Pređi na sadržaj

Sid Šaris

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sid Šaris
Sid Šaris 2006. godine
Lični podaci
Puno imeTula Elis Finkli
Datum rođenja(1922-03-08)8. mart 1922.
Mesto rođenjaAmarilo, Teksas, SAD
Datum smrti17. jun 2008.(2008-06-17) (86 god.)
Mesto smrtiLos Anđeles, SAD
Porodica
SupružnikNiko Šaris (1939—1947)
Toni Martin (1948-)
Veza do IMDb-a

Sid Šaris (engl. Cyd Charisse; Amarilo, 8. mart 1922[1] – June 17, 2008[2]) američka je glumica i plesačica.

Nakon što se u detinjstvu oporavila od dečije paralize i studirala balet, Šaris je ušla u svet filmova tokom 1940-ih. Njene uloge su obično predstavljale njene sposobnosti kao plesačice, a bila je u paru sa Fredom Asterom i Džinom Kelijem; njeni filmovi su Pevanje na kiši (1952), The Band Wagon (1953), Brigadoon sa Džinom Kelijem i Van Džonsonom (1954) i Svilene čarape (1957). Ona je prestala je da igra u filmovima tokom kasnih 1950-ih, ali je nastavila da glumi na filmu i televiziji, a 1991. je debitovala na Brodveju.[3] U kasnijim godinama, govorila je o istoriji holivudskog mjuzikla u dokumentarnim filmovima i bila je predstavljena u That's Entertainment! III 1994. godine. Odlikovana je Nacionalnom medaljom za umetnost i humanističke nauke 2006. godine.

Mladost

[uredi | uredi izvor]

Sid Šaris je rođena kao Tula Elis Finkli u Amarilu, Teksas, kao ćerka Lele (rođene Norvud) i Ernesta Enosa Finklea, starijeg, koji je bio zlatar.[4] Njen nadimak „Sid“ je preuzet od njenog starijeg brata Ernesta E. Finklija jr, koji je pokušao da kaže „Sis“.[5] Artur Frid mu je kasnije dao pravopis „Sid“.[6]

Ona je bila je bolešljiva devojka koja je počela da uči ples sa šest da bi izgradila snagu nakon napada dečje paralize. Sa 12 je studirala balet u Los Anđelesu kod Adolfa Bolma i Bronislave Nižinske, a sa 14 je bila na audiciji i potom igrala u Baletu Ruse de Monte-Karlo kao „Felija Siderova“[7][8] i kasnije „Marija Istomina“.[8] Ona je obrazovana u Holivudskoj profesionalnoj školi.[9]

Tokom evropske turneje, ponovo se susrela sa Nikom Čarisom, mladim plesačem sa kojim je neko vreme studirala u Los Anđelesu. Venčali su se u Parizu 1939. godine i dobili sina Nikija, rođenog 1942. godine.[5]

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Rani filmovi

[uredi | uredi izvor]

Pojavila se bez pridatih zasluga u nekim filmovima poput Escort Girl (1941) i bila je u kratkom filmu za Varner Bros, The Gay Parisian (1942).

Izbijanje Drugog svetskog rata dovelo je do raspada baletske kompanije, a kada se Šaris vratila u Los Anđeles, Dejvid Ličin joj je ponudio plesnu ulogu u filmu Gregorija Ratofa Something to Shout About (1943) na Kolumbiji. Ovo joj je privuklo pažnju koreografa Roberta Altona — koji je takođe otkrio Džina Kelija — i ubrzo se pridružila Fridovoj grupi u Metro-Goldvin-Majeru, gde je postala rezidentna balerina MGM-a.[7]

Rane uloge u MGM-u

[uredi | uredi izvor]

Šaris je imala neke neakreditovane nastupe u Misiji u Moskvi (1943) (kao baletska igračica) i Hiljade poklika (1943). Nju su pozajmili Vornersu za ulogu u filmu In Our Time (1944), gde je igrala balerinu.

Šaris je bila balerina u Ziegfeld Follies (proizvedenom 1944, i objavljenom 1946.), plesala je sa Fredom Asterom. Povratne informacije su bile pozitivne i Šaris je dobila svoj prvi govorni deo podržavajući Džudi Garland u filmu The Harvey Girls iz 1946. godine.[10]

Tome su sledile Tri mudre budale (1946) i plesala je sa Gaverom Čempionom na „Smoke Gets in Your Eyes” u Till the Clouds Roll By (1946). Imala je i sporednu ulogu u mjuziklu Ester Vilijams Fijesta (1947).

