Софија (ruska serija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sofija
Sofija
Orig. nazivСофия
Prep. i kaoСофия Палеолог
Žanristorijska serija, drama
ScenarioJelena Rajskaja
RežijaAleksej Andrijanov
UlogeMarija Andrejeva
Jevgenij Ciganov
Nadježda Markina
Pjotr Zajčenko
Boris Njevzorov
KompozitorArtjom Vasiljev
SloganIstorija ljubavi. Istorija Rusije
Zemlja Rusija
LokacijaRusija
Jezikruski
Broj sezona1
Broj epizoda8
Vreme trajanja~ 52 minuta
Produkcija
Izvršni producentAleksandar Plotnikov
ProducentEkaterina Žukova
Marija Ušakova
MontažerDenis Alarkon Ramires
ProdukcijaMoskino
Emitovanje
Format slike16:9, 1080 piksela (HDTV)
Format tonastereo, Dolby Digital 5.1
Prvo
prikazano na

„Rusija 1”
Premijerno
prikazivanje
28. novembar — 1. decembar 2016.
Emitovanje u Srbiji
Emiter RTV 1, RTS 1
Zvanični veb-sajt
Profil na IMDb-ju

Sofija (rus. София) je ruska istorijska TV serija-drama Alekseja Andrijanova o Sofiji Paleolog, koja je bila velika kneginja Moskve u 15. veku. Seriju je uradila produkcijska kuća Moskino 2016. godine, uz pokroviteljstvo Ministarstva kulture i Ministarstva odbrane Ruske Federacije.[1]

U Srbiji je emitovana na prvom kanalu Radio televiziji Vojvodine 2017. godine[2] i na prvom kanalu Radio televizije Srbije 2018. godine[3].

Rezime[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Druga polovina 15. veka. Vizantijsko carstvo su osvojili Turci-Osmanlije. Poslednji vladari Vizantije, Paleolozi, izbegli su u Rim.

Posle smrti prve žene, moskovski knez Ivan Treći dobija ponudu iz Rima da se oženi mladom vizantijskom princezom u izgnanstvu – Zojom Paleolog. U Rim Ivan Treći šalje svog čoveka od poverenja, vojvodu Hromog, i svog unajmljenog majstora kovanja novca, Italijana, Freja. Poslanici dovode Zoju iz Rima u Moskvu, gde pri ponovljenom krštenju ona dobija novo ime – Sofija.

Međutim, pošto je postala velika kneginja Moskve, Sofija, Zoja Paleolog, nije opravdala očekivanja rimskog pape da proširi uticaj Katoličke crkve na Rusiju. Pokušaji da se pošalju izaslanici da ubede Sofiju da sledi liniju Rima, a kasnije i da je ubiju – završavaju se neuspehom.

U seriji su prikazani najupečatljiviji momenti vladavine Ivana Trećeg: rat sa Novgorodskom republikom, svađa i kasnije mirenje s braćom Borisom Volockim i Andrejem Velikim, izbavljenje iz ropstva Zlatne Horde, kao i neprijateljstvo između Sofije i Jelene „Čarobnice” – žene starijeg Ivanovog sina.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Ime glumca Uloga
Jevgenij Ciganov Ivan Treći, veliki knez Moskve
Marija Andrejeva Sofija Paleolog, velika kneginja Moskve
Nadježda Markina Marija Jaroslavna, velika kneginja Moskve, majka Ivana Trećeg
Pjotr Zajčenko Filip Prvi, mitropolit moskovski i sve Rusije
Boris Njevzorov Grigorij Ivanovič Mamonov, boljar i služitelj pri dvoru
Džulijano de Kapua Ivan Frjazin, majstor kovanja novca, diplomata
Aleksandar Balujev Stefan Treći Veliki, gospodar Moldavske kneževine
Semjon Treskunov mladi Ivan Četvrti, budući car sve Rusije
Jurij Nazarov Makarij, vaspitač Ivana Groznog, mitropolit
Jegor Koreškov Pjotro
Sergej Puskepalis Kazimir Četvrti, veliki knez Litvanije
Vladas Bagdonas Sikst Šesti, papa rimski
Andrej Barilo Andrej Paleolog, Sofijin brat
Matija Zbradža Visarion nikejski, kardinal
Edvard Filipona sin Karačolo
Len Blavatnik italijanski izaslanik
Vadim Elik pomoćnik italijanskog izaslanika
Sofija Nikitčuk Jelena Čarobnica, žena Ivana Mladog
Mirijam Sehon Laura, pomoćnica kneginje Sofije
Kiril Kozakov Antonio Bonumbre, papski legat
Nikolaj Kozak Fjodor Davidovič Hromi, vojvoda i boljar
Ilja Iljinih Ivan Mladi, stariji sin Ivana Trećeg, prestolonaslednik
Alisa Sapegina Nastenjka
Anatolij Uzdenskij Fjodor Vasiljevič Kuricin, poslanik, hroničar i blagajnik dvora
Sergej Borisov Godinja, stariji mačenosac velikog kneza
Ivan Kolesnikov Jurij Vasiljevič, brat Ivana Trećeg
Sergej Marin Andrej Vasiljevič, brat Ivana Trećeg
Ivan Vakulenko Boris Vasiljevič, mlađi brat Ivana Trećeg
Konstantin Topolaga knez Danil Holmski, vojskovođa
Ivan Mamonov Sterljaga
Andrej Jevdokimov Sjomka Hvost, mačenosac velikog kneza
Amadu Mamadakov Ahmat, han Velike horde
Lidija Bajraševskaja Marfa Boreckaja, novgorodska namesnica
Nikolaj Šrajber knez Vasilij Grebjonka, novgorodski vojskovođa
Pavel Zborščikov knez Vasilij Nozdrovatij, vojskovođa
Boris Tokarev Aristotel Fjoravanti, italijanski arhitekta
Maksim Radugin Serđio
Vilen Babičev Miron, dželat
Anatolij Naumov knežević Vasilij Ivanovič, sin Ivana Trećeg i Sofije

