Pređi na sadržaj

Сребрна столица

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Letopisi Narnije: Srebrna stolica
Korice knjige srpskog izdanja
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovThe Chronicles of Narnia: The Silver Chair
AutorK. S. Luis
Zemlja Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Žanr / vrsta delanaučna fantastika
Izdavanje
IzdavačGeoffrey Bles
Datumseptembar 1953.
Broj stranica217
Hronologija
PrethodnikPutovanje namernika zore
NaslednikKonj i njegov dečak

Srebrna stolica (engl. The Silver Chair) je dečiji roman naučne fantastike engleskog pisca K. S. Luisa iz 1953. godine i četvrti roman od ukupno sedam u serijalu Letopisi Narnije[1], a šesti roman od kad su izdavači 1980. godine knjige poređali po hronološkom redu.

Radnja romana je smeštena nekoliko decenija posle putovanja Namernika zore, ali takođe manje od godinu dana po zemaljskom vremenu. Kralj Kaspijan je ostareo, a njegov jedini naslednik princ Rilijan je nestao. Tad Aslan šalje dvoje dece iz engleske opet u Narniju, Justasa Skraba i njegovu drugaricu iz razreda sa kojom zajedno boravi u užasnom internatu, Džil Pol.

Srebrna stolica je posvećena Nikolasu Hardiju, sinu njegovog velikog prijatelja Kolina Hardija, članu kluba književnika Inklings.

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Justas i njegova nova prijateljica Džil borave u užasnom internatu gde su uslovi života jadni, a Džil je pored svega toga i na meti nasilnika iz internata. Justas i Džil očajnički žele da pobegnu odatle, a Justas prepričava drugarici svoje avanture u Narniji sa princem Kaspijanom. Jednog dana dok su ih jurili nasilnici oni otvaraju jedna vrata u nameri da se sakriju i nalaze se u Aslanovoj zemlji, na velikoj litici. Džil se previše približava litici, a Justas pokušava da je povuče nazad i on pada preko litice. Tad ga Aslan spašava kad pošalje oluju koja ga nosi do Narnije. Tad se Aslan obrati Džil i kaže joj da imaju zadatak i daje joj četiri znaka, smernice kojima će on da ih vodi kako bi pronašli nestalog princa Rilijana, koje je morala da zapamti a onda i nju prebacuje u Narniju. Justas dočekuje Džil ispred velikog zamka i oni slučajno primećuju kako stariji, slabašan čovek isplovljava sa obale brodom, za koga kasnije saznaju na Justasovu veliku žalost da je to bio kralj Kaspijan koji je opet krenuo da obiđe iste zemlje koje su zajedno obišli mnogo godina ranije, ali dosta stanovnika veruje da je krenuo na kraj sveta da bi našao Aslana kako bi ga pitao ko će biti sledeći kralj. Propustivši da se pozdrave sa njim propustili su i prvi znak, smernicu koju su dobili u instrukcijama od Aslana. Tad upoznaju sovu Glimfedera koji ih narednog dana poziva u parlament sova. Tog dana ih patuljak lord regent, sad već veoma ostareo i gluv smešta u Paravel zamak, ali mu oni na preporuku sove ne otkrivaju zadatak koji su dobili. Sutra su posetili parlament sova koje im objašnjavaju da je princ Rilijan nestao deceniju pre toga kad je krenuo u potragu za velikom zelenom zmijom koja je ubila njegovu majku. Sova ih potom prebacuje na severne obode Narnije, u močvarno područje gde upoznaju svog sumornog i tvrdoglavog vodiča Pudlgama koji tu živi.

Svo troje potom putuju na sever u zemlju divova gde putuju danima i nailaze na kameni most koji prelaze i tu upoznaju lepu ženu u lepršavoj zelenoj haljini koja je u pratnji viteza u crnom oklopu koji nije uopšte progovarao. Ona izgladnele i umorne putnike savetuje da posete zamak Harfang koji se nalazi u blizini i gde žive kako ona kaže prijateljski nastrojeni divovi koji bi sigurno želeli da ih ugoste. Pudlgam misli da je odlazak tamo loša ideja, ali ga oni ne poslušaju i svejedno svi kreću ka zamku. Prolaskom kroz čudni ponor tokom snežne mećave stižu u zamak za koji im je rekla devojka u zelenom, ali tad otkrivaju da divovi ipak nisu tako prijateljski nastrojeni i da planiraju da ih pojedu. Džil u kuhinji otkriva veliku knjigu, kuvar gde se nalaze recepti koja je otvorena na strani čovek, a ubrzo nalazi i na recept za maršvigla, ljude iz močvare kao što je Pudlgam. Tad odlučuju da pobegnu. Tokom planiranja bega se nalaze u visokoj kuli odakle kroz prozor vide u dolini razrušeni grad kroz koji su prošli tokom snežne mećave i tako promašili drugi Aslanov znak. Tad primećuju ispisane reči ispod mene na putu, što predstavlja treći znak. Oni se provlače kroz uzani prolaz i ulaze u pećinu ispod grada, kroz koju prolaze u mrklom mraju i niz strmu padinu padaju u Podzemlje.

