Pređi na sadržaj

Spojeno pisanje reči

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Spojene reči su one reči između kojih, u pisanom tekstu, nema beline. Kod pisanja nekih reči problem se uglavnom svodi na razlikovanje složenica (nema beline) od polusloženica (reči pisane sa crticom) i izraza ili sintagmi (grupe reči koje su povezane funkcijom i značenjem), koje se pišu ili spojeno ili odvojeno.

Imenice[uredi | uredi izvor]

Iz ove grupe se složenice i izvedenice pišu spojeno.

Nesamostalnost jedne ili obeju sastavnica[uredi | uredi izvor]

Obeležje prve sastavnice je, osim nepromenljivosti (čiji je formalni znak najčešće spojni vokal - po pravilu -o-), krnjenje reči ili preuzimanje gotovih oblika iz drugih jezika. Obeležje druge sastavnice je takođe preuzimanje gotovih reči iz drugih jezika, ali i dodavanjem sufiksa i krnjenje reči svođenjem na samu osnovu. -Primeri: rodo+ljub(-rodoljuba itd), bogo+slov, brodožgradilište, ledo+lomac, trozub(-trozuba), dvo+sed, krivo+kletstvo, Zelengora(-Zelengore); astro+nom, geo+grafija, agro+nomija, anglo+fob, narko+man, pra+baba, bio+grafija itd;

Objedinjenost akcenta[uredi | uredi izvor]

Objedinjenost akcenta obuhvata izgovor s jednim akcentom i bez pauze između sastavnica (uz retka, po pravilu kvalifikovana kao nestandardna, odstupanja) -Primeri: beo+grad - Beograd, čuvar+kuća - čuvarkuća, malo+letnik - maloletnik, straho+vlada - strahovlada, poljo+privreda - poljoprivreda, jugo+slavija - Jugoslavija itd.;

Dobijanje novog značenja[uredi | uredi izvor]

Kada reč dobije novo značenje koje nastaje objedinjavanjem sastavnica jednopojmovno (češće) ili dvopojmovno.

  1. Jednopomojvno: Beograd(beo+grad), visibaba(visi+baba), Virpazar(vir+pazar), perorez(pero+rez), babaroga (baba+roga) itd.
  2. Dvopojmovno: bogočov(j)ek(bog+čov(j)ek), kupoprodaja(kupovina i prodati), primopredaja(prijem i predaja), Evroazija (Evropa i Azija), s(j)everoistok(sever i istok)

Pridevi[uredi | uredi izvor]

Pridevske složenice objedinjene po izgovoru i značenju, napravljene po sličnim načelima kao i imenice pišu se spojeno.[1]

Nastale od jedne ili obe nesamostalne sastavnice[uredi | uredi izvor]

-Primeri: angloamerički, afroazijski, evroamerički, robnonovčani, naučnotehnički, danonoćni, aviomehaničarski, pseudoklasicistički, bogobojažljiv, dobroćudan, ponoletan(ijek. punoljetan), samonikao, spasonosan, rodoljubiv, polusloženički, petparački, zimzelen, bezbrad, zlurad itd.

Nastale izvođenjem iz sintagmi[uredi | uredi izvor]

Nastale su izvođenjem iz dvočlanih sintagmi objedinjenih po značenju (značenjski), gde je prva najčešće podređena drugoj i bliže je određuje:

-Primeri: mrzovoljan, tvrdokoran, brzohodan, vodonosan, novogodišnji, spoljnotrgovinski, niskobudžetni, državnopravni, krivičnopravni, narodnoosolobodilački, socijaldemokratski, dobrodošao, starmali itd.

Dodavanjem prefiksa ili rečce ne (za negiranje)[uredi | uredi izvor]

-Primeri: bezglasan, izvanbračni, međudržavni, nadbubrežni, naočit, nagluv, prestar, povelik, omalen, nažut, sulud, nevelik, neveseo, nedrag, neljudski, nevidljiv, nesuvisao itd.

Izvedeni od višečlanih imena[uredi | uredi izvor]

Spojeno se pišu i pridevi nastali od raznih višečlanih imena, koja se pišu odvojeno ili kao polusloženice.

-Primeri: donkihotovski (prema Don Kihot), vangogovski (prema Van Gog), jugobogdanovski (prema Jug-Bogdan), ivanićgradski (prema Ivanić Grad), buenosajreski (prema Buenos Ajres), zapadnoevropski (prema Zapadna Evropa), istočnohercegovački (prema Istočna Hercegovina).

