Смиље
| Smilje | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Binomno ime | |
| Helichrysum arenarium (L.) Moench, 1794
| |
Smilje (Helichrysum arenarium) je višegodišnja zeljasta biljka, rasprostranjena u Mediteranu i okolnim oblastima. Smilje je popularna biljka usled prijatnog mirisa (poreklom od etarskih ulja) i blagotvornog dejstva na sistem organa za varenje. Botaničari svrstavaju smilje (Helichrysum italicum ssp. italicum) u porodicu Asteraceae koja je zastupljena sa preko 600 različitih vrsta. Na području Sredozemlja raste samoniklo, a zastupljeno je sa dve podvrste. Raste na krševitom području, siromašnim peskovitim zemljištima ili na plitkim zemljištima napuštenih poljoprivrednih površina. Odgovara mu veća količina sunčevog zračenja, koje utiče na aromatična svojstva.[1]
Narodna imena: Žuto smilje,smili, cmilje, zlatnocvita trava, zneljek, laska kamilica, marjetica, sneljek.[2] Botaničke karakteristike. Smilje je trajna zeljasta biljka sivkaste boje od obilja vunastih dlaka. Stabljika je visoka 10-40cm, uspravna, nerazgranata, obrasla duguljastim listovima, a na vrhu nosi nekoliko žutih glavičastih cvasti. Cveta leti.[3]
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
U narodnim pesmama se smilje pominje kao lep i mirisni cvet za kićenje devojaka i momaka („... nit je smilje niti bosilje, već miriše duša devojačka...").
Zbog lepote i mirisa cveta i deci su davana imena: Smilja, Smiljana ili Smiljka.
Još od davnina žene i devojke su smatrale da je cvet smilja koristan za kožu i da briše tragove vremena sa lica. Zato su od cveta u kombinaciji sa maslinovim uljem pravile smešu. Nakon što odstoji minimum 6 nedelja koristile su za negu kože.[4]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jovan Tucakov: Lečenje biljem.
- Dragoslav Životić i Dragana Životić: Lekovito bilje u narodnoj medicini.
- Grbić, M., Marković, M. (2020): Cvećarstvo – Perene. Univerzitet u Beogradu. Beograd. ISBN 978-86-7299-301-1
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ MUCALO, Zrinka. Smilje (Helichrysum italicum/Roth/G. Don): od tradicionalne uporabe do znanstvenih istraživanja. 2015. PhD Thesis. University of Zagreb. Faculty of Agriculture. Department of Seed Science and Technology.
- ^ Čajkanović, Veselin (1994). Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama. Beograd: Srpska književna zadruga.
- ^ Barbarić, Marko, Miro Barbarić, and Miho Bogut. "The influence of organic fertilization on immortele (Helichrysum italicum ssp. italicum) yield." Lekovite sirovine 36 (2016): 27-36.
- ^ „SMILJE – Kako se gaji biljka koja vraća mladost - Agro saveti”. Agrosaveti.rs.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
| Normativna kontrola: Državne |
|---|
