Referendum o nezavisnosti Hrvatske
Referendum o nezavisnosti Hrvatske od SFRJ održan je 19. maja 1991. godine. Na tom referendumu građani Republike Hrvatske su odlučivali o budućnosti Hrvatske odgovarajući na dva ponuđena pitanja.
Tadašnji Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman donio je 25. aprila 1991. godine „Odluku o raspisu referenduma“ u Republici Hrvatskoj za dan 19. maja 1991. godine, a u vezi sa pregovorima o razrješenju državne krize u SFRJ.
Referendumska pitanja
[uredi | uredi izvor]Na referendumu su građani odgovarali na sljedeća pitanja:[1]
1. Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize SFRJ)?
2. Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore za rješenje državne krize u SFRJ)?
Na oba pitanja građani su odgovarali zaokruživanjem „ZA“ ili „PROTIV“.
Rezultati referenduma
[uredi | uredi izvor]Na referendum je izašlo 83,56% građana Hrvatske. Njih 94,17% odgovorilo je potvrdno na prvo pitanje. Za ostajanje Republike Hrvatske u sklopu Jugoslavije kao jedinstvene savezne države, što je bila druga ponuđena opcija, glasalo je tek 1,2% birača.[2]
Franjo Tuđman je 23. maja 1991, na osnovu izvještaja Republičke komisije za sprovođenje referenduma od 22. maja 1991, objavio da su na referendumu građani Republike Hrvatske donijeli odluku: „1. Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama. 2. Republika Hrvatska ne ostaje u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi“.
U skladu s tim, Sabor Republike Hrvatske donio je 25. juna 1991. Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, u kojoj se utvrđuje da „ovim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ. Republika Hrvatska pokreće postupak za međunarodno priznavanje“. Na istoj sjednici sva tri vijeća, Sabor je donio i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.[3] Ishod referenduma bio je polazište donošenja i Odluke o raskidu državno-pravne veze sa ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, koju je Hrvatski sabor usvojio 8. oktobra iste godine, čime je Republika Hrvatska i formalno-pravno postala samostalna i suverena država.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Odluka o raspisivanju referenduma”. Narodne-novine.nn.hr. Pristupljeno 11. 3. 2013.
- ^ „19. maj - Referendum o hrvatskoj samostalnosti”. Sabor.hr. Arhivirano iz originala 29. 10. 2013. g. Pristupljeno 11. 3. 2013.
- ^ Copyright 2006 - USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE. „Istorija hrvatskog ustavnog suda”. Usud.hr. Arhivirano iz originala 7. 4. 2015. g. Pristupljeno 11. 3. 2013.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Žilović, Marko (2013). „Etnifikacija politike u Hrvatskoj i Bosni pred ratni raspad Jugoslavije” (PDF). Sintezis. 5 (1): 1—19. Arhivirano iz originala (PDF) 19. 08. 2019. g. Pristupljeno 12. 06. 2019.