Složeni pridevi izvedeni iz pojedinih višečlanih imena koja su sastavljena od pojmova koji kao samostalna imena imaju i svoja posebna značenja, razlikuju se po značenju i načinu pisanja od pridevskih polusloženica kojima se se opisuje odnos između tih pojmova kao samostalnih imena. Na primer, višečlano ime Bosna i Hercegovina sastavljeno je od oblasnog imena Bosna i oblasnog imena Hercegovina, tako da se iz višečlanog imena Bosna i Hercegovina izvodi složeni pridev bosanskohercegovački, koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu kao celinu, dok se za opisivanje nekog odnosa između Bosne na jednoj i Hercegovine na drugoj strani koristi pridevska polusloženica bosansko-hercegovački. Na primer, izraz bosanskohercegovačka granica označava granicu Bosne i Hercegovine (kao celine) prema drugim državama, dok izraz bosansko-hercegovačka granica označava granicu između oblasti Bosne na jednoj i oblasti Hercegovine na drugoj strani.[2]

Isto pravilo važi i za prideve izvedene iz višečlanog imena Kosovo i Metohija i pojedinačnih oblasnih imena Kosovo i Metohija, tako da izraz kosovskometohijska granica označava granicu Kosova i Metohije kao celovite oblasti, dok izraz kosovsko-metohijska granica označava granicu između oblasti Kosova na jednoj i oblasti Metohije na drugoj strani.

Kada se pridev izvodi nastavcima -ov ili -ev i in od višečlanih imena, NE piše se spojeno - Dela Belin rečnik, Vinsent van Gogov, Knez Mihailova ulica, tetka Stanin, gazda Nikolin, čika protin, čika Jovin itd.

Kada se prilog složen sa pridevom ne naglašava posebno[uredi | uredi izvor]

-Primeri: mnogopoštovani, visokouvaženi, gorepomenuti, goreimenovani, nižeimenovani, dolepotpisani, srednjorazvijen, niskoproduktivan, dobrodošao, takozvani -Kada se prva sastavnica naglašava, piše se odvojeno(mnogo poštovani, visoko c(ij)enjeni, gore navedeni, srednje produktivan, visoko plasiran, dobro došao). Takođe treba naglasiti da se neki pridevi pišu spojeno jer imaju samo jedan akcenat i to na drugom delu složenice (veleuvaženi, opštevažeći, novopodignut, novopečeni)

Pridevske složenice za obeležavanje nijansi[uredi | uredi izvor]

Nijanse boja npr. se pišu spojeno (mrkožut, crvenosmeđ, zelenkastoplav, plavozelen, tamnozelen itd.), dok se kombinacije boja (plavo-zelena kombinacija, crveno-b(ij)eli dresovi, crno-b(ij)ela tehnika, Crno-žuta monarhija (Austrougarska) itd.) se pišu sa crticom.

Pridevske složenice za iskazivanje posebnog značenja nekog toponima[uredi | uredi izvor]

Opisni izraz, kojim se iskazuje neko posebno značenje određenog toponima, pretvara se u pridevsku složenicu spajanjem opisnog pojma sa odgovarajućim ktetikom – prisvojnim pridevom izvedenim iz pomenutog toponima. Na primer, opisni izraz "crnogorska Hercegovina", kojim se označava deo istorijske Hercegovine koji se nalazi u današnjoj Crnoj Gori (crnogorski deo Stare Hercegovine), pretvara se u pridevsku složenicu "crnogorskohercegovački", koja se odnosi na pomenutu oblast. Nasuprot tome, pridevska polusloženica "crnogorsko-hercegovački" (sa crticom) ima drugačije značenje i opisuje odnos između Crne Gore (u celini) i Hercegovine (u celini).[3]

Zamenice[uredi | uredi izvor]

Složene zamenice[uredi | uredi izvor]

-Primeri: neko, svako, kojeko, gd(j)eko, nešto, svašta, koješta, štošta, neki, nekoji, nekakav, svaki, nečiji, koječiji, kojekakav itd.

Zamenice složene sa ni- ili i- u padežima bez predloga[uredi | uredi izvor]

-Primeri: niko, nikog(a), nikom(e), iko, išta, ništa, ijedan, nijedan, nikoji, nikoji, ičiji, ničiji, ikakav, nikakav Kada se ove zamenice primene u padežu sa predlogom NE pišu se spojeno.

