Rade Obrenović
Rade Obrenović | |
---|---|
Datum rođenja | 24. avgust 1942. |
Mesto rođenja | Beograd, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 23. januar 1995.52 god.) ( |
Mesto smrti | Novi Sad, SR Jugoslavija |
Zanimanje | novinar i književnik |
Rade Obrenović (Beograd, 24. avgust 1942 – Novi Sad, 23. januar 1995) bio je srpski književnik i novinar.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rade Obrenović je od 1945. godine živeo u Novom Sadu, gde je proveo detinjstvo, školovao se, studirao prava i jugoslovensku književnost. Radio je kao korektor, potom kao novinar, te urednik brojnih listova i časopisa. Pisao je uglavnom književnost za decu. Bio je dugogodišnji direktor Međunarodnog centra književnosti za decu Zmajeve dečje igre.[1]
U njegovu čast, Zmajeve dečje igre od 1996. dodeljuju Nagradu „Rade Obrenović”.
Dela[uredi | uredi izvor]
Poezija[uredi | uredi izvor]
- Pohod ponoru (1972)
- Psi se već radosno oblizuju (1973)
- Tata, zvoni telefon (1973)
- Vozovi odlaze, mi mašemo iza crvene kuće (1974)
- Iz porodične sveske (1980)
- Soliter je drvo (1984)
- Ne blenite u mene (1989)
- Livada na betonu (1989)
Roman[uredi | uredi izvor]
- Mi smo smešna porodica (1977, televizijska serija 1979)
- Tata vikend i mama vikendica (1983)
- Roditelji na navijanje (1986)
Priče[uredi | uredi izvor]
- Poslednje leto detinjstva (1977)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 585.