Приче из давнине
| Priče iz davnine | |
|---|---|
 | |
| Nastanak i sadržaj | |
| Autor | Ivana Brlić-Mažuranić |
| Ilustrator | Vladimir Kirin |
| Jezik | hrvatski |
| Izdavanje | |
| Izdavanje | 1916. godine |
| Broj stranica | 255 |
Priče iz davnine je zbirka od osam pripovetki-bajki Ivane Brlić-Mažuranić u kojima je autorka ostvarila svoj književni vrhunac.[1] Nastala je iz dva razloga : prvi je Ivanino proučavanje i zanimanje za slovensku mitologiju i folklor, a drugi hrišćanska filozofija.[2] Zbirku je 1916. godine objavila Matica hrvatska, a prevođena je na više jezika.
Opšte informacije[uredi | uredi izvor]
Zbirka je objavljena 1916. godine u izdanju Matice hrvatske, a drugo izdanje doživljava 1920. godine. Već od 1922. godine Priče iz davnine dostupne su u Njujorku, a od 1924. godine i u Londonu.[3][4] Usledili su prievodi na švedski (1928.), češki (1928.), danski (1929.), ruski (1930.), nemački (1931.), slovački (1931.), slovenski (1950.), italijanski (1957.) i mnoge druge jezike.
Prvo hrvatsko izdanje iz 1916. godine ilustrirao je Petar Orlić.[5] Drugo izdanje iz 1920. godine bilo je bez ilustracija.[6] Vladimir Kirin, najznačajniji hrvatski grafičar toga doba, ilustrovao je englesko izdanje iz 1924. godine, kao i treće izdanje iz 1926. godine. Neka od kasnijih izdanja ilustrovala je Cvijeta Job. Slika za bajku Šuma Striborova koja prikazuje domaće (likove iz bajke) našla se na poštanskoj marki Republike Hrvatske iz 1997. godine.[7]
Radnja i priče[uredi | uredi izvor]
Radnja je uperena u likove iz slovenske mitologije, koje je Brlić-Mažuranić, inače i šest puta u četiri godine kandidatkinja za Nobelovu nagradu za književnost stilizovala davši im određene osobine.[8][9] Posluživši se oblikom bajke i fantastičnim elementima, stvorila je autonomni svet davnine u kojem se mitski svet spaja sa secesijski stilizovanom slikom vremena, prostora, likova i događaja.
Prvo izdanje imalo je šest priča : Kako je Potjeh tražio istinu, Ribar Palunko i njegova žena, Regoč, Šuma Striborova, Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica i Sunce đever i Neva Nevičica, a u trećem izdanju dodane su još dve priče : Lutonjica Toporko i devet župančića i Jagor.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b LZMK, Hrvatska enciklopedija, Brlić-Mažuranić, Ivana (pristupljeno 14. siječnja 2018.)
- ^ Kad lutke pričaju Priče iz davnine: 100 godina od prvog izdanja kultnog djela Ivane Brlić-Mažuranić Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. март 2023), gkr.hr, 25. listopada 2016.
- ^ Croatian Tales of Long Ago (1922), The Public Domain Review (pristupljeno 14. siječnja 2018.)
- ^ Croatia: Themes, Authors, Books, Yale University Library, library.yale.edu (pristupljeno 14. siječnja 2018.)
- ^ Tea Dvoršćak, Ilustracije Vladimira Kirina u djelu "Priče iz davnive", Sveučilište u Zagrebu Učiteljski fakultet Katedra za hrvatski jezik i književnost, scensku i medijsku kulturu, Petrinja, 2016., str. 9.
- ^ Tea Dvoršćak, Ilustracije Vladimira Kirina u djelu "Priče iz davnive", Sveučilište u Zagrebu Učiteljski fakultet Katedra za hrvatski jezik i književnost, scensku i medijsku kulturu, Petrinja, rujan 2016., str. 10.
- ^ Hrvatske poštanske marke 1997., crostamps.com, pristupljeno 8. 2. 2013.
- ^ Nomination Archive. Ivana Brlic-Mazuranic nobelprize.org, pristupljeno 26. 9. 2021.
- ^ Morena Rendulić, Sintaktostilističke značajke bajki Ivane Brlić Mažuranić (Diplomski rad), Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Rijeka lipnja 2015., str. 9.: pristupljeno 6. 8. 2021.