Pređi na sadržaj

Protići

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Protići
Država Srbija
Zvanja v. d. predsednik Praviteljstvujuščeg sovjeta
kneževski predstavnik (predsednik vlade)
Osnivač porodice Jovan Protić
general-majorĐorđe Protić
Poreklo Požarevac, Ram
Nacionalnost Srpska
Današnji potomci Nenadovići

Protići, poreklom iz Požarevca i Rama su porodica Jovana Protića, člana Praviteljstvujuščeg sovjeta za požarevačku nahiju i prvog vršioca dužnosti predsednika Praviteljstvujuščeg sovjeta, člana više diplomatskih misija i njegovog sina general-majora Đorđa Protića, kneževog predstavnika (predsednika vlade).

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Protići, starinom iz Stare Srbije su dobili prezime po požarevačkom protojereju Antoniju, koji je, u drugoj polovini XVIII veka bio sveštenik u Požarevcu i Ramu više od trideset godina. Protojerej Antonije imao je dva sina Jovana Protića i Stevana Protića, koji su pre 1804. bili trgovci u Požarevcu.

Protojerej Antonije iz Požarevca[uredi | uredi izvor]

Protojerej Antonije bio je sveštenik u Požarevcu i Ramu više od trideset godina. Imao je sinove Jovana i Stevana.

Stevan Protić[uredi | uredi izvor]

Stevan Protić bio je veoma uspešan trgovac u Požarevcu. Međutim, došao je u sukob sa poslovnim agentima i poslovođama kneza Miloša, jer nije poštovao uobičajeno prvenstvo prodaje stoke u vlasništvu knjaza Miloša. Smatra se da je zbog toga ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima i bačen u Dunav.[1]

Jovan Protić, član Praviteljstvujuščeg sovjeta za Požarevac[uredi | uredi izvor]

Jovan Protić iz Požarevca bio je član Praviteljstvujuščeg sovjeta za požarevačku nahiju i prvi vršilac dužnosti predsednika Praviteljstvujuščeg sovjeta. Jovan Protić bio je član više delegacija, između ostalih, sa protojerejem Matejom Nenadovićem u Petrograd, kao i u Carigradu i dr. Govorio je više stranih jezika, grčki, turski i dr.

Njegovi sinovi su štabs-kapetan Aleksandar Protić i general-major Đorđe Protić, čija kćerka Jelena Nenadović, rođ. Protić je bila udata za Svetozara Nenadovića, sina prote Mateje Nenadovića.

Štabs-kapetan Aleksandar J. Protić[uredi | uredi izvor]

Štabs-kapetan Aleksandar J. Protić sin Jovana Protića.

General-major Đorđe J. Protić, predsednik vlade (kneževski predstavnik)[uredi | uredi izvor]

General-major Đorđe Protić, sin Jovana Protića, bio je kneževski predstavnik (predsednik vlade) u vreme prve vlade kneza Mihaila. Kada je stupio na dužnost kneževskog predstavnika dobio je, u skladu sa tadašnjim zakonima o činovnicima, čin general-majora, iako nije bio oficir.

Đorđe Protić bio je oženjen kćerkom gružanskog kneza Petra Topalovića, poslovnog ortaka i prijatelja kneza Miloša[2]. Gružanski knez Petar Topalović imao jednog sina Milosava, kasnije pomoćnika smederevskog okužnog načelnika i još jednu kćerku Vidu.

Pašenog Đorđa Protića, oženjen Vidom Topalović bio je pukovnik Vule Gligorijević (1797-1855), rodom iz Sjenice, član Zemaljskog saveta, starešina mačvanske knežine 1833-34. (posle smrti Marka Štitarca). Vule Gligorijević, nekada član knjaz Miloševog domaćinstva, zajedno sa Markom Štitarcom i Petrom Lazarevićem Cukićem, po knez Miloševom nalogu učestvovao je u ubistvu vladike Melentija Nikšića u Šapcu 1816. Vule i Vida Gligorijević nisu imali dece.[3].

Jelena Protić, kćerka general-majora Đorđa Protića, bila je udata za Svetozara Nenadovića, sina prota Mateje Nenadovića i unuka kneza Alekse Nenadovića. Svetozar Nenadović, upravnik topčiderske kaznionice, osuđen je kao saučesnik u ubistvu kneza Mihaila Obrenovića i streljan, kao i njegova braća od strica.

Preko Đorđa Protića, odnosno njegovog tasta gružanskog kneza Petra Topalovića, starija grana Nenadovića i mlađa grana Nenadovića su u dvostrukom srodstvu. Sin kneza Petra Topalovića Milosav Topalović, pomoćnik smederevskog okružnog načelnika bio je oženjen kćerkom vojvode Jevrema Nenadovića, sina vojvode Jakova Nenadovića.

Potomstvo Jelene Nenadović rođ. Protić[uredi | uredi izvor]

Od Svetozara Nenadovića i Jelene Nenadović, kćerke general-majora Đorđa Protića vode poreklo danas postojeće četiri muške grane Nenadovića.

Svetozar Nenadović je sa Jelenom, kćerkom general-majora Đorđa Protića, imao petoro dece koja su u vreme njegove smrti 1868. sva bila maloletna.

  • Aleksa Nenadović, unuk prote Mateje Nenadovića i general-majora Đorđa Protića, pravnik u poreskoj službi Ministarstva finansija imao je sa Jelenom rođ. Milivojević devetoro dece od kojih su se izdvojile dve osnovne muške grane. Njegova deca su Jakov Nenadović (1873-1925), inspektor MUP-a, upravnik kaznionice u Nišu, koji je bio oženjen Anđelijom Petrović-Njeguš iz bočne grane crnogorske kraljevske porodice, pešadijski brigadni general Sima Nenadović (1888-1953), Ljubomir Nenadović (1885-1950) inspektor MUP-a, Jevrem Nenadović (1890-1969) okružni sudija, Jovan Nenadović (1891-1980), sestra Leposava udata za puiovnika dr Jovana Jovanovića, prof. Vojne akademije i dr.
  • Mateja Nenadović (1856-1933), unuk prote Mateje Nenadovića i general-majora Đorđa Protića, industrijalac, koji je živeo dobar deo života na imanjima u Brankovini, a kasnije, po povratku Karađorđevića na presto 1903, bio je i gradonačelnik Valjeva, odnosno predsednik valjevske opštine. Mateja Nenadović je sa Kosarom Zdravković imao sedmoro dece, između ostalih, prvorođenog sina Svetozara Nenadovića (1890—1944) kome je dao ime po svom ocu i to u vreme vlade Obrenovića, pravnika, višeg savetnika u Ministarstvu finansija, Đorđa Nenadovića (1891—1978), sudiju Upravnog suda i advokata, rez. potpukovnika, jednog od 1300 kaplara i nosioca ordena Belog orla kome je pripala čast da kao kraljev rođak, prvi na čelu srpske vojske 1918 uđe u Novi Sad, vojno-sudskog pukovnika Dušana Nenadovića (1895—1969) i dr Momčila Nenadovića (1899—1943), lekara koji je zbog svog antifašističkog opredeljenja 1943 streljan na Jajincima.

Srodstvo[uredi | uredi izvor]

Protići su bili u srodstvu sa Nenadovićima.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vid. Konstantin Nenadović, str.
  2. ^ Radoš Ljušić, Ljubavi srpskih vladara i političara, Beograd 2006. pp. 36.
  3. ^ Milan Đ. Milićević, Pomenik znamenitih ljudi u srpskog naroda novijeg doba, Beograd, Srpska kraljevska štamparija 1888, Knjiga Čupićeve zadužbine, pp. 103.