Sociologija porodice

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Porodice. Gore levo: porodica u Francuskoj sa ćerkom, majkom i ocem. Gore desno: carska porodica Japana. Dole levo: Marisa Bigl i njena ćerka na školskom parkingu. Dole desno: kapetan Don Taner, vođa jedinice za zastupanje porodice 51. Medicinske operativne eskadrile, FaceTimes sa svojom suprugom, Danom Mekaun, potpukovnikom u penziji, u loži Turumi u vazdušnoj bazi Osan, Južna Koreja.

Sociologija porodice je podoblast predmeta sociologije, u kojoj istraživači i akademici proučavaju porodičnu strukturu kao društvenu instituciju i jedinicu socijalizacije iz različitih socioloških perspektiva. Može se posmatrati kao primer šablonizovanih društvenih odnosa i grupne dinamike.[1]

Glavne oblasti fokusa[uredi | uredi izvor]

Stubovi Fokusne oblasti Primeri
Demografija Veličina porodice, starost, etnička pripadnost, različitost, pol
  • Prosečna starost braka je sve veća.[2]
  • Tradicionalno: muškarac kao hranilac i žena kao domaćica
  • Povećanje stope razvoda
Domen / Sfera Koje aspekte porodičnog života porodica, vlada ili grupa smatra važnim
  • Stavovi o braku i seksualnosti
  • Državne politike koje se tiču porodične strukture i beneficija
Promena i interakcija Interakcije članova porodice među sobom, drugim organizacijama, uticaj mera politike
Ideologija Porodična verovanja i psihološki efekti
Društvena klasa Ekonomski pokazatelji i kapital, mobilnost, zanimanja, prihodi domaćinstva, najviši stepen obrazovanja članova porodice
  • Mobilnost imigrantskih porodica u Sjedinjenim Državama[4]
  • Nizak natalitet među visokoobrazovanim ženama u Japanu[6]

Pojam porodice[uredi | uredi izvor]

Reč ''porodica'' danas se odnosi na različite pojmove. U najširem smislu to je rađanje pojedinca koji nasleđuju jedan drugog (loza, rod, dinastija). U užem smislu to su rodbinski povezane osobe koje žive pod istim krovom.

U najužem smislu to su otac, majka i deca. Porodica je specifična društvena grupa koja se istorijski menjala i razvijala, u kojoj se prepliću društveno-ekonomski, biološki i psihički činioci. Biološki karakter porodice je jedan od osnovnih obeležja. Ono obuhvata dve vrste međusobno povezanih, ali i različitih odnosa u kojima se prožimaju biološki, psihološki i društveni elementi: Zadovoljavanje polnih nagona i emotivnih potreba ljudi, rađanje i podizanje dece. Sve ovo se može odvijati i izvan porodice, ali se najvećim delom odvijaju u porodici.

Oblici srodstva[uredi | uredi izvor]

    • Krvno srodstvoprirodno srodstvo koje se zasniva rađanjem);
    • Tazbinsko srodstvo (ostvaruje se ženidbom ili udajom);
    • Adoptivno srodstvoNastaje usvajanjem);
    • Duhovno srodstvo(kumstvo, pobratimstvo).

Generacija[uredi | uredi izvor]

Generacija se ne odnosi samo na pretke i potomke već i na starije i mlađe. Odnosi između oca i sina su generacijski odnosi. Sa razvojem društva, generacija je uglavnom dobijala društvena obeležja i razvrstavala se prema starosti, ekonomskoj aktivnosti i biološkoj reprodukciji. Starija generacija je ekonomski neaktivna kao i biološki neproduktivna, srednja generacija je ekonomski aktivna i jedina sposobna za obezbeđenje potomstva, a mladi su ekonomski neaktivni kao i biološki neproduktivni. U današnjim porodicama često žive i po tri generacije, pa se zbog brzih promena u društvu događa da nastupe krize u takvim porodicama tj. sukobi generacija, iz različitog tumačenja i shvatanja sveta.

