Плава птица (позоришна представа)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Plava ptica
RediteljNikita Milivojević
ScenografBoris Maksimović
Scenski govorLjiljana Mrkić Popović
KoreografFerid Karajica
KostimografJelena Stokua
DramaturgMilena Depolo
UlogeJelena Petrović (glumica)
Radovan Vujović
Premijera26. novembar 2008.
Mesto premijerePozorište "Boško Buha" Beograd

Plava ptica je dječija pozorišna predstava inspirisana istoimenim romanom Morisa Meterlinka, belgijskog književnika i dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1911. godine, a za koju režiju uradio Nikita Milivojević koja je premijerno izvedena 2008. godine u novembru mjesecu, tačnije 26. novembra, u pozorištu Boško Buha iz Beograda.

Plava ptica, komad Morisa Meterlinka iz 1908. godine, doživela je mnoge inscenacije i filmske adaptacije, počevši od predstave u režiji Konstantina Sergejeviča Stanislavskog, preko opere Alberta Volfa do japanske animirane serije.

Priča kreće od toga da jedne zimske noći, dečak Tiltil i njegova sestra Mitil upoznaju vilu Berilin koja dolazi u njihov san da bi ih poslala u potragu za Plavom pticom. Susret sa Vilom donosi deci i novu sposobnost sa sagledaju tajni život stvari i životinja iz njihovog bliskog okruženja, i tako Pas, Mačka, Voda, Vatra i Hleb postaju njihova pratnja na putu kroz svet mašte Zemlju uspomena (gde se sreću sa svojom pokojnom bakom i dedom), Zamak Noći i Carstvo budućnosti (gde upoznaju decu koja čekaju svoj red da se rode).

Priča o Tiltilu i Mitil se na poetičan način bavi velikim pitanjima kao što su život i smrt, prijateljstvo, ljubav, odanost i izdaja, i poručuje na kraju da nam je prava sreća najčešće pred nosem, i da ćemo je naći u putovanju, a ne u stizanju na cilj, u traženju, a ne nužno u nalaženju, i u nesebičnosti, bez očekivanja nečega za uzvrat.

Potraga za Plavom pticom predstavlja na simboličan način potragu za srećom, a predstava na deci blizak način govori o njenoj relativnosti i neuhvatljivosti.[1]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Jelena Petrović (glumica) Miltil
Radovan Vujović Tiltil
Aleksandra Simić Majka/ baka Til
Vladan Dujović Otac/deda Til
Danijela Ugrenović Vila
Viktor Savić Pas
Borka Tomović Mačka
Igor Damnjanović Voda
Aleksandra Popović Vatra
Dragoljub Denda Hljeb
Katarina Marković Noć
Miljan Prljeta Vrijeme

Poenta (pouka) ove predstave je da je plava ptica sreća koju mi ne nađemo, nego je ona na putu na kojem je tražimo, dok idemo ka cilju, samo je pitanje da li će je neko prepoznati i kad će je prepoznati.

Pored pozorišta Boško Buha predstavu su izvodili i druga pozorišta. Ove godine u nekoliko mjesta širom Srbije izvođena je novija verzija ove predstave u režiji Irfana Mensura. U saradnji sa Aleksandrom Sašom Ilićem i ekipom mladih glumaca izveli su ovu predstavu u Čukaricama i Narodnom pozorištu Sterija u Vršcu. Uloge su igrali: Stefan Radonjić, Nina Linta, Anita Stojadinović koji su tumačili uloge Borka i Bojane i ulogu Vile.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Plava ptica”. Pozorište Boško Buha. Pristupljeno 18. 6. 2017. 
  2. ^ „"Plava ptica" premijerno u Vršcu”. RTV. Pristupljeno 18. 6. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]