Tamo ih nalazi vojska gnomova koja ih vodi kroz pećine do Mračnog zamka Zelene gospe, kraljice Podzemlja. Posle dugog putovanja dolaze do poslednje etape, prelaska brodom preko mračnog podzemnog mora posle kod napokon stigu do Mračnog zamka. Rečeno im je i da mnogi putnici prođu more, ali se malo njih više vrati u zemlje obasjane suncem. Kraljica Podzemlja je odsutna, ali ih dočekuje plemić, njen štićenik koji im kaže da su se već upoznali i da je on vitez u crnom oklopu koga su sreli. Objašnjava im da zbog čarolije pati od noćnih psihotičnih epizoda i da poludi noću i postaje nasilan i da ga je Zelena gospa spasila tako što je svek noći po njenom naređenju vezan za srebrnu stolicu. Ubrzo nakon toga dolaze gnomovi i vezuju ga za stolicu i kažu im da mora da ostane vezan šta god da im kaže ili će ih pobiti ako ga oslobode. Nakon toga vitez poludi i počinje da im preti kako će ih ubiti, ali njevogo ludilo više izgleda kao očaj da pobegne iz začaranog zatvora nego pravo ludilo. Tad ih on moli da ga oslobode u ime Aslana, reči koje oni prepoznaju kao četvrti Aslanov znak. Oni iz straha oklevaju da ga oslobode, ali se isto tako plaše da ne propuste i taj znak i oslobađaju ga. On tad uzima mač i uništi srebrnu stolicu. Nakon toga im se predstavio kao princ Rilijan od Narnije i rekao im da ga Zelena gospa drži zarobljenog kao deo svog plana za osvajanje Narnije.

Kad se kraljica vratila u zamak uzela je malo zelenog praha koji je bacila u vatru i koji je imao očaravajući miris i počinje da svira na žičanom instrumentu. Tad Pudlgam prepoznaje čaroliju i da kraljica pokušava da ih začara kako bi zaboravili ko su i uspeva da razbije njenu čaroliju. Tad se veštica naljuti i pretvara se u veliku zelenu zmiju koja ih napada, ali se oni odbrane i Rilijan je ubija uz pomoć Justasa i Pudlgama. Kad su je ubili oslobodili su i gnome od uticaja čarolije koji sa radošću odlaze još dublje u zemlju, u svoju zemlju zvanu Bizm..[2] A putnici nastavljaju tunelima dalje ka površini. Tad nalaze tunele koje je kraljica kopala da bi osvojila zemlju Narniju i izlaze blizu zamka Paravel. Oni se vraćaju u zamak ubrzo nakon Kaspijanovog povratka. Tad se Kaspijan ujedinjuje sa svojim davno izgubljenim sinom i umire nekoliko trenutaka kasnije pošto da blagoslov Rilijanu kao sledećem kralju Narnije. Tad se pojavljuje Aslan koji čestita Judasu i Džil na obavljenom zadatku. Nakon toga Aslan opet stvara oluju koja ih prenosi do litice gde su ušli u njegov svet, a telo kralja Kaspijana se pojavljuje u reci. Tad Aslan kaže Judasu da uzme trn i ubode ga u šapu, nakon čega Aslanova krv teče preko mrtvog kralja, koja ga oživljava i vraća u mladost. Aslan tad obećava Justasu i Džil da će iako sad moraju da se vrate u svoj svet jednog dana doći opet u Narniju i da će moći da ostanu. Tad dozvoljava Kaspijanu da otprati Justasa i Džil nazad u njihov svet i zaplaši i otera nasilnike pre nego što se vrati nazad.

U Narniji Rilijan sahranjuje i oplakuje svog oca, a kraljevstvo ostaje pod njegovom vladavinom i prosperitetom dosta godina, iako Pudlgam ističe da vedra jutra donose vlažna popodneva i da se ne može očekivati da dobra vremena večno traju.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nicholls, Peter (2016). „Lewis, C S”. The Encyclopedia of Science Fiction (3rd izd.). New York: St Martin's Griffin. 
  2. ^ Lewis, C S (2008). „Underland Without the Queen, The Bottom of the World (Silver Chair)”. The Chronicles of Narnia. India: HarperCollins Publishers. str. 628—642. ISBN 978-0-00-728626-3. 
  3. ^ PluggedIn

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]