Rečca god sa zamenicom[uredi | uredi izvor]

Samo kada je nenaglašena i kada pojačava neodređeno značenje, rečca god se piše spojeno: kogod, kakogod, štogod, kakavgod, dok se u ostalim slučajevima NE piše spojeno.

Brojevi[uredi | uredi izvor]

Brojevi od 200 do 900[uredi | uredi izvor]

Brojevi od 200 do 900 se pišu spojeno: dv(j)esta, trista, četiristo, šeststo, devetsto itd.

Imeničke i pridevske izvedenice od višečlanih brojeva[uredi | uredi izvor]

-Primeri: dvadesetpetica, sedamdesetsedmogodišnjica, devetstopetogodišnjica, dvadesetpetogodišnjakinja, dvadesetodnevni itd. Mogu se takođe pisati u kombinaciji sa brojevima da bi se izbegle duge reči (48-časovni, 75-godišnjica, 30-satni POGREŠNA JE UPOTREBA TAČKE UMESTO CRTICE! Nepravilno je 48. časovni kao i pisanje s morfološkom naznakom u 76-toj godini. Treba pisati ili sve slovima ili brojevima)

Pomoćna reč put[uredi | uredi izvor]

Pomoćna reč put piše se spojeno samo sa brojevima jedan, dva i tri(jedanput, dvaput, triput), ali kada se koristi puta onda se piše odvojeno(dva puta, tri puta, pet puta itd.)

Takođe se obadva, obadvoje, obadve piše spojeno, ali sva tri, sve troje, sva trojica odvojeno.

Brojevi sa predlozima[uredi | uredi izvor]

Brojevi se uglavnom ne spajaju sa predlozima - izuzetak su spojevi predloga na i u sa zbirnim brojevima: natroje, nadvoje, udvoje, utroje, ali: deli na troje dece, uzda se u dvoje.

Glagoli[uredi | uredi izvor]

Enklitički oblici pomoćnih glagola[uredi | uredi izvor]

Enklitički oblici pomoćnih glagola spajaju se samo u futuru glagola na -ti, odnosno -sti (znaću, znaćeš, znaće, znaćemo, znaćete, znaće, trešću, odvešćemo, čućeš itd.) U ostalim slučajevima piše se odvojeno.

Rečca ne[uredi | uredi izvor]

Rečca ne piše se spojeno samo u oblicima popridevljenih glagolskih oblika (kao što je trpni pridev) i u tvorbi glagolskih imenica i izvedenih priloga.

-Primeri: nepoznat, netaknut, neuspeo, nepostojeći, neodgovarajući, neznanje, neosporno, nerazum(ij)evanje, nev(j)erodostojno itd.

U OSTALIM SLUČAJEVIMA REČCA NE SE UVEK PIŠE ODVOJENO OD GLAGOLA!

Prilozi[uredi | uredi izvor]

Složeni prilozi[uredi | uredi izvor]

-Primeri: gdekad, kadgod, katkad, kudgod, kojekako, doposletka, donedavno, doskora, doskoro, posve, uzasve, takoreći(prilog i rečca)

Prilozi složeni sa ne- i i-[uredi | uredi izvor]

-Primeri: nekad(a), nikad(a), nekako, nemalo, nigd(j)e, nizašta, niotkud(a), nipošto, nikako, ikad(a), igd(j)e, ikako, iotkuda, ionako ('bez obzira na sve drugo' i 'inače', ali i i ovako, i onako)

Predlozi[uredi | uredi izvor]

Složeni predlozi se pišu spojeno(ispod, ispred, između, iznad, izvan, naspram, nasred, pokraj, potkraj, prekoputa, zaradi, poradi, dovrh, navrh, uvrh, nakraj, pokraj, nadno, podno, sadno, uoči itd.)

Veznici, rečce i uzvici[uredi | uredi izvor]

Veznici mada i iako se pišu spojeno u dopusnom značnju, kao npr: Položio je vožnju iako se nije nadao. Ali, u spoju veznika i i uslovnog veznika ako odvojeno: I ako te zamoli, poslušaćeš je. Spojeno se takođe piše i uzvik upomoć

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Klajn 2004, str. 209.
  2. ^ Šipka 2010, str. 113, 1386.
  3. ^ Stevanović 1955, str. 155.

Literatura[uredi | uredi izvor]