Pređi na sadržaj

Spenser (puška)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Spenser model 1865 karabin
Vrstapuška repetirka
Poreklo SAD
Upotreba
Upotreba u SAD
Bojno delovanje1860-1869.
Proizvodnja
Proizvođačkompanija Spenserove Puške Repetirke
Cenapuška 37,5 dolara (1861)
karabin 25,5 dolara (1861)
Proizvedenooko 180.000[1] komada
Varijantepuška i karabin
Specifikacije
Masa4.2 kg
Dužina1.025 mm
Dužina cevi650 mm
Kalibar0,56 inča/14.2 mm
Vrsta operacijerepetirka
Način dejstvamasivni zatvarač sa polugom
Brzina paljbe9[2] met/min
Brzina zrna400 m/s
Maks. ef. domet400 m
Magacin7 metaka

Spenserova puška (engl. Spencer repeating rifle), jedna od najranijih pušaka repetirki, sa magacinom za 8 metaka, proizvedena u SAD i prvi put korišćena u Američkom građanskom ratu (1861-1865). Magacin se nalazio u kundaku puške.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Izum sjedinjenog metka u metalnoj čahuri sa ivičnim paljenjem, koji je patentirala 1857. godine američka kompanija Smit i Veson (za svoje revolvere), omogućio je puškarima da konstruišu prve puške sa magacinom za više metaka, sa mehanizmom za mehaničko ubacivanje metka u cev.[2] Kristofer Spenser (1833-1922), američki inžinjer i puškar, koji je neko vreme radio za kompaniju Kolt, je 6. marta 1860. patentirao prvu pušku repetirku u SAD, šest meseci pre druge američke repetirke, puške Henri.[1]

Mehanizam Spenserove puške.

Spenserova puška bila je ostraguša sa padajućim masivnim zatvaračem, koji se obarao naniže obaranjem poluge ispod sanduka koja je ujedno služila kao štitnik obarača, i cevastim magacinom sa 7 metaka u kundaku puške, koji se lako mogao izvaditi. Povlačenje poluge izbacivalo je praznu čahuru, ubacivalo je novi metak u cev i napinjalo oprugu udarne igle u zatvaraču, koja se aktivirala spoljašnjim orozom koji se morao ručno nategnuti pre svakog opaljivanja.[1] Ove puške su koristile metak kalibra 14,2 mm (0,56 in) sa ivičnim paljenjem.[2]

Američki građanski rat[uredi | uredi izvor]

Iako je bila nešto sporija (zbog ručnog natezanja oroza) i manjeg magacina (7 prema 15 metaka) od puške Henri koja se pojavila u isto vreme, Spenserova puška bila je znatno jednostavnija (Henrijeva puška imala je čak 46 pokretnih delova) i jeftinija za proizvodnju. Uz to, brzina punjenja povećana je uvođenjem unapred napunjenih cevastih magacina sa po 7 metaka, od kojih je svaki strelac nosio po 10 na redeniku, koji su se mogli ubaciti u kundak jednim pokretom. Tako je po izbijanju Američkog građanskog rata 1861, vojska Unije odbila Henrijevu pušku za naoružanje vojnika kao suviše skupu i komplikovanu, dok je Spenser dobio podršku samog predsednika Abrahama Linkolna. Ipak je konzervativizam u Komisiji za naoružanje, koju je predvodio general Džems Volf Ripli, odložio nabavku novog oružja o državnom trošku sve do 1863, iako su mnogi vojnici Unije, pa i čitave jedinice, kupili nove puške o svom trošku. Ripli je kao i većina viših oficira SAD smatrao puške kapislare (sprednjače) tipa Springfild poslednjom rečju vojne tehnike, mada je do Austrijsko-pruskog rata 1866. slično stanovište preovladavalo i u svim evropskim vojskama osim Pruske. Najzad je intervencijom samog predsednika general Ripli smenjen u septembru 1863. i nove puške su konačno uvedene u naoružanje američke vojske - do kraja rata 1865. vojska Unija kupila je 77.181[1] (ili 94.196[2]) karabin i 12.471 pušku, a bar još toliko nabavili su vojnici o svom trošku.[1][2]

Opadanje[uredi | uredi izvor]

Sa prestankom rata potražnja ovih pušaka naglo je opala, u korist savršenijih vinčesterki (model 1866), pa je kompanija Spenser (engl. Spencer Repeating Rifle Company) zatvorena već 1869, a njenu opremu i mašine većinom je otkupila kompanija Vinčester.[1] Posle 1868, ove puške su u američkoj vojsci zamenjene sporometnim ostragušama Šarps.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ Ford, Roger (1998). The world's great rifles. London: Brown Books. str. 42—46. ISBN 1-897884-33-8. OCLC 41281655. 
  2. ^ a b v g d đ Westwood, David (2005). Rifles : an illustrated history of their impact. ABC-Clio Information Services. Santa Barbara, Calif.: ABC-CLIO. str. 71—73. ISBN 1-85109-406-7. OCLC 60395019. 
  3. ^ Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 7, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1974), str. 548-550

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Westwood, David (2005). Rifles : an illustrated history of their impact. ABC-Clio Information Services. Santa Barbara, Calif.: ABC-CLIO. str. 71—73. ISBN 1-85109-406-7. OCLC 60395019.