Rade Obrenović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rade Obrenović
Datum rođenja(1942-08-24)24. avgust 1942.
Mesto rođenjaBeogradKraljevina Jugoslavija
Datum smrti23. januar 1995.(1995-01-23) (52 god.)
Mesto smrtiNovi SadSR Jugoslavija
Zanimanjenovinar i književnik

Rade Obrenović (Beograd, 24. avgust 1942Novi Sad, 23. januar 1995) bio je srpski književnik i novinar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rade Obrenović je od 1945. godine živeo u Novom Sadu, gde je proveo detinjstvo, školovao se, studirao prava i jugoslovensku književnost. Radio je kao korektor, potom kao novinar, te urednik brojnih listova i časopisa. Pisao je uglavnom književnost za decu. Bio je dugogodišnji direktor Međunarodnog centra književnosti za decu Zmajeve dečje igre.[1]

U njegovu čast, Zmajeve dečje igre od 1996. dodeljuju Nagradu „Rade Obrenović”.

Dela[uredi | uredi izvor]

Poezija[uredi | uredi izvor]

  • Pohod ponoru (1972)
  • Psi se već radosno oblizuju (1973)
  • Tata, zvoni telefon (1973)
  • Vozovi odlaze, mi mašemo iza crvene kuće (1974)
  • Iz porodične sveske (1980)
  • Soliter je drvo (1984)
  • Ne blenite u mene (1989)
  • Livada na betonu (1989)

Roman[uredi | uredi izvor]

  • Mi smo smešna porodica (1977, televizijska serija 1979)
  • Tata vikend i mama vikendica (1983)
  • Roditelji na navijanje (1986)

Priče[uredi | uredi izvor]

  • Poslednje leto detinjstva (1977)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 585.