Pređi na sadržaj

Rajner od Monferata

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rajner od Monferata
Datum rođenja1162
Mesto rođenjaPijemont
Datum smrti1183
Mesto smrtiKonstantinopolj
SupružnikMarija Komnin
RoditeljiVilijam V od Monferata
Judita od Babenberga

Rajnero od Monferata (ital. Ranieri di Monferrato; 1162–1183) je bio peti sin Vilijama V od Monferata i Judite Babenberg. Bio je zet vizantijskog cara Manojla I Komnina i cezar 1180. godine. Ubijen je u borbama za vizantijski presto.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Vizantijski car Manojlo inicirao je brak između njegove ćerke Marije Porfirogenite sa jednim od sinova Vilijama Monferatskog. Kako su Konrad i Bonifacije već bili oženjeni, a Fridrih bio zamonašen, jedini pogodan bio je Vilijamov najmlađi sin, sedamnaestogodišnji Rajnero. Vizantijski hroničar Nikita Honijat opisuje ga kao zgodnog, plavokosog i ćosavog mladića. Rajnero je stigao u Carigrad na jesen 1179. godine ili ubrzo nakon toga, uz vojnu pratnju vizantijskog cara. Brak sa dvadesetsedmogodišnjom Marijom Porfirogenitom zaključen je u crkvi Svete Marije Vlaheranske februara 1180. godine. Brak je proslavljen uz sve počasti, uključujući i igre na Carigradskom hipodromu, što detaljno opisuje jerusalimski patrijarh Vilijam od Tira, koji je svečanosti prisustvovao.[1] Rajnero je poneo titulu cezara i promenio ime u Jovan. Po nekim zapadnim izvorima Rajneru je poveren Solun kao pronija.[2] Kako je Marija bila Manojlovo najstarije dete, Rajnero je na ovom braku kasnije zasnivao svoje pretenzije na vizantijsku krunu. Marijin brat Aleksije bio je daleko mlađi od nje. Manojlo je umro septembra 1180. godine. Presto je pripao mladom Aleksiju, umesto koga je vladala njegova majka Marija kao regent. Carica je izazvala skandal kada je uhvaćena u ljubavnoj vezi sa protosevastom Aleksijem Komninom. To je, po izvorima bliskim Latinima, izazvalo pobunu u Carigradu. Cilj pobunjenika bio je oduzimanje regentstva Mariji i davanje carske krune Rajneru. Zavera je, međutim, otkrivena. Nekoliko zaverenika je uhapšeno. Marija i Rajnero domogli su se crkve Svete Sofije sa oko 150 sledbenika. Ubrzo su amnestirani.

I novi car i zaverenici ubrzo su postali žrtve uzurpatora Andronika Komnina, Manojlovog rođaka, koji se nakon smrti moćnog cara vratio iz egzila. Očigledno uz Marijinu pomoć, Andronik se preuzeo vlast. Potom je naredio masakr nad latinskim stanovništvom. Marija Porfirogenita je ubrzo umrla. Najverovatnije je otrovana. Rajnero je izgleda podelio njenu sudbinu, iako ima vrlo malo izvora koji o tome govore.[3][4] Latinski masakr nije zaboravljen ni 20 godina kasnije, kada su vođe Četvrtog krstaškog rata našle u njemu razloge da preusmere svoj krstaški pohod na vizantijsku prestonicu. Kasniji izvori beleže da je Bonifacije Monferatski svoj zahtev za Solunskom kraljevinom zasnivao upravo na tituli svoga brata. [5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ William of Tyre, Historia Transmarina 22.4.
  2. ^ Robert of Torigni, Chronicle, 1844 edition p. 528; Sicard of Cremona, Chronicle, 1903 edition p. 173.
  3. ^ Niketas Choniates p. 260 van Dieten.
  4. ^ Sicard of Cremona, Chronicle, 1903 edition p. 172.
  5. ^ E.g. Salimbene de Adam, Chronicle, 1966 edition vol. 2 p. 790. Cf. (Runciman & 1951-1954, vol. 3 p. 125) , and for full discussion (Haberstumpf 1995, pp. 56–67).

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Nicetas Choniates, Historia, ed. J.-L. Van Dieten, 2 vols., Berlin and New York, 1975; trans. as O City of Byzantium, Annals of Niketas Choniates, by H.J. Magoulias, Detroit; Wayne State University Press. 1984. ISBN 0-8143-1764-2.
  • Brand, Charles M. (1968). Byzantium Confronts the West, 1180–1204. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. LCCN 67-20872.
  • Garland, Lynda, & Stone, Andrew, "Maria Porphyrogenita, daughter of Manuel I Comnenus", De Imperatoribus Romanis (external link)
  • Haberstumpf, Walter (1995), Dinastie europee nel Mediterraneo orientale. I Monferrato e i Savoia nei secoli XII–XV, Torino
  • Queller, Donald E. & Madden, Thomas F. The Fourth Crusade: The Conquest of Constantinople (2nd Edition). 1999. ISBN 0-8122-1713-6.
  • Runciman, Steven (1951–1954), A history of the Crusades, Cambridge: Cambridge University Press
  • Usseglio, Leopoldo. I Marchesi di Monferrato in Italia ed in Oriente durante i secoli XII e XIII, 1926.