Pređi na sadržaj

Сабласна рикша и друге приче

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sablasna rikša i druge priče
Prvi put objavljeno u Indiji 1888, A.H. Wheeler & Co.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovThe Phantom Rickshaw and Other Tales
AutorRadjard Kipling
ZemljaBritanska Indija
Jezikengleski
Izdavanje
IzdavačA.H. Wheeler & Co.
Datum1888.

Sablasna rikša i druge priče, poznata i kao Sablasna rikša i druge jezive priče, je zbirka kratkih priča Radjarda Kipliga, prvi put objavljena 1888.

Sablasna rikša[uredi | uredi izvor]

Posle afere sa gđom. Agnes Kejt-Vesington u Simli, narator, Džek se veri sa gospođicom Kiti Manering. Ipak gđa. Vesington se stalno iznova pojavljuje u Džekovom životu, moleći ga da razmisli, insistirajući da je sve bila samo greška. Ali Džek ne želi ništa sa njom i nastavlja da je prezire. Na kraju gđa. Vesington umire, na Džekovo olakšanje. Međutim, nakon nekog vremena vidi njenu staru rikšu i pretpostavlja da ju je neko kupio. Tada, na njegovo zaprepašćenje, rikša i ljudi koji je vuku prolaze kroz konja, otkrivajući da su sablasti, noseći duha gđe. Vesington. Ovo dovodi Džeka do sve čudnijeg ponašanja koje on pokušava da prikrije smišljanjem sve složenijih laži kako bi ublažio Kitine sumnje. Na kraju ga dr Hederleg primi, pretpostavljajući da su vizije rezultat bolesti ili ludila. Uprkos njihovim naporima, Kiti i njena porodica postaju sve sumnjičaviji i na kraju otkazuju veridbu. Džek gubi nadu i počinje da besciljno luta gradom, praćen duhom gđe. Vesington.

Moja sopstvena istinita priča o duhovima[uredi | uredi izvor]

Narator, dok je boravio u dak-bungalovu u Katmalu, Indija, čuje nekoga u susednoj sobi kako igra bilijar. Pretpostavlja da se radi o grupi koja je upravo stigla. Sledećeg jutra on se žali, samo da bi saznao da u dak-bungalovu prethodne noći nije bilo kulija. Vlasnik mu tada kaže da je to pre deset godina bila sala za bilijar. Inženjer koji je voleo bilijarsku salu umro je negde daleko od nje i sumnjali su da njegov duh povremeno dolazi da je poseti.

Čudna vožnja Moroubi Džuksa[uredi | uredi izvor]

Jedne večeri Moroubi Džuks, Englez, oseća se pomalo grozničavo, a lavež pasa ispred njegovog šatora ga uznemirava. Zato uzjaše konja da ih rastera. Konj juri i oni na kraju padaju u peščanu jarugu na ivici reke. Sledećeg jutra probudi se i nađe se u selu živih mrtvaca, gde su zatvoreni ljudi koji su izgleda umrli od, na primer, kolere, ali koji su oživeli kada su njihova tela trebalo da budu spaljena. Brzo saznaje da je nemoguće izaći zbog peščane padine. A reka je dvostruko podmukla sa živim peskom i čoveka sa puškom koji će pokušati da ih pokupi. Tamo prepoznaje jednog čoveka, bramana po imenu Gunga Das. Gunga je postao nemilosrdan, ali hrani Džuksa mrtvom vranom. Na kraju je Džuks otkrio da je još jedan Englez bio tamo i umro. Na njegovom lešu Džuks nalazi belešku koja objašnjava kako da bezbedno prođe kroz živi pesak. Nakon što Džuks to objasni Gungi, Gunga priznaje da je ubio Engleza iz straha da će biti ostavljen. Oni planiraju bekstvo za to veče, kada ih čovek sa puškom neće moći videti u mraku. Kada dođe vreme za bekstvo, Gunga onesvesti Džuksa i pobegne sam. Kada se Džuks probudi, pronalazi ga dečak koji je čuvao svoje pse i pomaže mu da pobegne pomoću užeta.

Čovek koji je hteo da bude kralj[uredi | uredi izvor]

Narator, novinar, na putovanju upoznaje dva živopisna lika, Danijela Dravota i Piči Karnahana. Kasnije ga oni traže u njegovoj štampariji u Lahoru da pogledaju knjige i karte o Kafiristanu. On postaje svedok njihovog zaveta da postanu kraljevi Kafiristana, poduhvat koji on smatra nepromišljenim. Dve godine kasnije, Karnahan se vraća i obaveštava naratora da su on i Dravot zaista stigli u Kafiristan. Dok su bili tamo, na njih se gledalo kao na bogove i na kraju je Dravot postao kralj. Dvojica muškaraca su Kafiristance podučavali vojnoj taktici i upotrebi pušaka. Na kraju, Dravot je odlučio da za ženu uzme Kafiristanku, ali ga je ona ugrizla. Kada su ga videli kako krvari, sveštenici su shvatili da on nije bog i Kafiristanci su odmah pokušali da ubiju i Dravota i Karnahana. Jedan poglavica klana, koga su zvali "Bili Riba", pomogao im je da pobegnu, ali su na kraju uhvaćeni i Dravot je bačen sa mosta od užeta u klisuru. Kafiristanci su razapeli Karnahana, ali su ga sledećeg jutra pustili dok je još bio živ, i on se polako vratio u Lahor tokom sledeće godine. Narator smešta Pičija u azil, gde on ubrzo nakon toga umire. Dravotova odsečena glava i zlatna kruna, koju je Karnahan nosio sa sobom kada je posetio naratora, nisu nađeni među njegovim stvarima.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]