Praga E-114

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Praga E-114

Avion Praga E-114
Avion Praga E-114

Opšti podaci
Namena sportski avion
Posada 1
Broj putnika 1
Poreklo  Čehoslovačka
Proizvođač Praga
Probni let 08.1934.
Uveden u upotrebu 1934.
Status neaktivan
Prvi operater  Čehoslovačka
Broj primeraka oko 200
Dimenzije
Dužina 6,60 m
Visina 2,60 m
Raspon krila 11,00 m
Površina krila 15,25 m²
Masa
Prazan 290 kg
Normalna poletna 490 kg
Pogon
Broj motora 1
Fizičke osobine
Klipnoelisni motor 1 x Praga B2
Snaga KEM-a 1 x 31 kW
Snaga KEM-a u ks 1 x 42 ks
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 148 km/h
Ekonomska brzina 115 km/h
Dolet 500 km
Plafon leta 3.500 m
Brzina penjanja 100 m/min
Portal Vazduhoplovstvo

Praga E-114 (popularan naziv:Air Baby) je bio čehoslovački jednomotorni, dvosedi sportsko-turistički, visokokrilni avion iz 1930- ih. Bio je to jedan od najrasprostranjenijih i najpopularnijih sportskih aviona u istoriji čehoslovačke avijacije.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Projektant aviona Praga E-114 inž.Jaroslav Šlehta
Crtež aviona Praga E-114 u tri projekcije
Avion Praga E-114 (1936.)
Avion Praga E-114 Air Baby (1953.)
Motor Praga D aviona Praga E-114D
Motor Walter Mikron III aviona Praga E-114M

Praga E-114 je sportsko turistički avion drvene konstrucije sa jednim motorom i dva sedišta. Bio je visokokrilac sa jednodelnim konzolnim nosećim krilom i fiksnim stajnim trapom. Konstruisao ga je inž. Jaroslav Šlehta a proizvodila firma ČKD Praga. Prvi prototip je prvi put poleteo u septembru 1934. godine i iste godine je predstavljen javnosti na Pariskom Aerosalonu. Drugi prototip (OK-PGB, kasnije G-ADKSL) skrenuo je na sebe pažnju svojim letom iz Limpna (Kent) do Kejptauna. Prešao je 14.722 km za 16 dana i 4,5 sata. To nije bio neki takmičarski let nego rutinska isporuka aviona kupcu u Južno Afričkoj Uniji. Nakon ovog leta engleska firma Hills & Sons je otkupila licencu za proizvodnju ovog aviona u Engleskoj[1].

Serijska proizvodnja počela je 1935. sa motorom Praga B od 29 kW i tokom proizvodnje avion je stalno poboljšavan ugradnjom jačih motora i uvođenjem boljih tehničkih rešenja. Godinu dana kasnije testiran je E-214 četvorosed a dve godine kasnije pojavile su se dve nove konstrukcije E-115 i E-117.

Proizvodnja prekinuta ratom je nastavljena posle rata i trajala sve do 1949. godine. Kad se saberu predratna i posleratana proizvodnja kao i licencna proizvodnja procenjuje se da je ukupno proizvedeno oko 300 ovih aviona.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Trup aviona je bio različitog poprečnog preseka od pravougaonog pa preko petougaonog do šestougaonog, bio je prostran da je u njega mogla da stanu dva sedišta jedno pored drugog. Noseća struktura trupa aviona je bila napravljena kao rešetkasta drvena konstrukcija od punog drveta a nosač motora od zavarenih čeličnih cevi. Polja rešetkaste konstrukcije su bila ukrućena dijagonalama od čelične žice a obloga trupa je bila delimično od duraluminijumskog lima (obloga motora i nosač motora), drvene lepenke (kabina) i impregniranog platna (repni deo trupa). Model E-117 je imao noseću konstrukciju od zavarenih čeličnih cevi.

Pogonska grupa ovog avione se sastojala od motora i drvene dvokrake vučne elise fiksnog koraka. Od motora, na ovoj letelici su korišćeni: Praga B snage 30 kW (40 KS); Praga B-2 snage 36 kW (49 KS); Praga D snage 49-59 kW (65-79 KS) a posle Drugog svetskog rata Walter Mikron III, snage 48 kW (65 KS) i Continental A65 snage 49 kW (65 KS). Izduvni gasovi su se obično sa dva auspuha izvodili ispod trupa aviona mada je bilo i drugih rešenja. Napajanje gorivom je bilo gravitaciono iz rezervoara smeštenih u krilu aviona do karburatora motora.

Krilo je bilo jednodelno, debelog profila, samonoseće drvene konstrukcije. U krilnim prazninama su bili smešteni rezervoari za gorivo. Oblik krila je bio jednakokraki trapez, sa zaobljenim krajevima. Napadna linija krila je bila upravna na osu trupa aviona. Konstrukcija krila je bila od drveta sa dve drvene ramenjače od smrče i rebra od šperploče, a obloge delom od drvene lepenke a delom od impregniranog platna. Pokretni delovi krila su takođe imali konstrukciju od drveta dok im je obloga bila od impregniranog platna. Na srednjem prednjem delu krila iznad kabine deo krila je bio na šarkama i otvarao se na gore kao poklopac kabine i služio je kao ulaz posade u avion.

