Портал:Nauke o Zemlji/IzabraniČlanak jun

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zemljine litosferne ploče
Zemljine litosferne ploče

Tektonika ploča je geološka teorija koja objašnjava pomeranja ploča Zemljine kore velikih razmera. Teorija uključuje, ali ujedno i zamenjuje, stariju hipotezu pomeranja kontinenata, koja datira iz prve polovine 20. veka, i koncept širenja morskog dna razvijen tokom 1960-ih godina.

Spoljni deo Zemlje se sastoji od dva sloja: spoljne ljuske (litosfera) koja obuhvata koru i kruti gornji deo omotača, a ispod litosfere se nalazi astenosfera. Iako u krutom stanju, astenosfera ima relativno nisku viskoznost i smičuću moć pa se zato, posmatrano u geološkoj vremenskoj skali, može smatrati fluidom. Ispod astenosfere se nalazi krući donji omotač, čije je fazno stanje nije posledica manjih temperatura, već visokog pritiska.

Litosfera je razlomljena (izdeljena) na tzv. litosferne ploče (tektonske ploče). Postoji sedam glavnih i još mnogo manjih ploča. Litosferne ploče plutaju na astenosferi. Postoje tri tipa granica među pločama:

Potresi, vulkanska aktivnost, izdizanje planinskih lanaca pa i oblikovanje okeanskih jaruga se pojavljuje duž granica ploča. Bočno se pomeranje ploča obično odvija brzinama od 0.66 do 8.50 cm godišnje.

Teorija tektonike ploča vuče korene iz hipoteze pomeranja kontinenata. Koncept širenja morskog dna prvi je put predložio u ranim 1960-im Robert S. Dajc, iako se obično pripisuje Hariju Hesu.

Više o tektonici ploča...