Nastanak i razvoj sociologije porodice[uredi | uredi izvor]

Razmišljanja o porodici, još od svog iskona vrlo su zastupljena: od neprimećivanja, potcenjivanja i zapostavljanja pa do veličanja njene uloge, uticajnosti i značaja. Filozofi i pesnici u antičkom dobu gledaju na porodicu, ono što se u tom dobu naziva EIKOS, sa prezrenjem kao na područje u kome se zadovoljavaju životinjski porivi i strasti.

Eli Zaretski (engl. Eli Zaretsky) dolazi do bitne opservacije: „U pretkapitalizmu porodica je povezivana sa prirodnim procesima jedenja, spavanja, polnog života i telesne snage, sa strahovima rađanja, bolesti, smrti i istovremeno sa nemilosrdnom nužnošću teškog rada.“ Preokret u odnosu prema porodici kao uopšte prema shvatanju ljudskog sveta donosi i renesansa. U rano-renesansnim italijanskim gradovima, porodica postaje voljena, cenjena, tražena i željena zajednica u kojoj pojedinac može da oseti i gospodarom svoje sudbine tj. graditeljem vlastitog života. Epoha moderne jeste rodno tlo iz koga izrasta moderna praksa i pojam porodice. Uporedo sa nastankom moderne porodice, javljaju se i prvi pokušaji njenog naučnog proučavanja i to pre svega u začecima sociološkog prisustva. Kao prilikom ostvarenja svake nove ideje, put je težak i dugotrajan te tako sociologija porodice kao naučna disciplina prolazi kroz nekoliko faza formiranja i postojanja do današnjeg momenta.

Sociološko izučavanje porodice[uredi | uredi izvor]

U društvenoj misli, na početku moderne ere, porodica je zauzimala sporedno mesto i uglavnom se proučavala u okviru učenja o državi. Od antičkih vremena dpa do kraja 17. veka jedini pouzdaniji izvori za empirijsko proučavanje porodičnog života u prošlosti su crkvene knjige rođenih, venčanih i umrlih, kao i vremenski regularni i selekcionarni popisi stanovništva koji su obuhvatali samo određene kategorije stanovnika. Glavno mesto razmišljanja o porodici, pa samim tim i izvor za njeno proučavanje u prošlosti predstavljaju filozofija i filozofski spisi. U duhu nasledne tradicionalne misli, Hegel prodicu smešta u okvire proučavanja države. Porodicom će se pozabaviti i dugi društveni mislioci kao što je osnivač pozitivne filozofije Ogist Kont, koji daje značajnu ulogu porodici u zasnivanju novog pozitivnog stanja društva, dok će se protivnici njegove misli, konzervativni ideolozi restauracije, De Mestr i De Bonal, potruditi da razviju stanovište koje građanskoj porodici suprotstavlja duhovne vrline i društveni značaj predgrađanskog društva.

Osnivači sociologije porodice[uredi | uredi izvor]

Frederik Le Plej[uredi | uredi izvor]

Njegovo ime vezuje se za uvođenje sistematskih empirijskih istraživanja u društvene nauke i pionirsko dostignuće u oblasti kvantifikacije empirijske građe koja se upravo ticala proučavanjem porodica. U seriji empirijski monografskih studija porodica iz raznih delova Evrope, on je primetio jedinstvenu vlastitu metodu kvantifikacije podataka. Prva studija objavljena je 1855. godine pod nazivom „Radnici Evrope“, da bi potom u periodu od 1877. do 1879. izašlo prošireno izdanje u kojima su objavljene sve njegove monografske studije pojedinačnih porodica. Smisao ovoh poduhvata bio je komparativni opis i analiza uglavnom radničkih porodica onoga doba, koje potiču iz različitih geografskih, ekonomskih i socio-kulturnih sredina. La Plej je brižljivo i pedantno sakupljao u svakoj porodici podatke o svim vrstama njihovih prihoda i njihovoj veličini i svim vrstama porodičnih rashoda do najmanjih sitnica. Le Plej je veoma vrzo po objavljivanju svoje glavne studije postao poznat širom Evrope. Njegova metoda istraživanja dobiće zagovornike u brojnim evropskim zemljama i biće prihvaćena od strane državnih statističkih službi koje upravo tih godina počinju intenzivno da se formiraju, a za osnovnu temu imaju proučavanje životnog standarda radničke klase.

