Pređi na sadržaj

Podmetač

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Otirač, vrsta podmetača

Podmetač je sveobuhvatni pojam za parče tkanine ili drugog materijala koje se obično stavlja na pod ili drugu ravnu površinu kao zamena za podlogu. Postoji nekoliko vrsta u zavisnosti od namene. Prva varijanta obezbeđuje ravnu površinu, druga služi kao zaštita onome što je ispod podmetača, treća štiti ono iznad njega, a četvrta ima ulogu čistača.

Prirodni

[uredi | uredi izvor]

Podmetači su obično pravougaonog oblika, mada to nije pravilo. Raznih su boja i materijala, kako prirodnih, tako i veštačkih. Među onima čija je svrha obezbeđivanje ravne površine nalazi se podloga za miša. Ona stvara optimalan nivo trenja i čini ovu kompjutersku alatku upotrebljivom.[1] Drugi su oni koji štite podlogu ispod podmetača, poput daske za sečenje i rama za slike. Daska sprečava da nož iseče sto ili drugu radnu površinu, a ram štiti sliku od spoljašnjih uticaja. Treći su oni koji štite osobe iznad podmetača, kao što su strunjača i protivvibracioni dušek. Poslednji su čistači kao otirač i tepih, koji sprečavaju prljanje poda, a imaju i estetsku ulogu. Osoba pre uslaska u kuću staje na ovaj splet vlakana, najlona, gume, tkanine, aluminijuma i trlja obuću u cilju otklanjanja prljavštine sa cipela i čizama.[2]

Podmetači za hranu predstavljaju ravan komad drveta ili metala. Prave toplotnu barijeru i sprečavaju oštećenje stola vrućom hranom. Na primer, ukoliko bi se šerpa sa tek napravljenom vrućom supom stavila na sto, podloga i stolnjak bi pretrpeli određene promene. Stoga se podmetači stavljaju i neutrališu toplotu pre nego što stigne do podloge.[3] Podmetači za piće, pak, prave se od kartona i služe da zaštite podlogu od prosipanja tečnosti, te predstavljaju fizičku barijeru.[4]

Sem već nabrojanih primera, postoji još vrsta podmetača i prostirki od prirodnog materijala. Tako se makisu, podmetač za pravljenje sušija, i tatami, japanski jednodelni patos za pod, već vekovima koriste u japanskoj civilizaciji. Jogini prilikom izrade vežbi za telo koriste prostirku za jogu od prirodnih tkanina, a u srednjoj Aziji i bliskim joj predelima upotrebljava se asura, prostirka od rogoza sa više namena. Sve što je pregrada između nekog predmeta i podloge može biti podmetač.[5][6]

Veštački

[uredi | uredi izvor]

Podmetači za kupatilo postavljaju se na pod ove prostorije i obezbeđuju toplu površinu na koju osoba može stati po izlasku iz kade ili tuš-kabine, a koja uz to nije klizava. Prave se od penastog materijala, a obično su raznobojni, rupičasti i u obliku ribe. Takođe upijaju malu količine vode, te sprečavaju stvaranje bara na pločicama. Međutim, kako su u stalnom dodiru sa prljavštinom, sapunom i vodom, čine veoma pogodnu površinu za razvitak bakterija i buđi, pa ih treba menjati.[7]

Patosnica u automobilu

Patosnica je podmetač koji se stavlja na pod vozila, obično automobila. Ona obično štiti parče tekstila kojim je pod kola prekriven, mada može imati i čisto estetsku ulogu. Mada postoje i varijante nalin na tepih, najčešće se prave one od gume. One su veoma izdržljive i služe da osoba koja se nalazi u automobilu na njih spusti prljave i mokre cipele i čizme umesto na pod vozila. Obično su crne. Prva patosnica bila je kartonska ploča iz 1919.[8]

Podmetači protiv umora posebna su vrsta ovog predmeta, a, prema proizvođačkim specifikacijama, stajanje na njihovoj izbočenoj površini otklanja iscrpljenost i iznurenost osoba koje rade stojeći. Njima se otklanja bol u leđima i stopalima, pa čak i stres, u slučaju da je uzok njih dugoročno stajanje na tvrdoj površini. Prave se od materijala kao što su vinil, drvo, PVC cevi, guma, PVC pena, polipropilen i nitril guma.[9] Danas njihova upotreba nije ograničena na fabričke pogone, već se postavljaju i na mestima u kojima se održavaju sajmovi ili u operacione sale kako bi hirurzima bilo prijatnije prilikom rada. Domaćini i domaćice koriste komercijalne primerke u svojim kuhinjama.[10]

