Rat Probušenih Noseva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rat Probušenih Noseva
Deo Indijanskih ratova

Mapa ratnih operacija.
Vremejun-4. oktobar 1877.
Mesto
UzrokOtpor Probušenih Noseva oduzimanju njihove zemlje u severnom Ajdahou, i pokušaj proboja u Kanadu.
Ishod Američka pobeda.
Teritorijalne
promene
veći deo indijanske teritorije u severnom Ajdahou pripao SAD.
Sukobljene strane
 SAD
Sijuksi
Probušeni Nosevi
Komandanti i vođe
general Nelson Majls
poglavica Džozef Predao se
Olokot 
Jačina
1 konjička divizija
1 pešadijska divizija
oko 1.500 boraca[1]
oko 200-300 ratnika
oko 450 civila[1]
Žrtve i gubici
znatni[1] znatni[1]


Rat Probušenih Noseva (engl. Nez Perce War), oružani sukob između Indijanaca iz severnog Ajdahoa i vojske SAD. Od juna do 4. oktobra 1877. pleme Probušeni Nosevi pod vođstvom poglavice Hinmaton Jalaktita pružilo je žestok otpor američkoj vojsci.[1]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Nakon Američkog građanskog rata (1861-1865) nastupio je period nagle ekspanzije SAD u oblasti zapadno od reke Misisipi. Iako su ova područja od davnina bila staništa i lovišta brojnih indijanskih plemena, američka vlada i naseljenici polagali su pravo na njih kao na nenastanjenu zemlju, a malobrojno i retko naseljeno domorodačko stanovništvo nije bilo u stanju da se odupre modernom oružju i vojnim snagama jedne velike industrijalizovane države. U periodu 1865-1891. SAD su preduzimale 13 pohoda protiv raznih indijanskih plemena.[2]

Mada je nastojao da očuva mir sa belcima, poglavica plemena Probušeni Nosevi (engl. Nez Perce), Hinmaton Jalaktit, poznatiji pod hrišćanskim imenom poglavica Džozef, je odbio da iseli svoje pleme sa teritorije severnog Ajdahoa i suprotstavio se intervenciji američke vojske zbog čega su u junu 1877. godine izbila neprijateljstva.[1]



Rat[uredi | uredi izvor]

Pošto je u početku razbio manji konjički odred, Hinmaton je sa 200 ratnika i 450 staraca, žena i dece krenuo ka kanadskoj granici. Vešto se probijao kroz bespuća Ajdahoa, Vajominga i Montane. Gonile su ga 1. konjička i 21. pešadijska divizija SAD. Na maršu mu se pridružilo još oko 100 ratnika. Na dugom maršu vodio je trinaest bojeva protiv Amerikanaca. Za 11 nedelja forsiranog marša prešao je 3.000 km. U poslednjoj borbi sa znatno nadmoćnijim američkim snagama, predao se 4. oktobra sa ostacima plemena na 50 km od cilja.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 3, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str. 469
  2. ^ Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 3, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str. 567

Literatura[uredi | uredi izvor]