Samoubistvo Kurta Kobejna

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dana 8. aprila 1994. godine, Kurt Kobejn, pevač i gitarista američke rok grupe Nirvana, pronađen je mrtav u svojoj kući u Sijetlu u Vašingtonu. Forenzičari su kasnije utvrdili da je umro tri dana ranije, 5. aprila.[1] U izveštaju o incidentu policije u Sijetlu navodi se da je Kobejn pronađen sa puškom preko tela, da je zadobio vidljivu ranu od vatrenog oružja u glavu i da je u blizini otkrivena samoubilačka poruka. Policija Sijetla proglasila je Kobejnovu smrt samoubistvom.[2] Nakon njegove smrti, proširile su se teorije zavere da je Kobejn ubijen.

Kuća Kurta Kobejna

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Kurt Kobejn je bio pevač i gitarista američkog grandž rok benda Nirvana, jednog od najuticajnijih bendova 1990-ih i jednog od najprodavanijih bendova svih vremena. Tokom većeg dela svog života, Kobejn je patio od hroničnog bronhitisa i intenzivnog bola zbog nedijagnostikovanog hroničnog stanja.  Takođe je bio sklon alkoholizmu, patio je od depresije, i redovno je koristio droge i inhalante.[3] Kobejn je imao dva rođaka koji su se ubili vatrenim oružjem.

Dana 3. marta 1994. Kobejn je hospitalizovan u Rimu nakon prevelike doze lekova protiv bolova. Njegova menadžerska agencija izjavila je da je predoziranje bilo slučajno, te da je patio od gripa i umora. Međutim, Kobejnova supruga, Kortni Lav, kasnije je rekla da je predoziranje bio pokušaj samoubistva: „Uzeo je 50 tableta. Verovatno je zaboravio koliko je uzeo. Ali postojao je definitivan samoubilački nagon, da guta, ždera i guta.” Kobejnova rođaka Beverli, medicinska sestra, rekla je da je porodica imala istoriju samoubistva i da je Kobejnu dijagnostikovan poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću i bipolarni poremećaj.[4]

Kobejn je rekao da je njegov bol u stomaku bio toliko jak tokom Nirvanine evropske turneje 1991. i da je heroin jedino sprečavao samoubistvo: „jedina stvar koja me sada spasava da se ne upucam“. U biografiji Čarlsa Krosa, basista Nirvane Krist Novoselić citiran je kako je video Kobejna danima pre njegove intervencije: „Bio je zaista tih. Samo je bio otuđen od svih. Nije se povezivao ni sa kim." Novoselićeva ponuda da kupi večeru za Kobejna dovela je do toga da ga je nenamerno naterao da kupi heroin: „Njegov diler je bio tu. Hteo je da bude sateran u zaborav... Hteo je da umre, to je hteo da uradi.„[5]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Dana 31. marta 1994. Kobejn je napustio rehabilitacioni centar u koji je prijavio dan ranije, popevši se na zid od šest stopa. Kobejn je 2. aprila taksijem otišao do prodavnice oružja u Sijetlu, gde je dobio račun za čaure od vatrenog oružja. Kobejn je rekao taksisti da želi da kupi čaure ima problema sa provaljivanjem u stan.[6]

Kobejnovo telo je pronađeno 8. aprila u stakleniku iznad garaže u njegovoj kući na istoku na bulevaru na jezeru Vašington. Otkrio ga je zaposleni Geri T. Smit, koji je tog jutra stigao da postavi bezbednosno osvetljenje. Smit je mislio da Kobejn spava sve dok nije video krv kako mu curi iz uha. Takođe je pronašao samoubilačku poruku sa olovkom zabodenom kroz nju unutar saksije za cveće. Remington model sačmarica 20 kalibra koju je za Kobejna kupio njegov prijatelj, muzičar Dilan Karlson, pronađena je na Kobejnovim grudima. Karlson ga je legalno kupio u prodavnici oružja u Sijetlu. Počele su glasine da je stroboskop intenzivno koristio Kobejn u danima koji su prethodili njegovom samoubistvu međutim tome su se suprotstavili kasniji izveštaji.[7]

Kobejn nije želeo da se pištolj kupi na njegovo ime jer je mislio da bi ga policija mogla zapleniti radi njegove zaštite. Policija mu je dva puta oduzela oružje u prethodnih deset meseci. Medicinski islednik okruga King primetio je ubodne rane na unutrašnjoj strani desnog i levog lakta. Sačmarica nije proverena na otiske prstiju do 6. maja 1994. Prema Izveštaju o analizi otisaka prstiju, četiri latentna otiska su uklonjena, ali nisu bila upotrebljiva. U izveštaju policije u Sijetlu se navodi da je sačmarica bila prevrnuta na Kobejnovim grudima.[8]