Gimnastičarska strunjača

Podmetači za održavanje čistoće služe u svrhe očuvavanja sterilnih površina takvim i opštu zaštitu od prljavštine, bakterija i bilo koje spoljašnje kontaminacije. Posebne vrste su lepljive i neklizljive, a sastoje se od slojeva antiseptičkog filma, koji hvata svu prašinu sa obuće i točkova. Film je napravljen od polietilena a prekriven akrilnim lepkom, koji sprečava razvoj mikroorganizama.[11] Obično se upotrebljavaju u laboratorijama u kojima se odvijaju osetljivi eksperimenti. Obrnuti proces događa se u slučaju strunjače. Iako joj to nije namena, ona sem zaštite od povrede prilikom izrade gimnastičarskih vežbi pruža i podlogu na koju prelazi prljavština sa patosa fiskulturnih sala. Stoga se često mora dezinfikovati kako gimnastičari ne bi dolazili u kontakt sa prašinom.[12]

Dezinfekcioni podmetači su podtip podmetača za održavanje čistoće, ali imaju širu primenu. Mogu se naći na raznim mestima, a prekriveni su antiseptičkim sredstvom koje dezinfikuje obuću, što je potrebno u slučajevima kada se ulazi na osetljiva mesta kao što su profesionalne kuhinje, porodilišta i ostala mesta gde je nivo higijene visok.[13]

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Kako postoji veliki broj vrsta podmetača, nije moguće govoriti o njihovoj istoriji uopšteno, već o svakoj varijanti posebno. Podmetači od prirodnih materijala kao što su daska za sečenje, podmetač za hranu i tatami obično su se razvili uz svoju namenu. Tako je daska za sečenje stvorena od davnina, čim je bilo potrebno obezbediti ravno mesto za sečenje i sprečiti oštećenje drugih površina, tatami se razvio uz japansku civilizaciju i tako dalje.

Kartonski podmetači za piće prvi put su napravljeni 1880. u Nemačkoj i nazvani filcevima. Ipak, oni u početku nisu bili podmetači već prekrivači. Tokom letnjih dana, mušice i ose su letele oko krčaga piva. Insekti, grančice i lišće upadali su u pivo i činili da nepitkim. Zato se od srebra i lima pravio poklopac kojim se pivo štitilo. Zamena lima za karton nastavljena je i nakon 1880, a već 1903. proizvodnja je bila masovna. Zbog higijene ih je potrebno redovno sušiti.[14]

Što se tiče otirača, zna se da su se upotrebljavali još pre dve do tri hiljade godina.[15] Savremene verzije kao što su podmetač za kupatilo i patosnice za automobile patentirane su u prvoj polovini dvadesetog veka, dok su najsavremenije varijante poput podmetača protiv umora i onih za dezinfekciju i održavanje čistoće tekovina tekućeg veka. Preuzet iz komedije Izbiračica Koste Trifkovića, postoji izraz upućen uobraženim osobama: izbirač nađe otirač.[16]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „What is mousepad?”. What is?. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  2. ^ „What Should I Consider When Buying a Doormat”. WiseGeek. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  3. ^ „Homemaker Basics: What is a Trivet?”. Home Ever After. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  4. ^ „Tough Times for the Humble Beer Mat”. Spiegel Online. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  5. ^ „mat”. Oxford Dictionaries. Arhivirano iz originala 03. 09. 2013. g. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  6. ^ „mat”. Merriam-Webster. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  7. ^ „The bugs that lurk in your bathroom”. London Evening Standard. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  8. ^ „Types of car mats”. UK car mats. Arhivirano iz originala 14. 09. 2013. g. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  9. ^ „Anti-fatigue matting”. Job Access. Arhivirano iz originala 18. 08. 2013. g. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  10. ^ „Distinctive Home Anti-Fatigue Kitchen Mat”. Kohl's. Arhivirano iz originala 26. 07. 2013. g. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  11. ^ „Adhesive Mats”. Texwipe. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  12. ^ „Your Gym's Dirty Little Secrets”. ABC News. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  13. ^ „Disinfecting Foot Mats”. W Chemical. Arhivirano iz originala 24. 08. 2013. g. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  14. ^ „Pivski podmetač”. Podmetači. Arhivirano iz originala 19. 09. 2013. g. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  15. ^ „How to care for bath mats”. OverBlog. Arhivirano iz originala 29. 10. 2013. g. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  16. ^ „Izbiračica kao spektakl”. Pečat. Pristupljeno 9. 9. 2013.