Pređi na sadržaj

Stari nadgrobni spomenici u Ugrinovcima

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stari nadgrobni spomenici u Ugrinovcima
Spomenici na groblju u Ugrinovcima.
Opšte informacije
MestoUgrinovci (Gornji Milanovac)
OpštinaOpština Gornji Milanovac
Država Srbija

Stari nadgrobni spomenici u Ugrinovcima (Opština Gornji Milanovac) grupisani su u dve veće spomeničke grupe na lokalnim grobljima, značajne za proučavanje geneze lokalnog stanovništva.

Ugrinovci[uredi | uredi izvor]

Selo Ugrinovci nalazi se u severnom delu Opštine Gornji Milanovac. Graniči se sa atarima sela Kriva Reka, Reljinci, Trudelj, Kozelj, Štavica i Boljkovci. Selo je razbijenog je tipa. Ima varošicu (Centar) i još četiri zaseoka: Motika, Lipet, Golubac i Lisine. Kroz selo prolazi Ibarska magistrala, a nekada je ovuda vodila i trasa pruge uskog koloseka Beograd-Sarajevo.[1]

U turskim popisima iz 1525. i 1528. godine selo se pominje kao Ugrinovac. Smatra se da je dobilo naziv po Ugrima koji su se u srednjem veku borili za prevlast na ovim prostorima. Novo naseljavanje stanovništva izvršeno je u vreme Prvog srpskog ustanka sa područja Starog Vlaha, Bosne i okoline Užica. Seoska slava je Mali Spasovdan.[1]

Groblja[uredi | uredi izvor]

Postoje dva seoska groblja: „Radoičića” groblje (bliže Ljigu) i groblje na brdu iznad varošice. Na oba su zastupljeni svi tipovi nadgrobnih obeležja karakteristični za rudnički kraj i vremenski raspon od početka 19. do polovine 20. veka.[2]

Stari spomenici na „Radoičića” groblju[uredi | uredi izvor]

Stari spomenici na groblju iznad varošice[uredi | uredi izvor]

Stari, donji deo groblja je prostran i dobro održavan.

Krajputaši[uredi | uredi izvor]

U blizini Ibarske magistrale postoji veći broj krajputaša.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Vučićević, Dr Slobodan (2016). Gornji Milanovac i njegova sela. Beograd: Kulturno-prosvetna zajednica Srbije. ISBN 978-86-7596-190-1. 
  2. ^ Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  3. ^ Savović, Saša (2009). Srce u kamenu : krajputaši i usamljeni nadgrobnici rudničko-takovskog kraja. Beograd: Službeni glasnik. ISBN 978-86-519-0181-5. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9. 
  • Nikolić, Radojko (1998). Kamenopisci narodnog obraza : kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: Litopapir. 
  • Savović, Saša (2009). Srce u kamenu : krajputaši i usamljeni nadgrobnici rudničko-takovskog kraja. Beograd: Službeni glasnik. ISBN 978-86-519-0181-5. 
  • Rakić, Miloje T; Pavlović, Jeremija M (2010). Kačer : naselja, poreklo stanovništva, običaji. Sanu: Službeni glasnik : SANU. ISBN 978-86-519-0754-1. 
  • Krstanović, Božidar; Radonjić Živkov, Estela; Kesić-Ristić, Sanja (2012). Narodno graditeljstvo opštine Gornji Milanovac. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture - Beograd. ISBN 978-86-6299-006-8. 
  • Vučićević, Dr Slobodan (2016). Gornji Milanovac i njegova sela. Beograd: Kulturno-prosvetna zajednica Srbije. ISBN 978-86-7596-190-1. 
  • Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka : o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (2, dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.