Repne površine: Avion ima dva horizontalna i jedan vertikalni stabilizator na koje su prikačena kormila dubine i pravca. Horizontalni stabilizatori imaju noseću konstrukciju od zavarenih čeličnih cevi a vertikalni stabilizator ima drvenu konstrukciju i svi su presvučeni impregniranim platnom. Pokretni delovi (kormila) imaju konstrukciju od zavarenih čeličnih cevi a oblogu od impregniranog platna. Horizontalni stabilizatori su sa donje strane kosim upornicama bili oslonjeni na donji deo trupa.

Stajni trap je fiksan sa dva nezavisna glavna točka na nogama koja su napravljena od čeličnih cevi i lima. Na točkovima su niskopritisne (balon) gume. Ispod repa aviona se nalazi ili drljača od lisnate opruge ili samoupravljivi (klavirski) točak.

Verzije[uredi | uredi izvor]

Verzije aviona Praga E-114 su označene na osnovu motora koji su ugrađivani u njih:

  • E-114B - sa motorom Praga B, bokser motor sa 2 cilindra snage 30 kW (40 KS).
  • E-114B-2 - sa motorom Praga B-2, bokser motor sa 2 cilindra snage 36 kW (49 KS).
  • E-114D - sa motorom Praga D, bokser motor sa 4 cilindra snage 49-59 kW (65-79 KS), maksimalne brzine 150 km/h.
  • E-114M - sa 4-voro cilindičnim linijskim motorom Walter Mikron III, snage 48 kW (65 KS). maksimalne brzine 185 km/h.
  • E-114C - u poslednji E-114M je ugrađen motor Continental A65 bokser motor sa 4 cilindra snage 49 kW (65 KS) posle 1952.

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Predratna proizvodnja ovih aviona se uglavnom koristila u Aeroklubovima Čehoslovačke sve do 1938. godine. Sa ovim avionima je postavljeno nekoliko čehoslovačkih nacionalnih rekorda. Dva E-114 su učestvovala u zvezdanom letu na Letnjim olimpijskim igrama 1936. u Berlin-Rangsdorfu. Piloti Fuksa i Polma su osvojili prva dva mesta na rang listi međunarodnog zvezdanog leta. Broj bodova koji su postigli bio je daleko veći od broja njihovih konkurenata. Njihovi rezultati na daljinu su takođe bili dobri poredeći ih sa onima drugih konkurentskih aviona opremljenih mnogo snažnijim motorima.

Za vreme Okupacije zarobljeni avioni E-114 su podeljeni između Luftvafe i vazduhoplovstva kvislinške Slovačke. Nemci su ove avione koristili sve do 1942. godine kao avione za obuku i kurirsku službu. Isto to se dešavalo i sa avionima u Slovačkoj stim što su korišćeni do kraja rata.

Posle rata obnovljena je proizvodnja ovih aviona E-114D sa motorom Praga D i E-114M sa motorom Walter Mikron III. Pored tehničkog ovaj avion je napravio i lep komercijalan uspeh, prodat je u preko 10 zemalja[2].

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

  • Praga E-114 M, serijski broj 119, registracija OK-BGV izložen je u Vazduhoplovnom muzeju na aerodromu Točna.
  • Praga E-114, serijski broj 122, registracija OK-BGQ u postupku je restauracije.
  • Praga E-114 M, serijski broj 125, registracija OK-BGL izložen je u Narodno tehničkom muzeju u Pragu[3].

Zemlje koje su koristile avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Литература[uredi | uredi izvor]

  • ŠOREL, Václav; VELC, Jaroslav. Letadla československých pilotů. 1. vyd. Praha: Albatros, 1979.
  • RAJLICH, Jiří; SEHNAL, Jiří. Vzduch je naše moře. 1. vyd. Praha: Naše vojsko. 1993. ISBN 80-206-0221-6..
  • LOWE, Malcolm. Encyklopedie letectví (1848-1939). 1. vyd. Dobřejovice: Rebo Productions. 2005. ISBN 80-7234-407-2. стр. 191.
  • NĚMEČEK, Václav. Československá letadla 2. Praha: Naše vojsko, 1984. 248 s.
  • KOLMANN, Petr. Praga E-114 Air Baby. Letectví a kosmonautika. Červenec 2020, roč. 99., čís. 7, s. 26 a 27. ISSN 0024-1156
  • Hans-Joachim Mau: Tschechoslowakische Flugzeuge. Transpress, Berlin. 1987. ISBN 3-344-00121-3..
  • Heinz A. F. Schmidt: Historische Flugzeuge I. 3., durchgesehene Auflage. Transpress, Berlin, S. 12.
  • Richard Schulz, G. W. Feuchter, Werner von Langsdorff: Handbuch der Luftfahrt. Jahrgang 1936. J. F. Lehmann, München 1936, S. 347.
  • Werner von Langsdorff: Handbuch der Luftfahrt. Jahrgang 1939. 2., unveränderte Auflage. J. F. Lehmann, München 1937, S. 461.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]