Sultanija Fatma (ćerka Selima II)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sultanija Fatma
Lični podaci
Datum rođenja1559[1]
Mesto rođenjaKonija, Osmansko carstvo
Datum smrti24. jun 1590.(1590-06-24) (30/31 god.)
Mesto smrtiIstanbul, Osmansko carstvo
Porodica
Supružnik
PotomstvoSinan-beg
RoditeljiSelim II
DinastijaOsmanska dinastija

Sultanija Fatma (tur. Fatma Sultan) bila je najmlađa ćerka osmanskog sultana Selima II.

Život i smrt[uredi | uredi izvor]

Fatma je bila Selimova ćerka i poslednje dete rođeno pre Selimovog stupanja na presto. Rođena je u Koniji 1559. godine. Njena majka je bila nepoznata konkubina. Ipak, Fatma je bila bliska sa sultanijom Nurbanu i njenom decom. Ostala je upamćena kao omiljena sestra sultana Murata.

U maju 1575. godine [2] udala se za Kanijeli Sijavuš-pašu (umro 1602), namesnika Rumelije i na kraju velikog vezira (1582–1584, 1586–1589, 1592–1593). Stefan Gerlah , prvi pomoćnik ambasadora Svetog rimskog carstva je bio u Istanbulu od 1573. do 1578. godine, i zabeležio je reč da je Sijavuš prvobitno bio rob koga je Fatmin otac Selim kupio kao dečaka za 500 dukata i počeo da ga smatra kao svoje dete. U volji sultana Selima je bilo da se ovaj brak ugovori, koji je neposredno pre njegove smrti sklopio[3].

Fatmin miraz iznosio je oko 5000 dukata[4]. Brak je bio srećan, o čemu govori i činjenica da je molila svog brata Murata III da poštedi život Sijavuš-paši kada je ovaj u nekom trenutku pao u nemilost sultana. Sijavuš-pašin lekar, Mojsije Benveniste, često je bio na večeri sa parom[5].

Potomstvo[uredi | uredi izvor]

Sultanija Fatma je imala četiri sina i kćerku. Tri sina su joj umrla u ranom detinjstvu. Samo ju je jedan sin nadživeo:

  • Sinan-beg (1575 — april 1599); umro od bolesti. Sahranjen pored svog oca.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Fatma sultanija je umrla 24. juna 1590. godine u Istanbulu na porođaju od posledica prevremenog rođenja njene ćerke[6]. Sahranjena je u mauzoleju svog oca sultana Selima II u džamiji Aja Sofija.

Kada je umrla, obezbedila je njenoj majci koja je živela u Staroj palati primanja od 60 akči dnevno.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Peirce 1993, str. 92.
  2. ^ Alderson 1956, Table XXXI.
  3. ^ And 1994, str. 166.
  4. ^ Uluçay 1992, str. 71.
  5. ^ Pedani, Maria Pia (2000). Tucica, Volume 32: Safiye's Household and Venetian Diplomacy. str. 30. 
  6. ^ Selânik Mustafa Efendi (1864). „Tarih-i Selâniki”. Internet Archive. str. 265. Pristupljeno 2021-05-11.