Stvaranje serije[uredi | uredi izvor]

Pilot naziv serije je bio „Sofija Paleolog”[4]. Snimanja su počela u novembru 2014. godine[5] i odvijala su se na prostoru Italije[6], Češke i Rusije, u moskovskom i psovskom kremlju[7], te u raznim oblastima i gradovima Ruske federacije[8]. Za snimanje je bila specijalno izgrađena scenografija moskovskog kremlja, koja je odgovarala njegovom istorijskom izgledu iz 15. veka (tada on nije bio uobičajeno crvene boje, već bele). Isto tako je bila izgrađena i scenografija Uspenjskog sabora[9]. Scene papskog dvora snimane su u Pragu, u filmskom studiju „Barandov”, gde je svojevremeno bila izgrađena scenografija 15. veka za snimanje serije „Bordžija”. Specijalno za film, rekvizitori su obezbedili starinsko posuđe i pribor tog vremena. Zlatnici za film su kovani prema originalnim dukatima. Za projekat je bilo sašiveno više od hiljadu kostima. Hiljade Rusa posetili su izložbu o nastanku ovog TV projekta[7].

Zvučna podloga[uredi | uredi izvor]

Pesmu „Ja tebje vjerju” (Ja tebi verujem), koja se nalazi u završnim špicama serije, izveo je pevač Grigorij Leps[10]. Muziku za nju je napisao Igor Matvijenko, a tekst Džahan Polijeva[11]. Prema rečima reportera Olega Paškina, takvih folklornih motiva u repertoaru Lepsa još nikad nije bilo.[7]

Premijera[uredi | uredi izvor]

Serija „Sofija” bila je jedna od glavnih premijera jeseni 2016. godine[12]. Premijera je održana 28. novembra 2016. godine na TV kanalu „Rusija 1”[13]. U periodu od 28. novembra do 1. decembra, serija se emitovala u terminu od 21:00 do 23:00 (po dve epizode)[14].

Odzivi[uredi | uredi izvor]

Kritika[uredi | uredi izvor]

Mihail Tjurenkov, politikolog i religiozni publicista, glavni urednik programa kanala „Carigrad TV”, podelio je svoje utiske o seriji:

Ta činjenica, što je na kanalu „Rusija” u udarnom terminu puštena serija, koja govori o jednom od ključnih događaja u istoriji otadžbine, ne može da ne raduje. Uveren sam da epoha izgradnje centralizovane Ruske države-civilizacije, koja je naslednica hrišćanske imperije Romeja (Vizantije), epoha rađanja Trećeg Rima, treba da dobije najveću pokrivenost ne samo u akademskoj literaturi, već i u popularnim žanrovima. Istovremeno, razumevajući neizbežnost umetničke fikcije, uopštavanja i uprošćavanja, smatram za nedopustivo masovno repliciranje lažnih stereotipa. Nažalost, pri gledanju prvih epizoda „Sofije”, upravo ova ideja mi nije izglazila iz glave: o obilju istorijskih grešaka i apsurda TV serije možete sačiniti ne članak, već knjigu. Ipak ću, ispravnosti radi, reći da u Sofiji nema potpunog izvrtanja ruske istorije u stilu Fomenko-Nosovski, a njen umereno patriotski entuzijazam čak izaziva poštovanje. Kao i nastup glumaca. Pojedinih. Dakle, izuzevši istorijska znanja, mogu preporučiti kao „priče na temu” TV seriju, koja bi mogla da zainteresuje gledaoce i da ih podstakne na dalje proučavanje tog najzanimljivijeg perioda istorije naše otadžbine.[15]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Serija je dobila sledeće nagrade:

  1. za najbolju scenografiju
  2. za najbolju kostimografiju
  3. za najbolju umetnost šminke
  • Nagrada „TЭFI” za najbolju realizaciju domaće istorije[17]
  • Nagrada „Zlatni orao” za najbolji mini serijal do 10 epizoda[18]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Magazine, Tricolor TV (28. 11. 2016). „Uroki istorii: kanal «Rossiя 1» načinaet pokaz istoričeskogo seriala «Sofiя»”. TV Mag (na jeziku: ruski). Pristupljeno 24. 7. 2022. 
  2. ^ Vojvodine, Javna medijska ustanova JMU Radio-televizija (28. 11. 2017). „Istorijska drama "Sofija" uskoro na RTV”. JMU Radio-televizija Vojvodine. Pristupljeno 24. 7. 2022. 
  3. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of (12. 09. 2018). Sofija“, radnim danima na RTS 1”. www.rts.rs. Pristupljeno 24. 7. 2022. 
  4. ^ Šamukov, Ruslan (30. 9. 2015). „Filьm o posledneй vizantiйskoй princesse snimut v novgorodskom muzee derevяnnogo zodčestva”. tass.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 25. 7. 2022. 
  5. ^ Krыlova, Inna (26. 6. 2016). „V Pskovskoй oblasti snimaюt serial o Sofii Paleolog” (na jeziku: ruski). Komsomolьskaя pravda. Pristupljeno 25. 7. 2022. 
  6. ^ Emelьяnova, Asя (29. 10. 2016). „"Sofiя": novый istoričeskiй serial na "Rossii 1". vesti.ru (na jeziku: ruski). Vesti.Ru. Pristupljeno 25. 7. 2022. 
  7. ^ a b v „«Sofiя»: istoričeskiй serial o borьbe za vlastь i preobražaющeй lюbvi”. www.youtube.com (na jeziku: ruski). YouTube. 23. 11. 2016. Pristupljeno 2. 4. 2018. 
  8. ^ Veprikova, Svetlana (24. 11. 2016). „Serial «Sofiя», kotorый častično snimali rяdom s Obninskom, vыhodit na эkranы”. ngregion.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 25. 7. 2022. 
  9. ^ Rogova, Anastasiя (28. 10. 2015). „Serial o Sofii Paleolog vыйdet v 2016 godu”. Izvestiя (na jeziku: ruski). Pristupljeno 25. 7. 2022. 
  10. ^ „Grigoriй Leps - Я tebe verю. Saundtrek k serialu "Sofiя". YouTube (na jeziku: ruski). 26. 11. 2016. Pristupljeno 25. 7. 2022. 
  11. ^ „Premьera pesni Grigoriя Lepsa k novomu grandioznomu serialu «Sofiя»” (na jeziku: ruski). Rossiя-1. Arhivirano iz originala 29. 11. 2016. g. Pristupljeno 25. 07. 2022. 
  12. ^ Ivanova, Valeriя (29. 8. 2016). „Novыe russkie serialы: glavnыe premьerы oseni 2016 goda”. Vokrug.TV (na jeziku: ruski). Pristupljeno 25. 7. 2022. 
  13. ^ Alьperina, Susanna (24. 11. 2016). „Novый rossiйskiй serial rasskažet o žene Ivana III Sofii Paleolog”. Rossiйskaя gazeta (na jeziku: ruski). Pristupljeno 25. 7. 2022. 
  14. ^ „«Sofiя» — kogda smotretь po TV v Rostove-na-Donu — Яndeks.Teleprogramma”. tv.yandex.ru (na jeziku: ruski). 28. 11. 2016. Pristupljeno 25. 7. 2022. 
  15. ^ Metёlkina, Sofья (1. 12. 2016). „Sofiя: čem serial (ne) ponravilsя zritelяm”. web.archive.org (na jeziku: ruski). Carьgrad TV. Arhivirano iz originala 24. 12. 2016. g. Pristupljeno 24. 12. 2016. 
  16. ^ „Premiя APKiT 2017”. www.rusproducers.com (na jeziku: ruski). Pristupljeno 25. 7. 2022. 
  17. ^ „Nominacii 2017 Tэfi”. tefitv.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 25. 7. 2022. 
  18. ^ „Nominantы premii «Zolotoй Orel» za 2017 god”. kinoacademy.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 25. 7. 2022. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]