Dana 14. aprila, Seattle Post-Intelligencer je izvestio da je Kobejn bio „na heroinu kada je povukao okidač“. List je objavio da je toksikološkim testovima utvrđeno da je nivo morfijuma u ​​Kobejnovom krvotoku 1,52 miligrama po litru i da postoje dokazi o valijumu u njegovoj krvi. Izveštaj je sadržao citat Rendala Bazelta sa Hemijsko-toksikološkog instituta, koji navodi da je Kobejnov nivo heroina u "visokoj koncentraciji, po svemu sudeći". Takođe je naveo da će jačina te doze zavisiti od mnogih faktora, uključujući i koliko je Kobejn navikao na drogu.[9]

U martu 2014, Policijska uprava Sijetla (SPD) razvila je četiri rolne filma koji su ostavljeni u trezoru za dokaze. Prema policiji u Sijetlu, fotografije prikazuju scenu Kobejnovog leša jasnije nego prethodne slike na polaroidu koje je snimila policija. Detektiv Mike Cesinski, zamoljen je da pogleda film jer je „prošlo 20 godina kasnije i radi se o visokom medijskom slučaju“. On je izjavio da je zvanični uzrok Kobejnove smrti ostalo samoubistvo i da slike neće biti objavljene u javnosti; međutim slike su objavljene 2016. godine. Prema rečima portparola policije, SPD dobija najmanje jedan zahtev nedeljno, uglavnom preko Tvitera, za ponovno otvaranje istrage. Ovo je rezultiralo održavanjem osnovnog izveštaja o incidentu u dosijeu.[10]

Kremacija[uredi | uredi izvor]

Dana 10. aprila 1994. održana je javna komemoracija u Sijetl centru, gde je pušten snimak Kortni Lav kako čita Kobejnovu samoubilačku poruku. Pred kraj bdenja, Lav je delila odeću prisutnim fanovima. Narednih dana, ona je tešila i tugovala sa obožavaocima koji su dolazili u njenu kuću.

Kobejnovo telo je kremirano. Odnela je jedan deo njegovog pepela u budistički manastir Namgjal u Itaki u Njujorku. Tamo su neke od njegovih ostataka svečano blagoslovili budistički monasi i umešali u glinu, koja je korišćena za izradu spomen-skulptura. Završnu ceremoniju za Kobejna je organizovala njegova majka 31. maja 1999. kojoj su prisustvovali i Lav i Trejsi Marander. Budistički monah je pevao dok je Kobejnova ćerka, Frensis Bin Kobejn, rasula njegov pepeo u Meklejn Krik u Olimpiji, u Vašingtonu, gradu gde je „pronašao svoju pravu umetničku muzu“.[11]

Reakcije[uredi | uredi izvor]

Nekoliko Kobejnovih prijatelja bilo je iznenađeno njegovim samoubistvom. Mark Lanegan, dugogodišnji Kobejnov prijatelj, rekao je za Roling Stoun: „Nikad nisam znao da bi Kobejn izvršio samoubistvo. Samo sam znao da prolazi kroz teška vremena.“ U istom članku, Karlson je izjavio da mu je neko blizak rekao da je incident u Rimu bio pokušaj samoubistva. Deni Goldberg u svojoj knjizi Dispatches From the Culture Wars: How the Left Lost Teen Spirit: How the Left Lost Teen Spirit, upućuje na „lude internet glasine da Kurt Kobejn nije izvršio samoubistvo, već da je ubijen“, navodeći da ga Kobejnovo samoubistvo „proganja nego svaki dan“.

