Skit Svetog Jovana Preteče

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skit Svetog Jovana Preteče
Osnovni podaci
JurisdikcijaVaseljenska patrijaršija
Osnivanje18. vek
MestoSveta gora
Država Grčka

Skit Svetog Jovana Preteče, poznat i kao Prodrom (grč. Σκήτη Τιμίου Προδρόμου Ιβήρων), pripada manastiru Velika Lavri i jedan je od svetogorskih skitovaa nastanjen rumunskim monasima. Nastao je od manje kelije 1820. godine od strane grupe rumunski monaha. Kako za razliku od Srba, Rusa i Bugara Rumuni nemaju svoj manastir na Svetoj gori, ovaj skit im služi za okupljanje. Okruženi mirom i tišinom, okupani svelošću sunca, monasi ovog skita i putnici namernici u njemu doživljavaju viziju susreta sa Bogom i svecima.[1]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Položak skita Svetog Jovana Preteče na karti manastira na Svetoj gori

Skit svetog Jovana Preteče nalazi se na zaravni 250 metara iznad mora, na samom istočnom kraju poluostrva Atos, blizu rta Akratos, između manastira Velika Lavra Kavsokalivskog skita.[2] Do njega se lako može stići dobro uređenim drumom iz pravca manastira Velika Lavra. U manastiru ima 8 ćelija, u kojima živi 6 monaha. Skit pripada manastiru Iviron.

U neposrednoj blizini skita, na rastojanju od oko jedan kilometar, na obali mora, nalazi se kelija Svetog Atanasija Velikog, osnivača monaških opštežiteljnih zajednica na Svetoj Gori. Južno od skita počinje Svetogorska Pustinja stanište svetogorskih keliota – pustinjaka.

Ženama je zabranjeno da posećuju skit. Ovamo dolaze hodočasnici ili putnici namernici koji žude za razgovorom o duhovnom životu s podvižnicima, za koje je uživanje u ovozemaljskom životu strano. A kada konačno stignu do pustinjakove kelije, treba dugo da stoje pred vratima dok ih neki od monaha ne otvori (iako ovi pustinjaci rado primaju goste, sa posebnom radošću), zbog njihovog gesla da se samo upornima otvaraju vrata. A kada prime goste, oni se prema njima odnose tako da ih ugošćuju najlepše što mogu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Skit svetog Jovana Preteče, jedan od najlepših na Svetoj Gori, nastao je od manje kelije koju je 1820. godine otkupio neki rumunski monah sa namerom da ovde izgradi skit. Pošto je ubrzo umro, započeti posao nastavila su dva njegova zemljaka. No ubrzo zbog izbijanja Grčkog Ustanka prestalo se sa radovima na izgradnji skita.

Čudotvorna ikona Bogorodice u crkvi posvećenoj Jovanu Krstitelju

Gradnja skita je nastavljena 1852. godine, zalaganjem novopristiglih moldavaca monaha Nifonta i Nektarija koji su u Svetu goru došli 1951. godine. Oni su 1851. godine otkupili manastir za 7 hiljada leja i obnovili ga uz podršku priložnika iz Rumunije i tako postavili osnove sadašnjeg kompleksa. Potom je Gregori Gika Nifont od 1870 do njegove smrti 1899. godine bio iguman skita.[3]

U crkvi posvećenoj Jovanu Krstitelju iskušenici ovog skita čuvaju mošti svetog Dimitrija, Jovana Krstitelja, jednu čudotvornu ikonu Bogorodice, česticu Čudesnog krsta, odežde, sasude, itd.

Obiniji radovi na obnovi skita započeti su 1970. godine, a nastavljeni tokom 1984. godine obnovom vodovoda, muzeja, bolnice i drugih zgrada, koje su pretrpele znatnu štetu od zemljotresa 1905. godine. Obnova je započeta zahvaljujući zalaganju Petronija Tanase, koji uživa veliki ugled na Svetoj gori i smatra se jednim od istinskih poklonika svetogorskog duha.

Razlike u načinu duhovnog života u ovom skitu[uredi | uredi izvor]

Skit Jovana Preteče je bio namenjen onima koji su izabrali surovije podvižništvo. Zato se i post tamo držao strože nego u drugim skitovima manastira. Namirnice kao što su mleko, puter i jaja nikad se nisu koristile u ishrani. Takođe nije bilo blagoslova za upotrebu ribe, a dodavanje ulja se dozvoljavalo samo u retkim danima. U skitu se takođe nije pio čaj.[4]

Otac Jovan koji se 8. maja 1933. godine nastanio u ovom skitu i prihvatio najviši stepen monaštva i postao monah-pustinjak čije je glavno poslušanje bila neprestana molitva za spasenje svoje duše i za duše svih stradalnika, života u skitu opisuje sledećim rečima:

„Živeo sam sam, u maloj kolibi u skitu Jovana Preteče. Sam sam pripremao i sam sam gajio povrće, a po hleb sam išao u manastir ili sam ga nekad pekao sam. Noći sam voleo da provodim budan, uvek sam išao na počinak posle dvanaest sati, a u dva ili tri sata sam ustajao. Međutim, razume se, danju sam spavao onoliko koliko je priroda to zahtevala.“[5]

Biblioteka[uredi | uredi izvor]

Biblioteka skita ima preko 5.000 tomova i oko 200 rukopisa od kojih je značajnija Istorija svetogorskih manastira, koju je napisao monah Irinarh Šišman (1845–1920) pre jednog veka. Ovo delo se sastoji od 10 tomova, sa prelepim ornamentima, i opisuje istoriju Svete Gore, sve njene manastire, i rumunske ustanove u njima.[4]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Skitovi na Svetoj Gori”. www.atlantaserbs.com. Pristupljeno 1. 2. 2018. 
  2. ^ Latitude.to. „GPS coordinates of Prodromos (Mount Athos), Greece. Latitude: 40.1395 Longitude: 24.3837”. Latitude.to, maps, geolocated articles, latitude longitude coordinate conversion. (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-27. 
  3. ^ „Skit Prodrom (Ioanna Predteči)”. www.isihazm.ru. Pristupljeno 3. 2. 2018. 
  4. ^ a b „Schitul Prodromu din Athos are un nou egumen”. archive.ph. 2013-04-16. Arhivirano iz originala 16. 04. 2013. g. Pristupljeno 2022-02-27. 
  5. ^ Pantelejmon arhim. Otac Jovan, život valaamskog starca. Novi Valaam. 1992. str. 25

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Porfiriй Uspenskiй: Vtoroe putešestvie po sv. gore Afonskoй... v godы 1858, 1859 i 1861 i opisanie skitov Afonskih. M., 1880. S. 334-356;
  • Γεράσιμος Μικραγιαννανίτης :῾Ιερὰ Σκήτη ῾Αγίας ̀ρδβλθυοτεΑννης. ̓Αθῆναι, 1969.
  • "Scurt îndrumător pentru pelerinii români" (Short Guide for Romanian Pilgrims), by Romanian Skete Prodromos, C.N.I. Coresi S.A. Ed., Bucharest, 2006.
  • "Sfântul Munte Athos - Grădina Maicii Domnului" (Holy Mountain Athos - The Garden of Theotokos), 2nd edition, by monk Pimen Vlad, St. Martyr Artemios cell, Lakkoskete, Holy Mount Athos.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]