Сједећа пушина

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sjedeća pušina
Silene acaulis u Svalbardu
Naučna klasifikacija
Carstvo:
(nerangirano):
(nerangirano):
(nerangirano):
Red:
Porodica:
Rod:
Silene
Vrsta:
S. acaulis
Binomno ime
Silene acaulis

Sjedeća pušina[1] (lat. Silene acaulis) je biljka koja je rasprostranjena u arktičkim i alpskim ekosistemima Evroazije i Severne Amerike.[2]

Sjedeća pušina

Opis[uredi | uredi izvor]

Sedeća pušina je gusto busenasta biljka, često poluloptasta, iz čije rozete vire sitni cvjetovi, sjedeći ili sa veoma kratkom drškom, odnosno stabljikom. Listovi su svi u rozeti, a samo rijetko po jedan par na stabljici, ako je ima, igličasto su trakasti, do 1 milimetar široki, na vrhu su ušiljeni, goli i sa jednim nervom. Čašica je crvena i duga 5-10 milimetara, sa zupcima usječenim do polovine. Krunica je zatvorenoružičastam sa listićima čije su lamine obrnutojajolike.[2]

Uopšteno[uredi | uredi izvor]

Naseljava alpinski pojas najviših planina bivše Jugoslavije, koje su građene od karbonatnih stijena, i plitka karbonatna tla – krečnjačke crnice (organogene i organomineralne), dolomitne rendzine, te krečnjačke ili dolomitne sirozime, čija pH-vrijednost najčešće varira između 6,5 i 7,5 u H2O. Srednje godišnje temperature na njenim staništima variraju najčešće između 0 i 2, apsolutne minimalne se spuštaju ispod -40, a apsolutne maksimalne najčešće se dižu iznad 25. Odlično je prilagođena na fiziološku sušu, koja na njenim staništima često traje i do deset mjeseci. Pripada grupi izrazitih planinskih heliofita. Vrsta je glacijalni relikt u našoj flori i vegetaciji, a zbog pionirske uloge u obrastanju najekstremnijih staništa, te zbog izuzetno dekorativnog značaja, zaslužuje posebnu pažnju, posebno u smislu nalaženja načina za njeno širenje.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „BSBI List 2007”. Botanical Society of Britain and Ireland. Arhivirano iz originala (xls) 25. 01. 2015. g. Pristupljeno 2014-10-17. 
  2. ^ a b v Planinske biljke; Radomir Lakušić; OOUR Zavod za udžbenike i nastavna sredstva; Sarajevo 1982.

Literatura[uredi | uredi izvor]