Entoni Kidis, pevač grupe Red Hot Chili Peppers, izrazio je svoja osećanja u svojoj autobiografiji, pišući:

Vest [o Kobejnovoj smrti] isisala je vazduh iz cele kuće, nisam se osećao kao kada je Hilel Slovak umro; to je više bilo kao „Svet je upravo pretrpeo veliki gubitak“. Kurtova smrt je bila neočekivana... Bio je to emocionalni udarac i svi smo ga osetili. Ne znam zašto su se svi na zemlji osećali tako bliski sa tim momkom; bio je voljen i drag i neuvredljiv na neki čudan način. Uprkos svom vrištanju i svom mraku, on je bio samo dopadljiv.[12]

Kobejnov muzički heroj, Greg Sejdž, rekao je u intervjuu:

"Pa, ne mogu stvarno da spekulišem osim onoga što mi je rekao, a to je, nije bio nimalo srećan zbog toga, uspeh mu je izgledao kao, mislim, zid od cigle. Nije bilo kuda drugo nego dole, bilo mu je previše veštačko, a on uopšte nije bio veštačka osoba. Zapravo, dve nedelje nakon što je umro, trebalo je da dođe ovde i želeo je da snimi gomilu obrada pevača Ledbelija. Bilo je to nekako u tajnosti, jer, mislim, ljudi mu to definitivno ne bi dozvolili. Takođe morate da se zapitate, on je u to vreme bio industrija vredna milijardu dolara, i ako je industrija uopšte imala pojma da on želi ili želi da se izvuče, to nisu mogli dozvoliti, znate, u životu, jer da je samo hteo da izađe sa scene, bio bi potpuno zaboravljen, ali ako bi umro, bio bi ovekovečen."[13]

Alternativne teorije[uredi | uredi izvor]

Ričard Li[uredi | uredi izvor]

Prvi koji je javno prigovorio izveštaju o samoubistvu bio je voditelj javnog pristupa u Sijetlu Ričard Li. Nedelju dana nakon Kobejnove smrti, Li je emitovao prvu epizodu serije koja je u toku pod nazivom Kurt Kobejn je ubijen, rekavši da postoji nekoliko neslaganja u policijskim izveštajima, uključujući nekoliko promena u prirodi pucnjave iz puške. Li je nabavio video snimak koji je snimljen 8. aprila sa drveta ispred Kobejnove garaže, koji prikazuje scenu oko Kobejnovog tela, za koju je tvrdio da pokazuje izrazito odsustvo krvi za ono što je prijavljeno kao rafal iz puške u glavu. Nekoliko stručnjaka za patologiju je izjavilo da pucnjava iz puške u ustima često dovodi do manje krvi, za razliku od pucnjave iz puške u glavu.[14]

Tom Grant[uredi | uredi izvor]

Tom Grant, privatni istražitelj kojeg je Lav unajmila da pronađe Kobejna nakon njegovog odlaska sa rehabilitacije od droge, rekao je da veruje da je Kobejn ubijen. Grantova teorija je analizirana i dovedena u pitanje u nekoliko knjiga, televizijskih emisija i filmova, uključujući dokumentarnu dramu iz 2015. „Soaked in Bleach“. Grant je još uvek bio u njenom zaposlenju kada je pronađeno Kobejnovo telo. Grant je izjavio da smatra da su događaji oko Kobejnove smrti „ispunjeni lažima, kontradikcijama u logici i bezbrojnim nedoslednostima. Motivisani profitom nad istinom, kao i mrežom poslovnih dogovora i razmišljanja o ličnim karijerama, Kortni Lav, njeni advokati, i mnogi pristalice Kortnijeve industrije su se angažovali u nastojanju da spreče javnost da sazna stvarne činjenice ovog slučaja.“

Postoji nekoliko komponenti Grantove teorije, uključujući tvrdnju da Kobejn nije mogao sebi da ubrizga tako veliku dozu heroina i da je ipak bio u stanju da povuče okidač, uverenje da je Kobejnova beleška izmišljena da bi se samo činilo samoubilačka poruka i navodni nedostatak otisaka prstiju od Kobejna ili drugih na mestu događaja. On takođe tvrdi da je Lav imala finansijsku motivaciju da ubije Kobejna, kako u obliku glasina da Kobejn planira da se razvede od nje, tako i u činjenici da je Kobejn odbio ponudu da predvodi Lolapaluza festival 1994. za skoro 10 miliona dolara.[15]

Proučavajući incident u Rimu, novinari Jan Halperin i Maks Volas kontaktirali su dr Osvalda Galetu, koji je lečio Kobejna nakon incidenta. Galeta je osporio tvrdnju da je predoziranje u Rimu bio pokušaj samoubistva. „Obično možemo reći da je pokušaj samoubistva. Ovo mi nije ličilo na jedan“, rekao je Galeta, koja je takođe suprotstavio Lavovu tvrdnju da je 50 Rohipnol pilula izvađeno iz Kobejnovog stomaka. Halperin i Volas su razmišljali: „Grant veruje da je Kortni možda umešala veliki broj pilula u Kurtov šampanjac tako da je, kada je popio piće, zapravo nesvesno unosio velike količine droge, dovoljne da ga ubije. Ali ako je to slučaj, zašto je pozvala policiju kada je našla ga je onesvešćenog na podu? Ako je želela Kurta mrtvog, zašto ga jednostavno nije ostavila na podu dok ne umre?"

