Племенита красница
| Plemenita krasnica | |
|---|---|
.jpg)
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | R. integra
|
| Binomno ime | |
| Russula integra | |
Plemenita krasnica (Russula integra) je jestiva gljiva. Može se pronaći u planinama Slovenije i Crne Gore u jelovitim i smrekovitim šumama. Dosta je česta i u submediteranskom području Crne Gore, Hercegovine i Hrvatske uz crne borove masovna gljiva:u Bosni rjeđa.
Klobuk[uredi | uredi izvor]
Klobuk je veličine 6-12-(15)cm, u mladosti gotovo poluloptast, ubrzo s jamicom koja se širi, tako da odrasli primjerci postaju tanjurasto udubljeni s nadolje zaobljenim vrhom;vrh s vremenom sve biva urezaniji i rebrasti pektiniran. Kožica glatka, kao polirana, blistava, za vlažna vremena ljepljiva, jedva je suša može prosušiti, no i tada se sjaji poput ogledala koje odbija svjetlost;da se zguliti od 1/3 do 2/3. U mladosti većinom čokoladno do crnosmeđa s lakim ljubičastim tonom, ubrzo prema tjemenu i s okermaslinastim mrljama, koje se mogu kasnije i spojiti zaposjednuvši cijelu kružnu zonu udubljenja. Ponekad je cijela površina kožnooker, većinom mahagoni tona, s karmin ili roze nijansom-i u tom slučaju, kao i kad prevlada maslinasti ton, klobuk po bojama veoma podsjeća na Russulu olivaceu.[1]
Listići[uredi | uredi izvor]
Listovi su gotovo slobodni, odnosno uzlazno prirasli, anastomozirani, ponekad račvasti i češće vijugavi, gusti, vrlo krto-lomljivi, široki 4-14mm;najprije boje bananina mesa s limunožutom oštricom, kasnije okeržuti.[1]
Otrusina[uredi | uredi izvor]
Otrusina je zagasitooker.
Stručak[uredi | uredi izvor]
Veličine je 4-9/1,5-3,5cm, valjkast, trbušast ili batinasto zadebljan, širim uzdužnim brazdama naboran, go, gotovo svilenaste površine. Većinom čisto bijel, ponekad malo karminoroze i s nekoliko žućkastih mrlja u dnu. Uvijek kraći od širine klobuka. Kora vrlo tvrda, jezgra spužvasto meka.[1]
Meso[uredi | uredi izvor]
U klobuku meso je debelo 5-8mm, snježnobijelo, ne baš tvrdo. Ukus vrlo ugodan i potpuno blag, miris na jabuke, kod prezrelih na iscijeđeni sok od grožđa koji nakon fermentacije prelazi u vino.[1]
Hemijske reakcije[uredi | uredi izvor]
Meso: na fenol roze boje, pa zagasitopurpurnoroze, najzad čađavocrna. Na željezni sulfat jednom na oker, drugi put maslinasta. Na kalijevu lužinu blijedosivkastooker. Listići: na anilin pvih nekoliko sati zelenkastožuta, zatim narandžasta.
Mikroskopija[uredi | uredi izvor]
Spore ovoidne do gotovo okrugle, sa izoliranim, i više od 1mi dugim iglicama, većinom sa hyailinim mjehurićima:8,5-11,5/7-9,5mi. Bazidiji 42-54/12,5-16mi. Sterigmata 7-9mi. Cystide 50-80/10-11,5mi.[1]
Stanište i rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
U planinama Slovenije i Crne Gore u jelovim i smrekovim šumama dosta česta, u submediteranskom području Crne Gore, Hercegovine i Hrvatske uz crne borove masovna gljiva; u Bosni rjeđa. Između Karlovca i Bosanaca u miješanim listopadno-četinarskim šumama česta. Rado na travnatim terenima između kamenja, gdje voli rasti i Suillus granulatus.[1]
Doba[uredi | uredi izvor]
VII-X
Jestivost[uredi | uredi izvor]
Bezuvjetno spada u prvorazredne jestive gljive:ne samo slasna, nego i izdašna, krupna gljiva, koja se može i brzo sakupiti u dovoljnoj količini. Prikladna za pripremanje na sve načine, jedino nije za sušenje.[1]
Slične vrste[uredi | uredi izvor]
Po klobuku upadljivo slična, takođe izvrsno jestiva šećerka, Russula olivacea, ima vrlo gusto karminoroze istačkan stručak cijelom dužinom, a većinom i oštricu tih boja: na željezni sulfat ne reaguje ni žuto ni maslinasto, nego narandžasto ili smeđe. Romelova krasnica Russula romellii je masovna i najranija gljiva hrastovo-grabovih i kestenovih šuma u nižim predjelima Hrvatske, ima isto tako karmin ili smeđeroze strane, a udubljeno tjeme maslinastožuto;jednako krupna vrsta, potpuno bijelog stručka-razlikuje se uglavnom po stručku, dužem od širine klobuka i nešto manjim sporama, te staništem(drugo drveće i kiselo tlo).[1]
