Pređi na sadržaj

Сивкасти звездан

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sivkasti zvezdan
Sivkasti zvezdan (Galatella cana)
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Binomno ime
Galatella cana
Sinonimi[1]
  • Aster canus Waldst. & Kit.
  • Aster canus subsp. canus
  • Aster punctatus subsp. canus (Waldst. & Kit.) Soó
  • Aster sedifolius subsp. canus (Waldst. & Kit.) Merxm.
  • Galatea canescens Cass. ex Less.
  • Galatella canescens DC.

Sivkasti zvezdan ili zvjezdičica (lat. Galatella cana) višegodišnja je zeljasta biljka koja spada u porodicu glavočika (lat. Asteraceae). Živi isključivo u ravničarskim krajevima Srbije, na zaslanjenim livadama. Biljka je po Zakonu Srbije zaštićena vrsta. Važno je napomenuti da se u ranijoj literaturi vodio samo kao podvrsta poljskog zvezdana (Galatela sedifolia) kome je morfološki i dalje veoma sličan. Može da se pomeša i sa slatinskim zvezdanom (Tripolium pannonicum) koji ga zamenjuje na vlažnijim staništima. U slovenskim jezicima zovu ih i "slanice".

Kritički ugrožena reliktna vrsta, kao glavni ugrožavajući faktor literatura navodi sekundarnu sukcesiju korovskih i drugih agilnih vrsta na preostalim staništima. Stoga se populacija neće održati bez monitoringa i aktivne zaštite na tim mikrolokacijama.[2]

Opis[uredi | uredi izvor]

Sisvkasti zvezdan je višegodišnja zeljasta biljka visoka od 30 do 100 centimetara, sa valjkastim, čvornatim i kosim rizomom, ovaj sa dugačkim končastim korenima. Stabljika je uspravna, u gornjem delu gronjasto ili metličasto granata i pokrivena sivo maljavo vunastim dlakama, u donjem delu gola.

Listovi su sedeći, sa suženom osnovom, duguljasti ili široko lancetasti, sivo paučinasto maljavi, upola ogolićeni, po obodu celi, sa tri nerva, šiljati, retko tupi, naizmenični.

Glavica je mnogo i one grade terminalnu razređenu ili gustu metličastu ili gronjastu cvast. Cvetne glavice su 1,2—2,5 centimetara široke. Listići involukruma su lancetasti, poređani u tri reda kao crepovi na krovu, prilegli, sa maljavim i vunenastim dlakama ili skoro goli; spoljni listići su šiljati, zeljasti, unutrašnji tupi, po obodu i na vrhu kožasti, ružičasti. Središnjni cvetovi su žuti. Obodni cvetovi su 8 do 10 milimetara dugački, sterilni, bledoplavi ili ljubičasti. Ahenija je bogato pokrivena dlakama, 3 milimetra dugačka. Biljka cveta od avgusta do novembra.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Severne granice areala su u istočnoj Austriji, Mađarskoj i u severnim delovima Srbije i Rumunije (iz središnje i zapadne Evrope ima oskudan broj istorijskih podataka, koji navode da je izumro). Panonsko-Karpatsko-Balkanski florni element, vrsta je rasprostranjena u centralnoj i jugoistočnoj Evropi. U Srbiji je zabeležen na malobrojnim lokacijama uz Dunav i Tisu u Bačkoj, kao i u Banatu, na zaslanjenim livadama tipa Festucion pseudovinae.[2]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Nalazimo se isključivo u ravničarskim krajevima, kako raste na svetlim livadama, pored puteva i na rubovima šuma, na blaže slanim zemljištima, kao i pored slanih bara.

Status zaštite[uredi | uredi izvor]

Prema Pravilniku o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva: Prilog II Zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Galatella cana L.”. The Plant List. Pristupljeno 12. 9. 2017. [mrtva veza]
  2. ^ a b „bioras.petnica.rs”. Arhivirano iz originala 12. 09. 2017. g. Pristupljeno 12. 09. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Josifović M. (1964–1980): Flora SR Srbije VII. SANU, Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]