Pređi na sadržaj

Skuni Pen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skuni Pen
Lični podaci
Nadimak Skuni
Datum rođenja (1977-01-09)9. januar 1977.(47 god.)
Mesto rođenja Bruklin,
Državljanstvo SAD
Visina 1,78 m
Informacije o karijeri
Prof. karijera 2000—2011
Pozicija plejmejker
Seniorska karijera
Godine Klub
2000—2001
2001—2002
2002
2002—2003
2003—2004
2004
2004—2005
2005—2006
2006—2007
2007—2008
2008—2009
2009
2010
2010—2011
Trst
Roma
Ešvil altitud
Crvena zvezda
Cibona
Makedonikos
Skavolini Pezaro
Cibona
Olimpijakos
Efes Pilsen
Kijev
Virtus Bolonja
Olimpijakos
Veroli

Statistika Uredi na Vikipodacima na basketball-reference.com

Džejms „Skuni“ Pen (engl. James "Scoonie" Penn; Bruklin, 9. januar 1977) je bivši američki košarkaš koji je igrao na poziciji plejmejkera. Pen je igrao u Crvenoj zvezdi i smatra se jednim od najboljih stranaca koji su igrali za naše klubove. Uz Obinu Ekezijea, predstavljao je najbolji tandem stranaca koji je Crvena zvezda ikad imala. Osim sjajnog šuta, odlikovao ga je brz i nezaustavljiv ulaz.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Srednja škola

[uredi | uredi izvor]

San o igranju Američkog fudbala nestao je onog trenutka kada je krenulo druženje sa košarkaškom loptom. U srednjoj školi dva puta je bio igrač godine, imao je impresivne brojke, 30 poena, 5 skokova, 7 asistencija i 4 ukradene lopte u sezoni kada je bio senior, a njegov Salem došao do 23:0. Vlasnik je rekorda škole sa 2,189 poena, ali i po broju poena na jednoj utakmici, 53.

Koledž

[uredi | uredi izvor]

Nakon završene srednje škole, Pen odlazi na Boston koledž (1995-1997), a potom prelazi na Ohajo univerzitet (1998-2000). Sa Ohajom je učestvovao i na finalnom turniru NCAA, nešto što svaki košarkaš iz SAD-a sanja. Više puta je biran u najbolji tim, proglašen je i za najboljeg mladog igrača, sa Boston koledžom je osvojio turnir „Big ist“… Zanimljivo je da je tada Skuni imao i prve dodire sa srpskom košarkom. Na Ohaju su tada igrala i dva Srbina, Boban Savović i Ocokoljić koji su Skuniju ispričali deo istorije srpske košarke. Veliko prijateljstvo gajio je sa Majkl Redom, dugogodišnjim igračem Milvoki baksa i ubojitim šuterom, vlasnikom olimpijskog zlata i Ol-star igračem. Njih dvojica su te godine gotovo sami odveli Ohajo do Fajnal-fora. Pen je dosta puta isticao kako se tokom leta nađu i igraju košarku zajedno u Kolumbusu. Pen je u dve sezone na Ohaju imao 16,3 poena po utakmici, dok je Red imao preko 20 poena. Svoju najbolju utakmicu odigrao je 15. februara 2000. godine, kada je šampionu Mičingen Stejtu ubacio 30 poena.

Došao je draft, 2000. godine. Prvo mesto zauzeo je Kenjon Martin, a čak se ni Hido Turkoglu nije progurao u prvih 10. Skuni Pen i Majkl Red izabrani su u drugoj rundi, prvi od strane Atlanta hoksa, drugi od Milvoki baksa. Red je napravio veliku karijeru, dominirao je dugo parketima NBA, dok se Skuni nije snašao pa je svoju sreću potražio u Evropi.

Evropa

[uredi | uredi izvor]

Prvi susret sa košarkom u Evropi, Pen je imao u Italiji. Prvi klub bio je Trst, a potom Roma. Veliku karijeru u Evropi nagovestio je već na startu, kada je u uvodne dve utakmice ubacio po 15 poena.

