1.064 nm neodimijumom dopiranim itrijum-aluminijumskim granatnim (Nd:IAG) laserom,
  • 10,600 nm laserom na ugljeniku,
  • oksidnim 5 nm frakcionisanim laserom.

Topikalna krema sa lidokainom/prilokainom i topikalna krema sa lidokainom, pokazale su se efikasne za pružanje lokalne anestezije.[15]

Sa svim terapijama tokom njihove primene treba biti oprezan da bi se smanjila dubina lečenja.

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Prognoza za pacijente sa papularnom crnom dermatozom je odlična jer nije premaligno stanje niti je stanje povezano sa bilo kojom osnovnom sistemskom bolešću. Međutim, lezije kod papularne crne dermatoze ne pokazuju tendenciju spontane regresije i postepeno se povećavaju u broju i veličini sa godinama života.[3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Xiao A, Muse ME, Ettefagh L. Dermatosis Papulosa Nigra. 2022 Jan.
  2. ^ a b Grimes PE, Arora S, Minus HR, Kenney JA Jr. Dermatosis papulosa nigra. Cutis. 1983 Oct. 32(4):385-6, 392.
  3. ^ a b v g d „Dermatosis Papulosa Nigra: Practice Essentials, Epidemiology”. emedicine.medscape.com. 2022-07-07. 
  4. ^ Zhu MY, Wang P, Li LY, Sun YP, Shen H. [Clinical-pathological analysis of 71 cases of dermatosis papulosa nigra of Han Chinese people]. Zhonghua Yi Xue Za Zhi. 2019 Oct 8. 99 (37):2903-2906.
  5. ^ Alani, A.; Natarajan, S (2017-08-28). „First case of dermatosis papulosa nigra in a white child”. Clinical and Experimental Dermatology. 42 (7): 803—805. ISSN 0307-6938. doi:10.1111/ced.13186. 
  6. ^ Babapour, Reza; Leach, James; Levy, Howard (1993). „Dermatosis Papulosa Nigra in a Young Child”. Pediatric Dermatology. 10 (4): 356—358. ISSN 0736-8046. doi:10.1111/j.1525-1470.1993.tb00398.x. 
  7. ^ HAIRSTON, MELVIN A. (1964-05-01). „Dermatosis Papulosa Nigra”. Archives of Dermatology. 89 (5): 655. ISSN 0003-987X. doi:10.1001/archderm.1964.01590290021003. 
  8. ^ Kauh YC, McDonald JW, Rapaport JA, Ruschak PJ, Luscombe HA. A surgical approach for dermatosis papulosa nigra. Int J Dermatol. 1983 Dec. 22(10):590-2.
  9. ^ Schweiger ES, Kwasniak L, Aires DJ. Treatment of dermatosis papulosa nigra with a 1064 nm Nd:YAG laser: report of two cases. J Cosmet Laser Ther. 2008 Jun. 10(2):120-2.
  10. ^ Ali FR, Bakkour W, Ferguson JE, Madan V. Carbon dioxide laser ablation of dermatosis papulosa nigra: high satisfaction and few complications in patients with pigmented skin. Lasers Med Sci. 2016 Apr. 31 (3):593-5.
  11. ^ Karadag AS, Ozkanli Ş, Mansuroglu C, Ozlu E, Zemheri E. Effectiveness of the Pulse Dye Laser Treatment in a Caucasian Women With Dermatosis Papulosa Nigra. Indian J Dermatol. 2015 May-Jun. 60 (3):321.
  12. ^ Maghfour, Jalal; Ogunleye, Temitayo (2021-03-01). „A Systematic Review on the Treatment of Dermatosis Papulosa Nigra”. Journal of Drugs in Dermatology. 20 (4): 467—472. ISSN 1545-9616. doi:10.36849/jdd.2555. 
  13. ^ Furukawa, Fumina; Mizawa, Megumi; Shimizu, Tadamichi (2020-01-28). „Treatment of dermatosis papulosa nigra using a carbon dioxide laser”. Journal of Cosmetic Dermatology. 19 (10): 2572—2575. ISSN 1473-2130. doi:10.1111/jocd.13309. 
  14. ^ Dermatosis papulosa nigra, Springer Berlin Heidelberg, 2004, str. 183—184, Pristupljeno 2024-02-19 
  15. ^ CARTER, ERIC L.; COPPOLA, CAROL A.; BARSANTI, FRANCO A. (2008-06-28). „A Randomized, Double-Blind Comparison of Two Topical Anesthesic Formulations Prior to Electrodesiccation of Dermatosis Papulosa Nigra”. Dermatologic Surgery. 32 (1): 1—6. ISSN 1076-0512. doi:10.1111/1524-4725.2006.32000. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).