Sveti Karterije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sveti Karterije je hrišćanski svetitelj. Živeo je za vreme vladavine rimskog cara Dioklecijana i namesnika Kesarije Kapadokijske Urvana. Bio je sveštenik i učitelj hrišćana. Izgradio je malu crkvu u kojoj su se skupljali brojni hrišćani. U ovoj crkvi Karterije je podučavao hrišćane, zbog čega je optužen namesniku. Kada je optužen Karterije je pobegao, a u hrišćanskoj tradiciji se pominje da mu se tada javio Bog i rekao mu:

Idi, Karterije, i prijavi se onima koji te traže, a ja ću biti s tobom, jer treba mnogo da postradaš za ime moje. I mnogi će preko trebe poverovati u mene i spasti se.

Posle toga Karterije je otišao i prijavio se vlastima. Odmah je zatvoren, a potom izveden pred namesnika koji mu je naredio da prinese žrtvu Serapisu. U hrišćanskoj tradiciji se spominje da je Karterije svojom molitvom oborio kip. Zbog toga ga je šesnaest vojnika bilo motkama, a posle su ga obesili na drvo, iščupali mu nokte i na rukama i na nogama i gvozdenim grebenima strugali mu telo. Hrišćani veruju da mu je anđeo pomogao da izdrži muke i potom ga iscelio, ali da je posle toga ponovo mučen, da su mu gvožđem probušeni gležnjevi, da mu je usijani raonik zariven u grudi i da su ga stavili na jednu usijanu gvozdenu stolicu i potom ponovo zatvorili. Ali noću mu se opet javio Bog, skinuo okove sa njega, iscelio ga i izveo iz tamnice. Mnogi mnogobošci su tada došli kod njega i on ih je krstio. Zbog toga je ponovo mučen: vezali su mu i za ruke i za noge teško kamenjei tukli ga motkama po stomaku, i palili ga buktinjama, dok su ga drugi zalivali sumporom i smolom; zatim su mu sipalirastopljeno olovo u usta, i na kraju ga bacili u usijanu peć. U hrišćanskoj tradiciji se pominje da je on stajao u vatri nepovređen, uznoseći Bogu slavu i hvalu, što je naljutilo jednog Jevrejina koji mu je kopljem proboo rebra iz kojih je istekla voda koja je ugasila vatru u peći, a posle toga i krv. Karterije je mučen i ubijen 304. godine.

Pravoslavna crkva ga slavi 8. januara po julijanskom kalendaru, a 21. januara po gregorijanskom kalendaru.

Literatura[uredi | uredi izvor]