Per Morts

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Per Morts
Pär Mårts
Lični podaci
Datum rođenja Švedska 30. april 1953.
Mesto rođenja Falun (Švedska),
Igračke informacije
Pozicija napadač / hokejaški trener
Bivši klubovi Švedska VIK Vesteros
(1971–1974; 1980–1985)
Švedska HK AIK
(1974–1980)
Reprezentacija Švedska
Pro karijera kao igrač 1971–1985.
kao trener 1986–

Per Morts (šved. Pär Mårts; rođen 30. aprila 1953. u Falunr, Švedska) profesionalni je švedski hokejaški trener i jedan od najuspešnijh hokejaških trenera u Švedskoj i bivši hokejaš na ledu.

Trenutno obavlja funkciju glavnog trenera seniorske reprezentacije Švedske sa kojom je osvojio dve olimpijske medalje (zlato u Lilehameru 1994. i bronzu u Sočiju 2014) i još 7 medalja sa svetskih prvenstava (uključujući i dve titule svetskih prvaka 1992. i 2013).

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

Morts je profesionalnu igračku karijeru započeo 1971. u dresu hokejaškog kluba VIK iz grada Vesterosa, u tadašnjoj drugoj švedskoj diviziji (trećeligaški rang takmičenja). Klub je iste te sezone uspeo da se plasira u viši rang takmičenja. Nakon još dve sezone u VIK-u Morts prelazi u redove AIK-a iz Stokholma, tima u kojem je proveo narednih 6 sezona (od 1974. do 1980). Ekipa AIK-a je u sezoni 1974/75. obezbedila plasman u najviši rang ligaškog hokeja u Švedskoj, SEL ligu, takmičenje u kojem je Morts proveo punih 5 sezona, odigravši ukupno 174 utakmice uz statistički učinak od 121 poena (63 gola i 58 asistencija). Najveći uspeh kao igrač u karijeri ostvario je u sezoni 1977/78. kada je osvojio srebrnu medalju u nacionalnom prvenstvu.

Poslednjih 5 igračkih sezona proveo je u redovima svog matičnog VIK Vesterosa u drugoj ligi, a profesionalnu igračku karijeru okončao je 1985. godine.[1]

Za reprezentaciju Švedske nastupao je u neoliko navrata, ali uglavnom na pripremnim turnirima.

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Odmah po okončanju igračke karijere Morts je nastavio svoju hokejašku karijeru na mestu glavnog trenera ekipe VIK-a (tima u kojem je kao glavni trener radio sve do 1991. godine). Potom je u periodu od 1991. do 1995. rado kao pomoćni trener, prvo u rešrezentaciji Švedske do 20 godina, a potom i u seniorskoj selekciji. U tom periodu rada sa reprezentacijom osvojio je ukupno 4 medalje na svetskim prvenstvima, zlato na Svetskom prvenstvu 1992, dva srebra na prvenstvima 1993. i 1995. i bronzu na SP 1994. Najveći uspeh ostvario je osvajanjem zlatne medalje na ZOI 1994. u Lilehameru.

Od timova vodio je još ekipe AIK-a i HV71, a sa ovim poslednjim je osvojio titulu nacionalnog prvaka u sezoni 2003/04. Iste sezone proglašen je i za najboljeg trenera Švedske.

U periodu od 2007. do 2010. obavljao je funkciju selektora reprezentacija do 18 i do 20 godina, a potom postaje selektorom seniorske reprezentacije.

Klupski uspesi
  • Pobednih SHL lige sa ekipom HV71 u sezoni 2003/04.
  • Najbolji trener SHL lige u sezoni 2003/04.
Olimpijske igre
  • Zlatna olimpijska medalja 1994.
  • Srebrna olimpijska medalja 2014.
Svetska prvenstva do 20 godina
  • Srebro na svetskom prvenstvu za igrače do 20 godina 1992, 2008. i 2009.
  • Bronza na svetskom prvenstvu za igrače do 20 godina 2010.
Svetska prvenstva
  • Zlato na svetskom prvenstvu 2013.
  • Srebro na svetskom prvenstvu 1993, 1995. i 2011.
  • Bronza na svetskom prvenstvu 1994. i 2014.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Pär Mårts”. Elite Prospects. Pristupljeno 17. 9. 2006. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]