Grant veruje da je tvrdnja da je incident u Rimu bio pokušaj samoubistva izvedena tek nakon Kobejnove smrti. Pre pucnjave, neki bliski Kobejnu, posebno muzička produkcija, odlučno su poricali da je želeo da umre. Grant veruje da bi to bilo tačno, Kobejnovi prijatelji i porodica bi bili obavešteni kako bi mogli da ga pažljivo prate. Međutim, drugi tvrde da su ova poricanja bila samo sebična, u pokušaju da prikriju ono što se zaista dešavalo iza kulisa. Li Ranaldo, gitarista izjavio je: „Rim je bio samo najnoviji deo stvari koji su čuvali privid normalnosti za spoljni svet.“

Grant se suprotstavlja tvrdnji da profitira od prodaje kompleta knjiga slučajeva na svojoj veb stranici navodeći da to nadoknađuje neke od troškova njegove istrage. Grant je izjavio: „Borio sam se s tim... ali ako budem švorc, moraću da odustanem od potere i Kortni pobeđuje.“ Narednik Donald Kameron, jedan od detektiva za ubistva uključenih u slučaj, odbacio je Grantove optužbe. teoriju, rekavši: „[Grant] nam nije pokazao ni trunke dokaza da je ovo bilo nešto drugo osim samoubistva“, dok je detektiv za ubistva u Sijetlu Mike Cisenski, koji je pregledao slučaj, citiran kako je rekao Grant , "Iskusni detektiv nikada ne bi došao sa teorijama koje je smislio." Grant je zauzvrat optužio Kameron da je lični prijatelj Kortni Lav. Dilan Karlson je rekao Halperinu i Volasu da on takođe ne veruje da je Grantova teorija validna, a u intervjuu sa Brumfildom je implicirao da bi se sam pozabavio time da je verovao da je njegov prijatelj ubijen.[16]

Nik Brumfild[uredi | uredi izvor]

Reditelj Nik Brumfild, odlučivši da sam istraži te teorije, doveo je filmsku ekipu da poseti brojne ljude povezane i sa Kobejnom i sa Lav, uključujući njenog otuđenog oca, Kobejnovu tetku i jednu od bivših dadilja ovog para. Brumfild je takođe razgovarao sa vođom benda Mentora Eldonom „El Dučeom“ Houkom, koji je tvrdio da mu je Lav ponudila 50.000 dolara da ubije Kobejna. Iako je Hoke tvrdio da zna ko je ubio Kobejna, nije spomenuo ime i nije ponudio nikakve dokaze koji bi podržali svoju tvrdnju. Međutim, pomenuo je da je razgovarao sa nekim po imenu „Alen“ ili „Alen“, pre nego što je brzo ubacio: „Mislim, prijatelju“, a zatim se nasmejao: „Dozvoliću da ga FBI uhvati“. Prema Stivu Broju, cela priča je izmišljena da bi se prodavali tabloidi iz supermarketa. Brumfild je slučajno snimio Hokeov poslednji intervju, pošto je umro nekoliko dana kasnije kada ga je udario voz usred noći.

Brumfild je naslovio gotov dokumentarni film Kurt i Kortni, koji je objavljen 27. februara 1998. Na kraju, Brumfild je smatrao da nije otkrio dovoljno dokaza da zaključi postojanje zavere. U intervjuu iz 1998. godine, on je sumirao svoja razmišljanja: „Mislim da je izvršio samoubistvo. Ne mislim da postoji pištolj koji se dimi. I mislim da postoji samo jedan način na koji možete objasniti mnoge stvari oko njegove smrti. Ne to on je ubijen, ali da je samo nedostajalo brige za njega. Samo mislim da je Kortni otišla dalje, i da je on postao potrošna roba."[17]

Ijan Halperin i Maks Volas[uredi | uredi izvor]

