Sofronije Irkuski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sofronije Irkuski

Episkop Sofronije (rođ. Stefan Nazarievič Kristalevski; 25. decembar 1703 — 30. mart 1771, Irkutsk) — svetitelj i episkop Ruske pravoslavne crkve, Irkutsko-nerčinske eparhije[1].

Pravoslavna crkva, ga pominje 30. marta.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Poltavskoj guberniji. Studirao je u Perejaslavskoj bogosloviji. Nakon diplomiranja 1727. postao je iskušenik Krasnogorskog Pokrovskog manastira. U njemu je 23. aprila 1730. godine primio je monaški postrig sa imenom Sofronije u čast svetog Sofronija Jerusalimskog. Godine 1732. u hramu Svete Sofije u Kijevu rukopoložen je za jerođakona, a potom i za jeromonaha. Dve godine je bio blagajnik Pokrovskog manastira, zatim je ukazom perejaslavskog episkopa Arsenija (Berlova) premešten u arhijerejski dom za pomoćnika. Godine 1735. na eparhijske poslove upućen je u Petrograd, gde je proveo dve godine , učestvujući u radu Sinoda. Godine 1742, zajedno sa 29 monaha sakupljenih iz celog carstva da popune bratiju Aleksandro-Nevske lavre, Sofronije je premešten u Sankt Peterburg i postavljen za blagajnika, a 1746. za igumana manastira. Tamo je bio sedam godina.

Nakon smrti episkopa Irkutskog Inokentija, ogromna eparhija Irkutska bila je pet godina bez episkopa. Ukazom carice Jelisavete Petrovne od 23. februara 1753. godine, Sinodu je preporučeno da Sofronija uzdigne u čin episkopa i postavi na irkutsku katedru. 18. aprila iste godine Sofronije je hirotonisan za episkopa Irkutskog i Nerčinskog u Uspenskom sabornom hramu Moskovskog Kremlja. Posle osvećenja, Sofronije je prvo otišao u Kijev da se pomoli u svetinjama Kijevo-pečerske lavre, a zatim je otišao u svoju eparhiju. 20. marta 1754. stigao je u Irkutsk

Prihvativši poslove administracije, Sofronije je obišao eparhiju, posetio Nerčinsk, Kirensk, Jakutsk. U budućnosti je više puta preduzimao misionarska putovanja. Pokazao se kao graditelj hramova, osnivač Bogoslovije, gde je i sam predavao. Poveo je sa sobom u Sibir svog prijatelja Sinesija, 1754. postavio ga je za igumana Irkutskog Vaznesenskog manastira, a kasnije ga je uzdigao u čin arhimandrita i učinio članom konzistorije, gde se Sinesije pokazao kao Sofronijev pomoćnik u poslovima. eparhijske uprave.

Osećajući nastup starosti i pogoršanje zdravlja, Sofronije je zatražio od Sinoda da ga penzioniše, ali se potraga za zamenom otegla, i sveti Sofronije je preminuo u Irkutsku 30. marta 1771. godine, na drugi dan Pashe. Sahrana Sofronija nije obavljena odmah - 6 meseci i 10 dana njegovo telo je bilo u kazanskoj bočnoj kapeli Irkutske bogojavljenske katedrale. 8. oktobra 1771. godine sahranjen je. Sve ovo vreme telo nije pokazivalo znake truljenja, što je bio početak poštovanja Sofronija kao svetitelja, a tome su se dodavali i kasniji izveštaji o čudima kroz molitve njemu. Godine 1874. Sofronijevi ostaci su ispitani i utvrđeno je da su netruležni[2].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „SOFRONIЙ (KRISTALEVSKIЙ) - Drevo”. drevo-info.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2023-05-10. 
  2. ^ „Sofróniй Irkutskiй: žitie, ikonы, denь pamяti”. Pravoslavnый Cerkovnый kalendarь (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2023-05-10.