R-25 Vulkan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
R-25 Vulkan
Raketa u postavci Muzeja vazduhoplovstva Beograd
Vrstaprotivavionska raketa
Poreklo SFRJ
Upotreba
Upotreba u SFRJ
Bojno delovanje1958-1964
Proizvodnja
ProizvođačVTC, SOKO
Proizvedeno12 komada
Specifikacije
Masa1.413 kg
Dužina8,10 mm
Kalibar350 mm
Brzina zrna830 m/s
Maks. ef. domet20.000-30.000 m

R-25 Vulkan je bila dvostepena protivavionska raketa vođena po radarskom snopu sa IC samonavođenjem u zadnjoj fazi leta koja je bila razvijana krajem 1950-ih i početkom 1960-ih u SFRJ.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Sredinom pedesetih godina u naoružanju armija velikih sila pojavilo se novo sredstvo za protivvazdušnu odbranu - vođene rakete zemlja-vazduh. S obzirom da u to vreme Jugoslavija nije mogla da ih nabavii u inostranstvu, 1958. godine u Vojnotehničkom institutu počeo je razvoj domaće rakete Z-V pod oznakom R-25 Vulkan. Bio je to potpuno originalan jugoslovenski projekat koji je okupio tim stručnjaka predvođenih inženjerom Obradom Vučurovićem, a izrada prototipova poverena je fabrici aviona Soko u Mostaru.

Razvijane su dve varijante: jedna koja je imala buster-motor sa sedam raketa i druga čiji je buster-motor imao četiri rakete. Pored toga, za eksperimentalne primerke korišćen je raketni motor na tečno gorivo prethodno razvijen za raketno torpedo, ali planirano je da se za operativne rakete koristi motor na čvrsto gorivo dvostruko većeg potiska. Otkrivanje cilja i prikupljanje podataka o njemu vršilo bi se radarom takođe jugoslovenske proizvodnje M 61 Fruška gora, a raketa bi se ka cilju vodila pomoću nišanskog radara američke proizvodnje 3-M-7 koji je bio prerađen za ovu namenu, ali za operativnu upotrebu postojala je i mogućnost nabavke savremenije radarske opreme. U poslednjoj fazi leta raketa bi prešla na samonavođenje pomoću nezavisnog IC uređaja ugrađenog u njenoj glavi. S obzirom da je od trenutka lansiranja svo dalje vođenje rakete bilo automatizovano, bila je ovo vrlo napredna konfiguracija koja se u svetu pojavila tek dvadeset godina kasnije pod nazivom ispali i zaboravi.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Prvo lansiranje ove rakete obavljeno je novembra 1962. godine. Delom zato što su se tokom ispitivanja pojavili problemi sa marševskim motorom na tečno gorivo kao i zato što je SFRJ 1962. nabavila sovjetski raketni sistem S-75 Dvina, krajem 1964. godine doneta je odluka da se posle napravljenih dvanaest raketa rad na ovom projektu obustavi. Međutim, znanja i iskustva stečena na projektu Vulkan kao i materijalna baza ugrađeni su u druge projekte koji su realizovani i uvedeni u serijsku proizvodnju i naoružanje JNA.

Jedan primerak rakete R-25 Vulkan sačuvan je u Muzeju vazduhoplovstva — Beograd. Izloženi primerak je bio namenjen ispitivanju u letu, tako da je umesto bojeve glave nosio mernu i telemetrijsku opremu.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Kalibar 350 mm
Pogonska grupa
  • marševski motor: raketni motor na tečno gorivo RM-1000B potiska 1.177 daN (1.200 kp)
  • buster-motor: četiri raketna motora na čvrsto gorivo ukupnog potiska 24.525 daN (25.000 kp)
Performanse
  • maksimalna brzina 2,5 Ma (830 m/s)
  • vertikalni domet 20 km
  • horizontalni domet 30 km
Dimenzije
  • ukupna dužina 8,10 m
  • projektil bez buster-motora 5,24 m
Masa
  • startna sa buster-motorom 1413 kg
  • projektil bez buster-motora 620 kg
  • bojeva glava 100 kg

Izvor[uredi | uredi izvor]

  • Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa Muzeja vazduhoplovstva Beograd. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2009082810052656.