Novinari Ijan Halperin i Maks Volas su sledili sličan put i pokušali da sami istraže teoriju ubistva. Na osnovu dokaza prikupljenih u intervjuima, Halperin i Volas su verovali da je Kobejn želeo da se razvede od Lav u vreme njegove smrti, i da je tražila „opakog advokata za razvode“ koji bi joj pomogao da razbije predbračni ugovor koji je navodno potpisala i koji će zadržati njihovo bogatstvo se razdvaja u slučaju razvoda. Takođe su tvrdili da je ovo bio sukob interesa, pošto je Nikolas Hartshorn (mrtvozornik u Kobejnovom slučaju) bio priznati prijatelj Lav. Njihova knjiga, Ko je ubio Kurta Kobejna?, objavljena je 1999. godine, i izvukla je sličan zaključak kao i Brumfildov film: iako nije bilo dovoljno dokaza da se ubedljivo dokaže ubistvo, bilo je više nego dovoljno da se zahteva da se slučaj ponovo otvori. Značajan element knjige uključivao je njihove razgovore sa Grantom, koji je snimio skoro svaki razgovor koji je vodio dok je radio za Lav. Tokom narednih nekoliko godina, Halperin i Volas su sarađivali sa Grantom na pisanju druge knjige, 2004. Ljubav i smrt: Ubistvo Kurta Kobejna.

Prijatelji i porodica[uredi | uredi izvor]

Opšti konsenzus među njegovim bliskim prijateljima i porodicom je da je Kobejn izvršio samoubistvo. Međutim, neki Kobejnovi prijatelji i članovi porodice takođe veruju da je Kobejn ubijen. Henk Harison, otac Kortni Lav, je podelio svoje uverenje da je Lav imala motiv, da postoje dokazi o opasnoj igri i da bi slučaj trebalo ponovo da se otvori. Kobejnov deda, Liland Kobejn, takođe je javno izjavio da veruje da je Kobejn ubijen.

U avgustu 2005, Kim Gordon je upitana o Kobejnovoj smrti u intervjuu za Uncut Magazine. Na pitanje šta misli da je Kobejnov motiv za samoubistvo, Gordon je odgovorila: „Ne znam ni da se ubio. Ima ljudi koji su mu bliski koji ne misle da je to učinio...“ Na pitanje ako je mislila da ga je neko drugi ubio, Gordon je odgovorila: "Da, da." U istom intervjuu, njen tadašnji suprug izjavio je:

"Kurt je umro na veoma grub način. To nije bilo samo predoziranje. On se zapravo nasilno ubio. Bilo je tako agresivno, a on nije bio agresivna osoba, bio je pametna osoba, imao je zanimljiv intelekt. To je nekako imalo smisla jer je bilo kao: vau, kakav gest. Ali u isto vreme bilo je kao: nešto nije u redu sa tim gestom. To zapravo ne leži u onome što znamo."[18]

Međutim, 2015. godine, u tekstu koji je napisala za The Guardian, Gordon je rekla da nije bila iznenađena kada je čula za Kobejnovo samoubistvo, rekavši: „Uvek ću pamtiti dan kada je Turston zvao da mi kaže da se Kurt upucao. Naravno bila sam totalno šokirana, ali nisam bila potpuno iznenađena. U Rimu se desio incident, gde je Kurt imao problem sa predoziranjem, ali detalji nikada nisu bili jasni."

Drugi su, međutim, odbacili ili ignorisali teorije zavere oko Kobejnove smrti. U intervjuu za The Independent, bivši menadžer Nirvane i Kobejnov prijatelj, Deni Goldberg, naglasio je Kobejnovo nestalno i depresivno ponašanje u danima i nedeljama koji su prethodili njegovoj smrti, navodeći:

"To je smešno. Ubio se. Video sam ga nedelju dana ranije, bio je depresivan. Pokušao je da se ubije šest nedelja ranije, mnogo je pričao i pisao o samoubistvu, drogirao se, dobio je pištolj. Zašto ljudi spekulišu o tome? Tragedija gubitka je toliko velika da ljudi traže druga objašnjenja. Mislim da u tome nema nikakve istine."[19]

Krist Novoselić je podelio svoja razmišljanja: „Ne mogu da verujem da ljudi misle da bih priznao da su deo kriminalne zavere, posebno na mreži. Takođe, molim svakoga ko misli da ima bilo kakve stvarne dokaze loše igre da odem u policiju. Konačno, jedan od razloga zbog kojih sam ubeđen da se Kurt ubio je taj što je kupio sačmaricu. Kurt nije bio zainteresovan za lov na ptice ili veverice, kupio je to vatreno oružje kao napravu za samoubistvo. Samoubistvo nije racionalno."

