Pafte

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pafte, prva polovina 19. veka, Muzej primenjene umetnosti
Pafta od mesinga iz XIX veka. Deo je zbirke nakita Narodnog muzeja u Leskovcu.
Pafta (kopča) iz Takovskog dvorca, 19. vek, detalj. Deo stalne postavke pod nazivom „Pokloni i otkupi – vreme dinastije Obrenović” u gornjomilanovačkom Muzeju rudničko-takovskog kraja
Deo umetničke i etnološke zbirke u stalnoj postavci u gornjomilanovačkom Muzeju rudničko-takovskog kraja. U sredini se nalaze pafte (vlasništvo Muzeja Gornji Milanovac, zbirka Sretena Ljubenovića Konkordija).

Pafte (poreklo termina je u persijskom jeziku) su dekorativne metalne kopče za ženski pojas, naglašenih dimenzija i specifične forme. Luksuzniji primerci rađeni su od srebra ili bronzanih legura, pozlaćivani, ukrašavani emajlom ili tehnikom filigrana, sedefom, bojenim staklom ili komadima poludragog kamena. Dve kopče sa centralnim poljem koje maskira mesto na kom se spajaju najčešće su karakterističnog listolikog oblika, ali često i okruge, bademaste ili oblikovane u formi školjke. U formalnom smislu, tokom vekova pafte nisu prošle kroz veće transformacije. Raznovrsni su pomenuti načini ukrašavanja, kolorističke kombinacije, aplicirani ukrasi, kao i izbori motiva - od figuralnih predstava (najčešće sv. Dimitrija, sv. Đorđa, Bogorodice sa Hristom), do razigranih vegetabilnih i geometrijskih motiva. U svim varijantama, pafte su rado nošene na celoj teritoriji Balkana, a u Srbiji je do danas sačuvan veliki broj pafti iz 19. veka. Nalaze se u gotovo svim muzejskim kolekcijama u našoj zemlji što svedoči o njihovom specifičnom doprinosu u formiranju i izgledu ženskog kostima tog vremena.

Kao nezaobilazan, integralan deo ženske gradske nošnje u Srbiji 19. veka, pafte predstavljaju upadljiv, specifičan, tradicionalni nakit, čiji se pun smisao i lepota može pravilno razumeti samo kroz ovu prirodnu simbiozu odeće i nakita. Tradicionalni nakit nosi u sebi orijentalne uticaje, ali i forme i motive starog srpskog zlatarstva. U zavisnosti od skupocenosti materijala od kog je izrađivan, bogatstva ukrasa i veštine izrade, nakit je, kao i u svakoj epohi, pre svega estetski dodatak damskoj silueti, ali između ostalog, i slika bogatstva pojedinca, odlika specifičnog statusa, simbol koji doprinosi identitetu ličnosti.


Galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Pantelić, N., Nakit i kićenje u XIX i XX veku, katalog izložbe, Etnografski muzej, Beograd 1971.
  • Marinković, Z., Nakit XIX i XX veka, u: Nakit iz zbirki Muzeja grada Beograda, katalog izložbe, Muzej grada Beograda, Beograd 1981.
  • Ljuboja, G., Narodni nakit, u: Almanah nakita : ciklus predavanja o nakitu održan u Muzeju primenjene umetnosti, Beograd 2005, 48–59.