Портал:Hrvatska/Biografija avgust 2010.
Grof Josip Jelačić (rođen 16. oktobra 1801. u Petrovaradinu, danas deo Novog Sada, od oca Franje i majke Ane, rođene Portner) je bio ban hrvatsko-dalmatinsko-slavonski u periodu od 1848. do 1859. godine. U dobi od osam godina školuje se u bečkoj terezijanskoj akademiji, gde su se odgajali pitomci za civilnu državnu službu. Za vreme školovanja pokazuje izrazito zanimanje za geografiju, istoriju, govorništvo i strane jezike. Godine 1819. postavljen je za poručnika austrijske vojske, iako nije imao vojničkog obrazovanja. U periodu od 1825. do 1830. godine služi u Galiciji. Od 1831. boravio je kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom u Italiji. Godine 1841. postavljen je za pukovnika i zapovednika Prve banske pukovnije u Glini.
S toga položaja postavljen je u revolucionarnoj 1848. godini za bana i glavnog zapovednika vojske u Hrvatskoj. Odluka o Jelačićevom postavljenju donesena je u Beču 16. marta, a carski ukaz je potpisan 23. marta 1848. godine. Tobožnji naknadni izbor Jelačićev na narodnoj skupštini u Zagrebu 25. marta bio je prema tome fingiran. Jelačića je zateklo postavljenje za bana nespremnog i nedoraslog za to mesto i on se nenadano našao na čelu Hrvatske u presudno doba njene istorije. Uz to su u Jelačićevom držanju već i 1848. i 1849. godine pokazivali nesumnjivi znaci duševne poremećenosti (prema Enciklopediji Leksikografskog zavoda, svezak 3, Zagreb MCMLXVI). Bečka je reakcija, međutim, bila uspesima revolucionarnih pokreta u Italiji i drugim krajevima Monarhije toliko oslabljena, da sve do jeseni 1848. godine nije mogla otvoreno upotrebiti Jelačića kao oruđe kontrarevolucije. U tom razdoblju austrijska vlada i dinastija zauzimaju izričito neprijateljski stav i prema Jelačiću i prema celom hrvatskom pokretu: u zajednici sa svojim tadašnjim saveznikom, mađarskom plemićkom vladom, svrgavaju Jelačića s banske i zapovedničke časti, proglašavajući njega za pobunjenika, a Hrvatski sabor za nezakonit.