Rastuća slava

[uredi | uredi izvor]

Šaris je bila druga naplaćena u filmu Nedovršeni ples (1947) sa Margaret O'Brajen, ali je film propao na blagajni.[11] Imala je dobru sporednu ulogu u Na ostrvu s tobom (1948) sa Vilijamsom i plesala u The Kissing Bandit (1948). Imala je sporednu ulogu u Words and Music (1948).

Šaris je dobila još jednu priliku u „B” filmu, Tension (1950), gde je bila treća po plaćenosti, ali je to ostvarenje bilo razočaravajuće na blagajnama. Bila je peta po plaćenosti na prestižnom East Side, West Side (1949) i pozajmio ju je Universal da igra glavnu žensku ulogu u The Mark of the Renegade (1951).

Vrativši se u MGM Šaris je bila glavna dama u filmu Divlji sever (1951) sa Stjuartom Grejndžerom, što je bio veliki hit. Pošto Debi Rejnolds nije bila obučena plesačica, Keli je odabrao Šaris da mu bude partner u proslavljenom finalu baleta „Broadvaj Melodi” iz filma Pevanje na kiši (1952), koji je ubrzo nakon objavljivanja proglašen jednim od najvećih mjuzikla svih vremena.

Stelarni uspeh

[uredi | uredi izvor]

Šaris je imala značajnu ulogu u Sombreru (1953), kao i glavnu žensku ulogu u The Band Wagon (1953), gde je plesala sa Asterom u hvaljenim rutinama „Dancing in the Dark” i „Girl Hunt Ballet” u režiji Vinsenta Minelija. Kritičarka Polin Kejl je izjavila da „kada razbacana Šaris obmota svoje fenomenalne noge oko Astera, može joj se oprostiti sve, čak i njena tri minuta ’klasičnog’ baleta i činjenica da čita svoje replike kao da ih je fonetski naučila“.[12] Film je bio još jedan klasik, ali je izgubio novac za MGM.[11]

Šaris je glumila u filmu Easy to Love (1953), a zatim je igrala sa Kelijem u muzičkom filmu Brigadun sa škotskom tematikom (1954), u Minelijevoj režiji. Taj film je bio razočarenje na blagajni. Ponovo je preuzela glavnu žensku ulogu (pored Keli) u njegovom MGM mjuziklu It's Always Fair Weather (1955), koji je izgubio novac.[13] Između toga, pojavila se u filmu Duboko u mom srcu (1954).

Šaris je glumila sa Danom Dejlijem u filmu Meet Me in Las Vegas (1956), koji je takođe izgubio novac. Ponovo se pridružila Asteru u filmskoj verziji Svilenih čarapa (1957), muzičkom rimejku Ninočke iz 1939. godine, a Šaris je preuzela ulogu Grete Garbo. Aster je odao počast Šaris u svojoj autobiografiji, nazivajući je „prelepim dinamitom“ i napisavši: „Ta Sid! Kada ste plesali sa njom, ostajete sa njom.“[14][15] Film je bio dobro primljen, ali nije ostvario prihod za MGM.[16]

U svojoj autobiografiji, Šaris se osvrnula na svoje iskustvo sa Asterom i Keli:

Kao jedna od nekolicine devojaka koje su radile sa oba ta plesna genija, mislim da mogu da dam iskreno poređenje. Po mom mišljenju, Keli je inventivniji koreograf od njih dvoje. Aster, uz pomoć Hermesa Pana, stvara fantastične numere — za sebe i svog partnera. Ali Keli može da stvori celu numeru za nekog drugog ... Mislim, međutim, da je Asterova koordinacija bolja od Kelijeve ... njegov osećaj za ritam je neobičan. Keli je, s druge strane, jači od njih dvoje. Kad te podiže, diže te! ... Da sumiram, rekla bih da su to bile dve najveće plesačke ličnosti koje su ikada bile na ekranu. Ali to je kao da poredite jabuke i pomorandže. Oboje su ukusni.[17]

Šaris je imala pomalo neobičnu ozbiljnu glumačku ulogu u Party Girl (1958), gde je igrala glumicu koja se uplela sa gangsterima i nepoštenim advokatom, iako je uključivala dve plesne rutine. Za MGM je to bilo daleko isplativije od njenih mjuzikla.[11]

Otišla je u Univerzal da bi igrala sa Rokom Hadsonom u Sumraku za bogove (1958).