Posle otkaza koji je dobio u januaru 2002. godine, Pen odlazi u NBDL (razvojnu ligu), gde će odigrati 28 utakmica do kraja sezone na kojima beleži skoro 10 poena i 5 asistencija na utakmici.

Crvena zvezda

[uredi | uredi izvor]

Leta 2002. košarkašima Crvene zvezde na pripremama su se priključili Tajron Vošington i Skuni Pen,[1] željan novog dokazivanja u Evropi. U Jadranskoj ligi je imao prosek od skoro 16 poena i četiri asistencije, a najbolju partiju pružio je u pobedi Zvezde na gostovanju Makabiju, gde je postigao 33 poena uz osam asistencija. Odlične partije je pružao i u prvenstvu međutim, umor prouzrokovan paralelnim igranjem Jadranske lige i domaćeg prvenstva, učinio je svoje pa je pri kraju prvenstva i u plej-ofu generalno igrao ispod svog nivoa, okončavši sezonu bez trofeja (polufinale Jadranske lige i plejofa domaćeg prvenstva).

Evropa - nastavak

[uredi | uredi izvor]

Nakon Crvene zvezde nastupao je za Cibonu. Dosta dobro snašao se i u Zagrebu, beležio je 13,8 poena po utakmici i generalno igrao dobro. Skuni Pen nakon prvog mandata u Ciboni otišao je u Makedonikos, a zatim i u Skavolini gde je naprosto eksplodirao. U Evroligi imao je 12,8 poena i 4 asistencije po utakmici, dok je u domaćem šampionatu beležio 15,1 poen i skoro 3 asistencije po meču. U drugom mandatu u Ciboni 2005. bio je jednako uspešan, da bi naredne godine obukao dres Olimpijakosa. U Evroligi postizao je 12 poena po meču, a odličnu partiju pružio je protiv Partizana u „Pioniru“ kada je Olimpijakos slavio 92:84. Skuni Pen je tada postigao 27 poena i ostvario ukupan indeks 35, da bi posle utakmice izjavio da je imao i motiv više protiv „ljutog rivala“ i da je ovo na neki način njegova osveta Partizanu. U istoj sezoni, ali nešto ranije, u grupnoj fazi, Skuni je imao još dve briljante partije. Protiv Le Mana postigao je 26 poena i ostvario indeks 31, a Rajn Enerdžiju je ubacio 22 poena uz 6 asistencija za indeks 34. Olimpijakos je te godine ispao u četvrfinalu od Taukeramike.

Na kraju sezone Pen odlazi u turski Efes Pilsen gde nastavlja sa fenomenalnim partijama. Najbolju partiju u takmičenju po grupama pružio je protiv Makabija kada je ubacio 30 poena uz 6 skokova i 3 asistencije za ukupan indeks korisnosti 38. Nešto kasnije u TOP 16 fazi opet je pobedio Partizan ubacivši im 33 poena (7/10 za tri), ali je ipak sve to bilo nedovoljno da Efes nastavi takmičenje u završnici Evrolige. Potom odlazi u Kijev, gde je proveo veći deo sezone i gde se solidno snašao tada već veteran Skuni Pen. Sezonu završava u Virtus Bolonji da bi posle Nove godine ponovo došao u Olimpijakos. Već veteran, Pen je imao nešto drugačiju ulogu nego u prvom mandatu, ali je ipak svojim iskustvom dosta pomagao timu iz Pireja. Te godine, Olimpijakos je igrao i finale Evrolige, ali je poražen od Barselone vrlo lako u finalu. Na kraju je svoju poslednju sezonu odigrao u drugoj ligi Italije, braneći boje ekipe Prima Veroli.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „Predstavljen Skuni Pen”. Arhivirano iz originala 07. 04. 2014. g. Pristupljeno 11. 01. 2015. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]