Vilhelm Hajnrih Ril[uredi | uredi izvor]

Iste godine kada i Le Plej, Ril će objaviti u Nemačkoj svoju veoma popularnu studiju koja će zabeležiti čak 17 izdanja do 1935. godine. Studija ima neatraktivan naslov „Porodica“. Pored vremenske podudarnosti, neverovatna je podudarnost u ciljevima i idejama ove dvojice pionira. I kod Rila u prvi plan dolazi potreba za stabilizacijom nemačkog društva, pri čemu se porodica vidi kao moćna snaga koja je u stanju da vrati ravnotežu u posrnulo nemačko društvo posle 1848. godine. Kao i u slučaju svog savremenika, Ril predlaže socijalno-političke reforme koje treba da ojačaju i povrate staru patrijahalnu seljačku porodicu, koja je temelj društva i kulture. Za razliku od Le Pleja, Rilovo empirijsko posmatranje zasnivalo se na kvalitativnom metodu-upotrebi posmatranja u terenskom radu i korišćenje svih drugih vrsta informacija koje istraživaču stoje na raspolaganju.

Emil Dirkem[uredi | uredi izvor]

Dirkemu pripada čast osnivača sociologije porodice kao univerzitetske naučne i nastavne discipline. On je prvi 1888. započeo univerzitetski kurs iz ove discipline na Univerzitetu u Bordouza studente pedagogije. Dirkem konstruiše pojam „konjugalne porodice“ (bračne porodice) kao svojstvo modernog društva za koju je karakteristično stabilizacija oko bračne diljade kao ''centralne porodične ose''. On tvrdi da su porodični običaji i porodične norme isključivi oslonac za izučavanje porodice. Njegova teorija porodice poznata pod nazivom „teorija kontrakcije“ objašnjava istorijske promene porodičnih oblika do nastanka moderne bračne porodice. Teorija počiva na modelu jednolinearne evolucione šeme, koju Dirkem inače kritikuje.

Sociologija međurasne intimnosti[uredi | uredi izvor]

