Plemićka porodica Smiljanić
Plemićka porodica Smiljanić bila je srpska plemićka porodica iz Like, iz koje se 1647. godine doselila u Dalmaciju.[1][2]
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
Najstariji član porodice bio je Petar, arambaša rođen u Lici, koji je predvodio male čete, kojima je Osmanlijama neprestano nanosio mnogo zla.[1][3]
Petar Smiljanić (? — 28. januar 1656)[uredi | uredi izvor]
Petar Smiljanić bio je savremenik Janka Mitrovića, sa svoja četiri sina (Mato, Filip, Jovan, Ilija) preselio se u Dalmaciju. Kao mletački podanik istakao se u borbi protiv Osmanlija, i preuzimanju Zemunika, Novigrada, Obrovca, Nadina, Vrane, zatim tokom napada na Dračevac i Filip Jakov.[1] Po uspešnim akcijama Petar je Leonardu Fascolu, generalnom providuru u Zadru, poslao pet odsečenih turskih glava sa čalmama.[4]
Petar je u avgustu 1647. godine na čelu krajišnika učestvovao u napadu na Gračac, i zauzeo ga tokom borbenih dejstava srušio je most na reci Krki, koji su nešto kasnije Osmanlije obnovile. Posebno se istakao u borbama kod Piramatovaca, Ostrovice i Bribira.[1][5]
Petar Smiljanić je u Bukovici kod Plavna razbio jedan odred Turaka(600 ljudi).[1] Zbog svojih ratnih zasluga, providur Fascolo imenovao ga je vođom uskočkih bukovačkih Srba, a dajući mu ujedno ovlaštenje da može presuđivati u manjim međusobnim sporovima povjerenih mu Srba. Poslednji Petrov podvig bio je napad na Ribnik u Lici.[1][6]
Sahranjen je u crkvi Svete Stošije u Zadru, 29. januara 1656. godine.[1]
Serdar Smoljan Smiljanić[uredi | uredi izvor]
Do serdara Smoljana porodica je bila pravoslavne vere, a posle njega je prešla u katoličanstvo.[1]
Ilija Smiljanić (? — 1654)[uredi | uredi izvor]
Jedna od najznačajnijih ličnosti u porodici Smiljanić bio je i Ilija Smiljanić, koji se istakao u borbama protiv Turaka u Kandijskom ratu. Tokom 1651. godine Ilija je ostvario veliku pobedu savladavši 5 000 Osmanlija kod Korlata (Benkovac), a 1652. godine ostvario je još jedan uspeh kada je porazio osmanlije kod Ostrovice. Naredne 1653. godine odneo je pobedu nad Osmanlijama porazivši ih u bici kod Udbine i Livna.[7]
Njegovom smrću na Velebitu, tokom napada na Liku 1654. godine, porodica Smiljanić je iščezla.[7]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ e ž Marko P. Atlagić, Plemstvo i grbovi u delim Bogumila Hrabaka, s posebnim osvrtom na na porodice Brnjaković i Smiljanić, U Život i delo Bogumila Hrabaka, str. 64 UDK: 929.6 (497.11)”04/14”
- ^ Kuzmanović, Ante. „Smiljanići”, Narodni list, br. 5 (1876):1.; br. 6 (1876):1.
- ^ Marko Atlagić, Srpsko plemstvo i grbovi u Dubrovniku, Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, 148.
- ^ Ante Kuzmanić, Smiljanići, Narodni list, br. 5 – od 15. siečnja; br. 6 – od 19. siečnja(1876): 1.
- ^ Bogumil Hrabak, Smiljanići od Zadra sokoli (Beograd: Prosveta, 1953), 26.
- ^ Stipan Banović, „Osvrt na 300-godišnjicu smrti kotarskog serdara Iliju Smiljanića”, Zadarska revija, br. 3 (1956): 170.
- ^ a b Marko P. Atlagić, Plemstvo i grbovi u delim Bogumila Hrabaka, s posebnim osvrtom na na porodice Brnjaković i Smiljanić, U Život i delo Bogumila Hrabaka, str. 65 UDK: 929.6 (497.11)”04/14”
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Antoljak, Stjepan. „Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici Zadra”, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. IX, (1962): 55–115.
- Duišin, Antun Viktor. Kodex des Adels Croatien, Slavonien, Dalmatien, Bos-nien-Herzegovina, Dubrovnik, Kotor und Vojvodina, I, II Zagreb: Autorovoizdanje, 1938, 1939.
- Enciklopedija Jugoslavije, Zagreb: Leksikografski zavod, 1956.