Smederevsko čitalište

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Smederevsko čitalište
Osnivanje1846.
Zatvaranje1924.
LokacijaSmederevo
ObimPeriodika
PredsednikPaun Janković Baća

Smederevsko čitalište predstavlja najstariju ustanovu kulture u Smederevu, a osnovano je u aprilu 1846. godine. Radilo je kao ogranak Beogradskog čitališta i preko njega se snabdevalo periodikom.

Početak rada čitališta[uredi | uredi izvor]

Inicijativu za osnivanje pokrenula su tri poznata Smederevca: Jovan Radovanović, Milutin Nikolić i Jovan Tomić. Osnivači su poslali sugrađanima Proglas kao poziv na udruživanje radi otvaranja prvog čitališta u Smederevu čiji bi fond bio dostupan svima. Popečitelj unutrašnjih dela – Ilija Garašanin dao je svoju saglasnost. Otvaranje čitališta zvanično je odobreno 11. aprila 1946. godine. Paun Janković Baća je 1848. godine izabran za doživotnog predsednika čitališta. Bio je inicijator za osnivanje, uspeo je da smanji visoke poštanske takse a ličnim novčanim prilozima je svake godine doprinosio razvoju čitališta.[1][2][3]

Smederevo, 1860—1867. godine

Prekid u radu[uredi | uredi izvor]

Prvo čitalište u Smederevu nije bilo dugog veka. Radilo je samo 10 godina. Prestalo je sa radom zbog nemogućnosti dogovora među osnivačima.[1]

Obnova[uredi | uredi izvor]

Čitalište je obnovljeno 1869. godine, ali pod drugim imenom – Smederevsko jedinstvo. Prema podacima iz 1875. godine, čitaonica Smederevsko jedinstvo je 1874. godine imala 132 člana, a iste godine je Opština Smederevo počela da pomaže čitaonicu ogrevom i besplatnim prostorom.[4]

Fond[uredi | uredi izvor]

Smederevsko čitalište je u svom fondu najčešće sadržalo periodične publikacije dok se knjižna građa javljala usputno.

Periodika[uredi | uredi izvor]

  • Srpske novine
  • Oslobođenje
  • Zastava
  • Budućnost
  • Istok
  • Zbor
  • Vidovdan
  • Srbadija
  • Rad
  • Otadžbina
  • Sion
  • Škola
  • Težak
  • Glas naroda
  • Glas Crnogorca
  • Seljak
  • Javor
  • Hrišćanski vesnik

Narodna knjižnica i čitaonica[uredi | uredi izvor]

Godine 1924. Smederevsko jedinstvo menja naziv u Narodna knjižnica i čitaonica, i tako dobija status javne biblioteke.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Milenković, Srbislav (1996). Smederevska biblioteka : hronika, vodič. 
  2. ^ Lazović, Marina; Živanović, Biljana; Jeremić, Jelena; Radovanović, Mirjana; Grba, Sofija (2016). Čitalište, čitaonica, knjižnica : 170 godina Smederevske biblioteke : katalog izložbe. Smederevo: Narodna biblioteka Smederevo. str. 5—7. 
  3. ^ Durković Jakšić, Ljubomir (1963). Istorija srpskih biblioteka. Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika Socijalističke Republike Srbije. str. 119. 
  4. ^ Kovijanić, Gavrilo (1986). Tragom čitališta u Srbiji. str. 213. 
  5. ^ „Narodna biblioteka Smederevo”. Zvanični sajt. Arhivirano iz originala 27. 4. 2016. g. Pristupljeno 4. 4. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Milenković, Srbislav (1996). Smederevska biblioteka : hronika, vodič. 
  1. Čitališta u Srbiji u XIX veku / Desanka Stamatović. - 2., dopunjeno izd. - Pančevo : Gradska biblioteka, 2011 (Pančevo : Passage Group). - 374 str.
  2. Čitališta u Srbiji / Desanka Stamatović. - U: Biliotekarstvo. - ISSN 0006-1832. - br. 30 (1984), str:5-14.