Filmografija

[uredi | uredi izvor]

Filmovi:

Kratke uloge:

  • Rhumba Serenade (1941)
  • Poeme (1941)
  • I Knew It Would Be This Way (1941)
  • Did Anyone Call? (1941)
  • Magic of Magnolias (1942)
  • This Love of Mine (1942)
  • 1955 Motion Picture Theatre Celebration (1955) kao ona sama (nekreditovana)

Televizija:

  • What's My Line? – Epizoda posvećenja Fredu Alenu, emitovana 18. marta 1956.[18]
  • Medical Center – Sezona 6, epizoda 16, „Nema puta kući“ (1975) kao Valeri
  • Hawaii Five-O – Sezona 11, Epizoda 7, „Maska smrti“ (1978) kao Ališa Voren
  • Murder, She Wrote – sezona 2, epizoda 1, "Widow, Weep for Me" (1985) kao Mirna Montkler Leroj
  • Frasier – sezona 3, epizoda 7, "The Adventures of Bad Boy and Dirty Girl" (1995) kao Poli (glas)

Pozorište

[uredi | uredi izvor]

Muzički spotovi

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Ronald Bergan (2008-06-18). „Obituary: Cyd Charisse”. The Guardian. Pristupljeno 29. 6. 2021. 
  2. ^ „Cyd C. Martin”. Social Security Death Index. New England Historic Genealogical Society. Pristupljeno 9. 3. 2011. 
  3. ^ „Cyd Charisse – Broadway Cast & Staff | IBDB”. www.ibdb.com. Pristupljeno 2021-10-20. 
  4. ^ Profile, The New York Times; accessed November 4, 2014.
  5. ^ a b [https://www.pasadenastarnews.com/2008/06/17/cyd-charisse-dies-in-la-at-86/ "Cyd Charisse dies in LA at 86";accessed April 11, 2021.
  6. ^ Marmar (2014-06-12), Cyd Charisse Interview, Pristupljeno 2016-02-15 
  7. ^ a b Wollen, Peter (1992). Singin' in the Rain. London: British Film Institute. str. 42. ISBN 0-85170-351-8. 
  8. ^ a b Missiaen, Jean-Claude (1978). Cyd Charisse, du ballet classique à la comédie musicale. Paris: Henri Veyrier. str. 38. ISBN 2-85199-186-8. 
  9. ^ John Willis, ur. (1969). Screen World. 20. Crown Publishers. str. 221. ISBN 9780819603104. 
  10. ^ Frank Miller. „The Harvey Girls – Articles”. Turner Classic Movies. Pristupljeno 4. 11. 2014. 
  11. ^ a b v The Eddie Mannix Ledger, Los Angeles: Margaret Herrick Library, Center for Motion Picture Study .
  12. ^ Kael, Pauline (2011). 5001 Nights at the Movies. New York: Macmillan. str. 49. ISBN 978-1250033574. 
  13. ^ Charisse's singing voice was usually dubbed in her musical film appearances, most often by India Adams.
  14. ^ Astaire, Fred (1959). Steps in Time. London: Heinemann. str. 319. ISBN 0-241-11749-6. 
  15. ^ In a documentary on the making of The Band Wagon (included in that film's 2006 DVD release), Charisse cites Astaire's tribute as: "When you dance with Cyd Charisse, you've been danced with". Profile, Findarticles.com; accessed November 4, 2014.
  16. ^ H. Mark Glancy, 'MGM Film Grosses, 1924–28: The Eddie Mannix Ledger', Historical Journal of Film, Radio and Television, Vol 12 No. 2 1992 pp. 127–144 [140]
  17. ^ Charisse, Cyd; Martin, Tony; Kleiner, Dick (1976). The Two of Us. New York: Mason/Charter. ISBN 0-88405-363-6. 
  18. ^ "Fred Allen tribute episode, part 3/4" – March 18, 1956 broadcast of "What's My Line?" na sajtu YouTube. Retrieved 2016-10-25.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]