Sanči
Sanči | |
---|---|
![]() | |
Svetska baština Uneska | |
Zvanično ime | Budistički spomenik u Sančiju |
Mesto | Indija |
Koordinate | 23° 30′ S; 77° 42′ I / 23.5° S; 77.7° I |
Kriterijum | Kulturno dobro: i, ii, iii, iv, vi |
Upis | 1989. (13. sednica) |
Veb-sajt | http://whc.unesco.org/en/list/524 |
Sanči (devangari sanskrt: भीमबेटका पाषाण आश्रय) je selo u oblasti Raisen, u središtu indijske države Madja Pradeš, 46 km severno od Bopala i 10 km od Besnagara. Selo je 2001. godine brojalo 6.785 stanovnika s 67% pismenog stanovništva, što je veći prosek od državnog (59,5%).[1]
Ime mu verovatno potiče od sanskrtskog izraza za "meriti", dok na hindskom Sanča znači "Humci od kamenja". U njemu se nalazi više budističkih spomenika izgrađenih od 3. veka p. n. e. do 12. veka, zbog čega je jedno od najvažnijih mesta hodočašća za budiste na svetu.[2] Zbog toga su budistički spomenici Sančija upisani na UNESKO-v Spisak mesta Svetske baštine u Aziji i Australaziji 1989. godine.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/89/Sanchi.jpg/220px-Sanchi.jpg)
Istorija[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/39/Sanchi3.jpg/242px-Sanchi3.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/df/Northern_Gate%2C_Sanchi_Stupa_built_in_3rd_century_BC.jpg/242px-Northern_Gate%2C_Sanchi_Stupa_built_in_3rd_century_BC.jpg)
Maurijski vladar Ašoka Veliki je u 3. veku p. n. e. izgradio Veliku stupu u Sančiju, preko mesta gde su se nalazile relikvije Bude. Stupa je uništena u 2. veku p. n. e.[3], ali je ubrzo potpuno obnovljena i proširena tako da je njezina veličina gotovo udvostručena.
U razdolju dinastije Satavahana izgrađene su još dve stupe i sveti put, što je zabeleženo na natpisu na vrhu arhitrava južnog portala:
Poklon Anande, Vasitijevog sina, pokrovitelja umetnika rajana (vladara) Sirija Satakarnija[4]
Opadanjem popularnosti budizma u Indiji, spomenici u Sančiju su zanemareni i počeli su propadati. Do 12. veka je oko ovih ranih budističkih građevina izgrađen i veliki broj hinduističkih. Prvi zapadnjak koji ih je opisao bio je britanski general i istoričar Tejlor 1818. godine. Do 1881. godine mnogi amaterski arheolozi su nestručnim radom opustošili lokalitet, nakon čega su usledili radovi na obnovi. Od 1912—19. godine građevine su obnovljene u današnji izgled, pod budnim okom istoričara Ser Džona Maršala. Danas se na ovom lokalitetu nalazi oko 50 građevina, uključujući tri stupe i nekoliko hramova.
Znamenitosti[uredi | uredi izvor]
Velika stupa ima središte od jednostavne sferne građevine od opeke iz 3. veka p. n. e. u kojoj se nalaze Budine relikvije. Ona je okrunjena čatrom, konstrukcijom u obliku suncobrana čija je namena bila da štiti relikvije. Kasnije je stupa proširena i okružena kamenim prstenom za cirkumambulaciju (proces kruženja relikvija), a kupola joj poravnana kako bi se smestile tri čatre. Izgrađen je kameni zidić s balustradom oko stupe s četiri reljefa bogato ukrašene torane (budistički sveti portali) koje predstavljaju ljubav, mir, poverenje i hrabrost. Iako su od kamena, one imaju oblik i ukrase na način kako se gradilo od drveta. Narativne skulpture prikazuju prizore iz života Bude.[5], zajedno s prizorima iz svakodnevnog života, pa čak i osobe odevene u grčku odeću[6] Neobičnost tih prizora je u tome što se Buda nikada ne prikazuje u ljudskom obliku, nego životinjskom, jer se smatralo da je ljudsko telo za njega bilo preograničavajuće. Vrhovi su im ukrašeni budističkim simbolima poput šrivatse (kraljevsko božanstvo), tritane (tri svetosti) i darme (točak zakona) koji će kasnije postati ašokačakra i simbol indijske države.
Pored Velike stupe nalaze se još dve manje, stupe budinih sledbenika, koje oblikom prate oblik velike stupe, ali su skromnije u dimenzijama i ukrasima. Hram br. 17 je verovatno najstariji budistički hram iz Gupta razdoblja (320—550.). On ima kvadratno svetište s tremom na četiri stupa. Dok mu ununutrašnjost i tri strane nisu ukrašene, spreda je elegantno izrezbaren, zajedno s tri stupa trema.
-
Prilaz budističkim spomenicima -
Velika stupa u Sančiju -
Hodočasnici ispred stupe budinog učenika -
Ostaci budističkog samostana
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Popis stanovništva u Indiji po gradovima, selima i naseljima Preuzeto 11. juna 2011.
- ^ Dehejia, Vidya (1997). Indian Art. London: Phaidon. ISBN 978-0-7148-3496-2.
- ^ John Marshall, A Guide to Sanchi. str. 38. Calcutta: Superintendent, Government Printing (1918):
Velika stupa je verovatno uništena za vreme Pusyamitra Sunga koji je okončao Maurijsko carstvo i osnovao dinastiju Sunga (184—148. p. n. e.), a koji je bio poznat kao protivnik budizma. Ali je odmah obnovljena, verovatno za vreme Sungovog sina i naslednika Agnimitra.
- ^ Izvorni tekst: "L1: Rano Siri Satakarnisa L2: avesanisa vasithiputasa L3: Anamdasa danam", John Marshall, "A guide to Sanchi". str. 52.
- ^ Pokrovitelji ovih ukrasa, bogati muškarci i žene, bi obično odabrali najdraži prizor iz Budina života i dali da se njihovo ime upiše pored njega. Zbog toga su prizori nasumični i nisu hronološki poređani (Dehejia, 1992.)
- ^ IBID & 2, str. 7–29
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dehejia, Vidya (1997). Indian Art. London: Phaidon. ISBN 978-0-7148-3496-2.