Izgradnja rase u zapadnom društvu i, donekle, globalno, dovela je do jasnog pogleda na međurasnu intimnost. Iako su međurasni odnosi i brakovi postali daleko popularniji i društveno prihvatljiviji u Sjedinjenim Državama i zapadnoj Evropi od ere građanskih prava, ove zajednice i dalje se posmatraju sa manje nego potpunim prihvatanjem od strane značajnog dela stanovništva. Istorijski gledano, Američke familije prema Stefani Kunc tretiraju poteškoće kroz koje su ovi parovi prošli tokom vremena pre slučaja Laving protiv Virdžinije, kada su zabrane međurasnih brakova proglašene neustavnim. Ove zabrane su funkcionisale da bi se primenilo [one-drop rule[|pravilo jedne kapi]] i ojačao identitet i privilegije. Na međunarodnom planu, krajnja desnica nastavlja da promoviše ideje rasne čistoće radeći protiv normalizacije međurasnih parova i porodica.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Sociology of the Family Unit”. 
  2. ^ Mackenzie, Macaela (26. 3. 2018). „This Is The Average Age Of Marriage Right Now”. Women's Health (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 8. 2019. 
  3. ^ Marks, J.; Bun, L. C.; McHale, S. M. (2009). „Family Patterns of Gender Role Attitudes”. Sex Roles. 61 (3–4): 221—234. PMC 3270818Slobodan pristup. PMID 22308059. doi:10.1007/s11199-009-9619-3. 
  4. ^ a b Borjas, George (2006). „Making It in America: Social Mobility in the Immigrant Population” (PDF). Opportunity in America. 16 (2): 55—71. JSTOR 3844791. PMID 17036546. S2CID 17620069. doi:10.1353/foc.2006.0013. 
  5. ^ „What does the scholarly research say about the well-being of children with gay or lesbian parents?”. What We Know (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 8. 2019. 
  6. ^ „Japan is trying really hard to persuade women to start having babies again”. 
  7. ^ Long, Elizabeth (2010). „A White Side of Black Britain: Interracial Intimacy and Racial Literacy”. American Journal of Sociology. 117 (4): 1262—1264. doi:10.1086/663266. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Alanen, L. and Mayall, B. (Eds.) (2001): Conceptualizing Child-adult Relations, London: Routledge Falmer.
  • Christensen, P. and James, A. (Eds) (2008) Research with Children: Perspectives and Practices, London: FalmerRoutledge.
  • Cohen, Philip N. (2018): The Family: Diversity, Inequality, and Social Change (2nd ed). New York: WW Norton.[1]
  • Bass, L. (Ed.) (2005): Sociological Studies of Children and Youth, Vol. 10, Amsterdam: Emerald Publishing.
  • The Blackwell Companion to the Sociology of Families, Hoboken, NJ and Oxford: Wiley-Blackwell, 2003. ISBN 0-631-22158-1
  • Buehler-Niederberger, D. (1998): The Separative View. Is there any Scientific Approach to Children. in D.K. Behera (Ed.), Children and Childhood in our Contemporary Societies. Delhi: Kamla-Raj Enterprises, pp. 51–66.
  • Randall Collins and Scott Coltrane (2000): Sociology of Marriage and the Family: Gender, Love, and Property, Wadsworth Pub Co, Chicago.
  • Corsaro, William (2005). The Sociology of Childhood. Thousand Oaks, CA: Pine Forge Press.
  • Edgar, Don & Patricia (2008), The New Child: in search of smarter grown-ups, Wilkinson Publishing, Melbourne, Australia.
  • James, A. and Prout, A. (Eds) (1997) Constructing and Reconstructing Childhood London: FalmerRoutledge (2nd Revised Edition).
  • James, A., Jenks, C. and Prout, A. (1998) Theorizing Childhood, Cambridge: Polity Press.
  • Jenks, Chris (2005): Childhood (2nd edition), New York and London: Routledge.
  • Nicholas Long and Rex Forehand (2002): Making Divorce Easier on Your Child: 50 Effective Ways to Help Children Adjust, Contemporary Books, Chicago.
  • Mayall, Barry (2002): Towards a Sociology for Childhood, Open University Press, Maidenhead, Berkshire, UK.
  • David Newman (2008): Families: A Sociological Perspective, McGraw-Hill Higher Education, Boston Mass.
  • Parsons, Talcot and Robert F. Bales, with the collaboration of James Olds, Philip Slater, and Morris Zelditch Jr. (1955). Family, Socialization and Interaction Process. Glencoe, IL: The Free Press.
  • Prout, A. (2004): The Future of Childhood. Towards the Interdisciplinary Study of Children, London: Routledge.
  • Prout, A. and Hallett, Ch. (Eds.) (2003): Hearing the Voices of Children: Social Policy for a New Century, London: Routledge.
  • Qvortrup, J., M. Bardy, G. Sgritta and H. Wintersberger (Eds.) (1994): Childhood Matters. Social Theory, Practice and Politics. Avebury, UK: Aldershot.
  • Brian Williams, Stacey Sawyer and Carl Wahlstrom (2008): Marriages, families, and intimate relationships: A practical Introductions (2nd Edition), Pearson, Boston.
  • Zelizer, Vivianne A. (1985): Pricing the Priceless Child. The Changing Social Value of Children. New York: Basic Books. Second edition, Princeton, NJ: Princeton University Press, 1994.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]