Pređi na sadržaj

Serhij Bukovski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Serhij Bukovski
Datum rođenja(1960-07-18)18. jul 1960.
Mesto rođenjaOktjabrskiSSSR
Veb-sajtsergey-bukovsky.com

Sergij Bukovski (18. jul 1960. godine, Oktjabrskij, Baškirija) - ukrajinski reditelj, glumac, autor mnogih dokumentarnih filmova. Laureat Nacionalne nagrade Ukrajine "Taras Ševčenko" (2004).[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sergij Bukovski rođen 1960. godine u Baškiriji. Iste godine njegovi roditelji se sele u Kijev. Studirao je na filmskom fakultetu Kijevskog državnog instituta pozorišne umetnosti "Karpenko-Karij". Oko 10 godina radio je na Ukrajinskoj studiji hronike i dokumentarnih filmova. Tokom 1995-1998 bio je na čelu odseka za televizijske i dokumentarne filmove kompanije «Internews Network Ukraine». Član Komiteta Nacionalne nagrade Ukrajine "Taras Ševčenko" (od decembra 2016. godine).

Tokom svoje karijere Bukovski je napravio oko 40 filmova. Danas radi kao nezavisni reditelj, drži predavanja na Ukrajinskom katoličkom univerzitetu (Lavov, Ukrajina). 2014. godine otvorio je svoju Studiju dokumentarnog filma za mlade kinematografiste. 1984. godine Bukovski je odiigrao glavnu ulogu u filmu svog oca "Volodjkine žitja".

Filmovi[uredi | uredi izvor]

Sergij Bukovski je snimio oko pola stotine dokumentarnih i igranih filmova.

Među njegovim radovima su:

  • "Zavtra svяto" (1987);
  • "A nіčka temnaя bula..." (1988);
  • "Son" (1989);
  • "Dah" (1989);
  • "Dislokacія" (1992);
  • "Znak tire" (1992);
  • "Peйzaž. Portret. Natюrmort" (1993);
  • "Na Berlіn!" (1995);
  • "Desяtь rokіv vіdčužennя" (1996);
  • "Mіst" (1999);
  • "Vіlen Kalюta. Realьne svіtlo" (2000);
  • "Terra Vermelha. Červona Zemlя" (2001);
  • "Vійna. Ukraїnsьkiй rahunok" (2002 — 2003);
  • "Nazvi svoє іm'я" (2006);
  • "Usі povinnі pomerti" (2007);
  • "Živі" (2008);
  • "Ukraїna. Točka vіdlіku" (2011);
  • "Golovna rolь" (2016).

Njegovi radovi su nagrađeni brojnim nagradama na međunarodnim filmskim festivalima.

Tako je dokumentarni film od 9 epizoda "Vijna.Ukrajinski rahunok" (2003) dobio Nacionalnu nagradu Ukrajine "Taras Ševčenko".

Veliki uspeh je imao i film "Nazvi svoje imja" (2006) - o istoriji jevrejskog Holokausta u Ukrajini.

Film "Živi" (2008) je dobio Gran-pri međunarodnog južno-severnog media foruma u Ženevi. Ovaj dokumentarno-istorijski film je imao dvve priče. Prva - svedočenja desetina svedoka Gladomora. Druga priča je o istoriji britanskog novinara Gareta Džonsa, savetnika bivšeg premijera Velike Britanije Dejvida Llojda Džordža. On je pripremao informaciju za javnost o realnim obimima Gladomora. Za to je bio deportovan u Moskvu.

Premijera ovog filma je održana u novembru 2008. godine u Ukrajini i bila je posvećena Danu sećanja na Gladomor u Ukrajini. U Evropi film je bio prikazan na proleće 2009. godine tokom Festivala ukrajinskog filma u gradu Keln.

U julu 2009. godine film je nagrađen specijalnom nagradom u nominaciji "Dokumentarni film" međunarodnog festivala "Zlatna kajsija" u prestonici Jermenije.

Članovi snimateljske ekipe filma "Živi" nagrađeni su na državnom nivou. Sergij Bukovski je dobio zvanje narodnog umetnika Ukrajine, a operater Volodimir Kukorenčuk i reditelj zvuka Igor Barba - zvanja zasluženih umetnika Ukrajine.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Premija "Teletriumf" u nominaciji "Reditelj" (2003).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Pro prisvoєnnя počesnih zvanь... | vіd 22.08.1996 № 757/96”. Zakon.rada.gov.ua. 1996-08-22. Pristupljeno 2021-03-05. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]