Park kao Amanus
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/6e/Park_of_Sargon_II%2C_ilustration_from_Botta%2C_P._E.%2C_and_Flandin%2C_E._%281849-1850%29_Monument_de_Ninive.jpg/300px-Park_of_Sargon_II%2C_ilustration_from_Botta%2C_P._E.%2C_and_Flandin%2C_E._%281849-1850%29_Monument_de_Ninive.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/ff/Sargon_II_palace_in_Dur-Sharrukin.png/200px-Sargon_II_palace_in_Dur-Sharrukin.png)
„Park kao Amanus“ (Amanuski park) je „epitheton ornans” koji se pominje u opisu asirskih parkova. Prvi ga pominje kralj Sargon II prilikom gradnje palate u Dur-Šarukinu (Sargon-gradu) osnovanog severno od Ninive. "Po zapovesti bogova i želji svoga srca," grad je okružio velikim zidom, i izgradio park, "da liči na Amanus planine. U parku je zasadio zajedno svo cveće Hetitske zemlje i bilje sa brda". Ruševine palate su pronađene među selima Horsabada, a park je verovatno bio blizu nje uz severni zid. Amanus (danas Nur planine, turski Nur Dağları), koji igra veliku ulogu u ovom i mnogim kasnijim napisima, nalazi se na krajnjoj severoistočnoj obali Mediterana, i nastavlja se u Cilicijski Taurus. U svim kasnijim kraljevskim zapisima, reči "kao Amanus", pojavljuju se da bi se veličao park. Dalje se ovaj epitet prenosio na kasnija ostvarenja gubeći osnovno značenje.
Značenje epiteta amanuski[uredi | uredi izvor]
Postavlja se pitanje šta je bila izvorna sličnost sa Amanusom ili u čemu se ogleda imitacija Amanusa?
Amanus je gorje Hetita, na čiju je arhitekturu određeni uticaj vršila Egipatska. U zapisima vezanim za Sargona II naslućuje se formalni način gradnje palata i parkova: "Ja gradih čilani kao Hetitsku palatu". Ako se pretpostavi da je čilani otvoreni paviljon na stubovima, kakav se stalno nalazi u asirskim parkovima, nema dokaza da je stil pozajmljen od Hetita ili da su oni uticali na to. Mora se u potpunosti odbaciti gledište da su asirski kraljevi značenje izraza:"kao planina Amanus", dovodili u bilo kakvu vezu sa imitacijom oblika ili predela. Zapadnoazijski vrtovi su bili formalni, kao što govori starohaldejska reč kiru (voćnjak, vrt) i činjenica da Ksenofan, koji je visoko cenio regularnost drvoreda, svedoči mnogo kasnije o tome, kao i sačuvani ostaci parkova. Mnogo je verovatnije da je uticaj više u skladu sa formulacijom Sargonovog zapisa, da je prekrasna flora Amanusa aklimatizovana u vavilonskoj ravnici, odnosno da je sličnost asirskih parkova i amanusa u biljnom materijalu.
Čilani stil[uredi | uredi izvor]
Asirci su imali veliku potrebu za veštačkim brežuljcima i terasama. Njihove palate su bile na velikim hrpama donete zemlje, a kapele i hramovi na manjim brdima u parkovima. Često su palate imale male otvorene koridore sa stubovima i bile uz tekuće vode na uzvišenjima geometrijski zasađenim stablima borova i čempresa. Bregovi su često ovenčani malim oltarima sa holom u blizini. Verovatno ovaj opis najviše odgovara onome što se naziva "čilani" stil.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Asadpour, A. (2018). „Phenomenology of Garden in Assyrian Documents and Reliefs; Concepts and Types”. Bagh- e Nazar. 15 (59). doi:10.22034/bagh.2018.60565.
- Thomason, A. K. (2001). Representations of the North Syrian Landscape in Neo-Assyrian Art. Bulletin of the American Schools of Oriental Research, (323): 63-96.
- Botta, P. E., and Flandin, E. (1849-1850): Monument de Ninive. 5 vols. Paris: Imprimerie nationale.
- Grbić, M. (2015): Istorija vrtne umetnosti. Univerzitet u Beogradu. Beograd. ISBN 978-86-7299-227-4