Rusko-srpski savez

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dana 10. jula 1807. godine, tokom Prvog srpskog ustanka, srpski pobunjenici pod komandom Karađorđa sklopili su savez sa Ruskim carstvom.

Nakon što se Osmansko carstvo udružilo sa Napoleonovom Francuskom krajem 1806. godine i nakon napada Rusije i Engleske, Turci su bili prinuđeni da traže načine da udovolje zahtevima srpskih pobunjenika. Istovremeno, Rusko carstvo je nudilo Srbima podršku i saradnju. Opredelili su se za savez sa Rusijom umesto za tursko priznanje srpske autonomije u okviru Osmanskog carstva (kao što je ranije bilo dogovoreno u uslovima Ičkovog mira). Karađorđe je, prema uslovima rusko-srpskog ugovora, trebalo da dobije oružje, medicinsku negu i vojne savetnike, koji su kasnije odigrali značajnu ulogu u Srpskoj revoluciji.

Rusi su nastojali da ojačaju desni bok svoje vojske na račun srpskih vojnih formacija. Srbi su, pak, imali stavove o stvaranju sopstvene nacionalne države, koja je trebalo da obuhvati i teritorije Bosne i Hercegovine, kao i pašaluke Vidin, Niš, Leskovac i Novi Pazar.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Belov M. V. Pervoe serbskoe vosstanie 1804—1813 gg. i Rossiя. Sobыtiя, dokumentы, istoriografiя: Učebnoe posobie. N. Novgorod: Izdatelьstvo NNGU, 1999. — 159 s.
  • Gračev V. P. Serbы i černogorcы v borьbe za nacionalьnuю nezavisimostь i Rossiя (1805—1807 gg.). — Moskva, 2003. — 280 s. — ISBN 5-7576-0079-9.
  • Leften Stavros Stavrianos. The Balkans Since 1453 (neopr.). — C. Hurst & Co. Publishers  (angl.). — S. 247. — ISBN 978-1-85065-551-0.
  • Plamen Mitev. Empires and Peninsulas: Southeastern Europe Between Karlowitz and the Peace of Adrianople, 1699—1829 (angl.). — LIT Verlag Münster  (angl.), 2010. — P. 146. — ISBN 978-3-643-10611-7.