U izdanju časopisa People 19. aprila 2004., neki članovi njegove porodice su podelili izjavu o njegovoj smrti:

„Naša porodica strahuje od 10. godišnjice smrti našeg sina, posinka i brata Kurta Kobejna. Ne samo da žalimo za njegovom smrću, već ga nikada ne možemo zaboraviti, jer nas čak i posle 10 godina stalno podsećaju kontroverze oko njegove smrti i nagoveštaji da je ubijen. Sa smrću voljene osobe samoubistvom, porodica doživljava krivicu i šta ako. Sa smrću ikone ona nikada ne nestaje. Svi znamo da se Kurt ubio. Kortni ga nije ubila niti ga je htela ubiti. Nadamo se da će svi nadrilekari koji pokušavaju da zarade novac preispitujući njegovu smrt zapamtiti muziku i zapamtiti da je imao porodicu koja ga je volela i prelepu devojčicu koja ne zaslužuje da se zauvek podseća na đubre oko njegove smrti."

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kelley, Laura (4. 4. 2018). „Kurt Cobain Dies On This Date In History: April 5, 1994”. Heavy.com. Pristupljeno 3. 10. 2022. 
  2. ^ „Kurt Cobain death scene photos”. www.cbsnews.com. Pristupljeno 3. 10. 2022. 
  3. ^ „Kurt Cobain was not a 'tortured genius', he had an illness | Ghostarchive”. ghostarchive.org. Arhivirano iz originala 11. 01. 2022. g. Pristupljeno 3. 10. 2022. 
  4. ^ „Even in His Youth”. web.archive.org. 3. 9. 2014. Arhivirano iz originala 03. 09. 2014. g. Pristupljeno 3. 10. 2022. 
  5. ^ Cross, Charles R. (2001). Heavier than heaven : a biography of Kurt Cobain (1st izd.). New York: Hyperion. ISBN 0-7868-8402-9. 
  6. ^ „New clues emerge in police review of Cobain suicide file”. www.cbsnews.com. Pristupljeno 3. 10. 2022. 
  7. ^ Allen, Mark (20. 1. 2005). „Décor by Timothy Leary”. The New York Times. Pristupljeno 3. 10. 2022. 
  8. ^ „Photos: Pictures of Kurt Cobain's Browning Auto-5 Released for the First Time | OutdoorHub”. web.archive.org. 12. 10. 2016. Arhivirano iz originala 12. 10. 2016. g. Pristupljeno 3. 10. 2022. 
  9. ^ „User account”. infoweb.newsbank.com. Pristupljeno 3. 10. 2022. 
  10. ^ „Seattle police re-investigate Kurt Cobain death | www.kirotv.com”. web.archive.org. 26. 3. 2014. Arhivirano iz originala 26. 03. 2014. g. Pristupljeno 3. 10. 2022. 
  11. ^ Cross, Charles R. (2001). Heavier than heaven : a biography of Kurt Cobain (1st izd.). New York: Hyperion. str. 351. ISBN 0-7868-8402-9. 
  12. ^ Kiedis, Anthony (2004). Scar Tissue. New York: Hachette Books. str. 236. ISBN 978-1-4013-8176-9. 
  13. ^ „Smokebox: Interview With Greg Sage”. web.archive.org. 16. 7. 2007. Arhivirano iz originala 16. 07. 2007. g. Pristupljeno 3. 10. 2022. 
  14. ^ Halperin; Wallace. Who Killed Kurt Cobain? The Mysterious Death of an Icon
  15. ^ „Nirvana”. web.archive.org. 9. 11. 1999. Arhivirano iz originala 09. 11. 1999. g. Pristupljeno 3. 10. 2022. 
  16. ^ „Kurt Cobain's death - Dylan Carlson talking about it. - YouTube”. web.archive.org. 21. 6. 2014. Arhivirano iz originala 21. 06. 2014. g. Pristupljeno 3. 10. 2022. 
  17. ^ „Interview with Nick Broomsfeild”. web.archive.org. 8. 12. 2011. Arhivirano iz originala 08. 12. 2011. g. Pristupljeno 3. 10. 2022. 
  18. ^ „archive.ph”. archive.ph. Arhivirano iz originala 18. 04. 2008. g. Pristupljeno 3. 10. 2022. 
  19. ^ „Nirvana’s former manager: ‘Claims that Kurt Cobain was murdered are ridiculous. He killed himself. The Independent (na jeziku: engleski). 5. 4. 2019. Pristupljeno 3. 10. 2022.