Pređi na sadržaj

Rasadničke makaze

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Rasadničke makaze su ručni alat za rezanje biljnih delova (materijala), a čine ga, pored makaza i noževi i testerice.

Namena

[uredi | uredi izvor]

Dizajn i preciznost rasadničkih makaza su danas znatno promenjeni tako da se one upotrebljavaju za mnoge poslove za koje je tradicionalno upotrebljavan nož. Razlog više za veću upotrebu makaza je manja mogućnost ozleđivanja posebno važna kada su u pitanju manje obučeni radnici. Makaze se mogu upotrebiti za krojenje korenskih, zrelih i poluzrelih reznica (posebno četinarskih vrsta), za prevršivanje podloga, i pri formiranju krune i stabla u školama za pinciranje i orezivanje. Vodeći proizvođači kvalitetnih rasadničkih makaza su: Felco, Leyat, Wilkinson, Modena, Corona, Tina, Rolcut... Bez obzira na njihov kvalitet treba imati u vidu da se nikada makazama ne može postići tako čist i gladak rez kao nožem. Nagnječenja koja prave makaze za odrvenjene reznice ne predstavljaju smetnju za ožiljavanje, ali su nepoželjna kod pripremanja podloge i plemke kod kalemljenja.

Napomene pri nabavci

[uredi | uredi izvor]

Pri nabavci makaza treba obratiti pažnju na nekoliko važnih detalja:

  • Treba tačno znati za šta će se makaze upotrebljavati i ko će ih koristiti. U vezi sa tim birati masivnije i duže ili lakše i kraće. (Masa makaza kreće se od 220 do 310 g, a dužina 15-22,5 cm.)
  • Treba da budu podesne za ruku i lake za rukovanje.
  • Oštrice ne smeju da se bočno pokreću, a kada su makaze zatvorene na vrhu ne sme da bude ni malo rastojanja između oštrica. U ovakvom stanju makaze moraju biti i kada su zakočene mehanizmom za zaključavanje.
  • Moraju se lako rasklapati radi popravke, oštrenja i zamene delova.

Tipovi makaza

[uredi | uredi izvor]

U zavisnosti od konstrukcije makaze se mogu podeliti na četiri tipa:

Voćarske (vinogradarske) makaze

[uredi | uredi izvor]

Makaze sa obe zakrivljene oštrice koje pri sečenju prolaze neposredno jedna pored druge (bypass pruners). To je najrasprostranjeniji tip sa lako zamenljivim sečivima. Postoje različite verzije vezane za mehanizam za zaključavanje, opruge koje odbijaju sečiva, ugao i oblik oštrica... Veruje se da su prvi put upotrebljene 1819. i da ih je izumeo francuski aristokrata Antoan-Fransoa Bertran de Molevil (Antoine-François Bertrand de Molleville). U novije vreme pojavile su se i makaze sa rotirajućom drškom koja sprečava pojavu žuljeva na dlanu.

Makaze za reznice

[uredi | uredi izvor]

Tip sličan običnim kućnim makazama sa zašiljenim dužim oštricama. Pogodan je za zelene reznice, ali ne i za veće prečnike i odrvenjeno tkivo.

”Nakovanj” makaze

[uredi | uredi izvor]

Kod trećeg tipa jedna oštrica je zaobljena sa tupe strane i sa ravnom ivicom koja seče. Sa suprotne strane je ravna ploča (nema oštrice). Tokom upotrebe ploča je ispod izdanka koji se seče, a oštrica iznad. Pritiskom ruke oštrica se spaja sa pločom pošto je izbojak presečen. Ovaj tip se u stranoj literaturi naziva "nakovanj" (anvil engl., Amboß nem.). Glavni nedostatak je gnječenje tkiva, mada noviji modeli daju vrlo precizne i čiste rezove (Felco- Amboßchere 30, Modena). Nakovanj makaze izumeo je i prvi proizvodio 1923. Valer Šreder (Walther Schröder) u Kilu.

Makaze sa sopstvenim pogonom

[uredi | uredi izvor]

U četvrtu grupu mogle bi da se ubroje sve makaze sa sopstvenim pogonom koji može biti električni, ili benzinski (odnosno dizel) motor kompresora kod modela na komprimirani vazduh i hidrauliku. Prvi tip je snabdeven baterijama koje omogućuju osam sati rada i koje su smeštene u torbici okačenoj o pojas. Lake su i vrlo podesne za rad u odeljcima za formiranje, ali im je cena visoka. Druga dva tipa su manje podesna zbog vezanosti za kompresor. Seku letoraste do 3 cm debljine, a isporučuju se i sa drškama do 1,5 m dužine, što je podesno za formiranje krune u II i III školi. Makaze sa sopstvenim pogonom su vrlo malo u upotrebi u rasadnicima kod nas.

Održavanje

[uredi | uredi izvor]

Glavni cilj održavanja je ne dozvoliti da se oštrice suviše istupe. Oštrenje se može obaviti bez skidanja oštrica tako što se široko otvorene makaze oštre na rotirajućem brusnom kamenu, ili se oštrica skida i brusi slično nožu. Pored tupih oštrica čest razlog da makaze ne seku dobro je rastojanje između sečiva "luft" koji najčešće nastaje uvrtanjem zbog presecanja odrvenjenih izdanaka većih prečnika. Tada makaze treba rasklopiti, ispraviti sečiva (ili ih zameniti) i ponovo sklopiti. Dobro je imati torbicu za makaze koja se može zakačiti za kaiš i tako ih nositi zaštićene od mogućeg pada. Pokretni delovi se povremeno podmazuju lakim uljima, a pre dužeg odlaganja (van sezone kalemljenja ili uzimanja reznica) preventivno tretiraju protiv rđe lubrikantom (WD-40). Dobra praksa je da postoji nekoliko rezervnih opruga jer kod pojedinih modela one lako ispadaju i gube se.

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Grbić, M. (2010):Proizvodnja sadnog materijala – Tehnologija proizvodnje ukrasnih sadnica. Univerzitet u Beogradu. Beograd ISBN 978-86-7299-174-1
  • Macdonald, B. (2006): Practical Woody Plant Propagation for Nursery Growers. Timber Press, Incorporated ISBN-10: 0881928402
  • Todorović, B. (1899): Voće i voćke. Srpska književna zadruga. Beograd
  • Dr. Jozwik (2000): The Greenhouse and Nursery Handbook: A Complete Guide to Growing and Selling Ornamental Plants. High Sierra Books ISBN-10: 0916781232