Pređi na sadržaj

Piritoj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Piritoj (grč. Πειρίθοος) je u grčkoj mitologiji bio kralj Lapita, sin Zevsa i Iksionove supruge Dije.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Piritoj se pominje kao junak koji je učestvovao u kentauromahiji, odnosno borbi sa kentaurima, zajedno sa Tezejem, Nestorom, Drijantom i Kenejem. Njihova borba se završila uspehom i to baš na dan, kada je Hipodamija, njegova supruga, rodila sina Polipeta.[1]

Scena sa Piritojevog venčanja.

U kasnijim predanjima, on je Iksionov sin i polubrat kentaura. Na dan venčanja Piritoja i Hipodamije, kentaur Eurit (ili Euriton) opijen vinom je napastvovao nevestu. Tada su i drugi kentauri nasrnuli na lapitske žene i dečake, ali su ih u tome sprečili prisutni junaci i ubili Eurita. Po jednoj priči, kentaure je na ovaj čin naveo bog rata Arej, koji je bio uvređen ili zbog toga što mu Piritoj nije prineo žrtvu ili zato što ga nije pozvao na svoje venčanje. Po drugoj verziji, kentauri i Lapiti su zapodenuli borbu oko vlasti nad jednim delom zemlje kojeg Piritoj nije želeo da se odrekne.[1]

Još pre nego što se venčao Hipodamijom, Piritoj je želeo da upozna Tezeja, o čijim podvizima je slušao. Da bi ga izazvao, ukrao mu je goveda, ali umesto da se potuku zbog toga, junaci su izrazili međusobno divljenje i postali verni prijatelji. Tada su se dogovorili da će se obojica oženiti Zevsovim kćerima i da će jedan drugom pomoći u tome. Tako je Tezej uspeo da otme i oženi Helenu, kćer Zevsa i Lede. Piritoj je odlučio da se oženi Persefonom, Hadovom suprugom. Tezej je prvo pokušao da odvrati prijatelja od te namere, ali je konačno pošao sa njim u pozemni svet. Had ih je dočekao ljubazno i smestio pred bogatu trpezu, ali kada su seli ostali su prikovani za stolice Lete. Kada je Herakle sišao u pozemlje, uspeo je da oslobodi samo Tezeja. Piritoj je, kao glavni krivac, zajedno sa svojim ocem Iksionom, morao večito da trpi kaznu; iako postavljen ispred bogate trpeze, nije smeo da je takne zbog najstarije furije koja ju je čuvala.[1]

Piritoj se u nekim izvorima pominje i kao jedan od Argonauta i lovaca na Kalidonskog vepra i kao Tezejev pomoćnik pri otmici Antiope, amazonske kraljice.[1]

Pirirtoj u umetnosti[uredi | uredi izvor]

Vrlo česta tema, kako u monumentalnoj, tako i u zanatskoj umetnosti stare Grčke je kentauromahija. Ova tema je prikazivana i u hramovima (Zevsovom u Olimpiji i Apolonovom u Figaliji).[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]