Taifa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Taife 1031. godine nakon raspada Kordopskog kalifata

Taifa (arap. طائفة‎) zajednički je naziv za nezavisne muslimanske države (najčešće emirate) formirane na teritoriji Al Andaluza nastale nakon sloma Kordopskog kalifata 1031. godine.

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Poreklo taifa treba tražiti u administrativnoj podeli Kordopskog kalifata iako je njihovom nastanku doprinela etnička raznolikost Al Andaluza, odnosno podela između Arabljana, Berbera i mulada (islamizovani potomci nekadašnjih Iberaca, Kelta, Rimljana, Vizigota). Nakon poraza Vizigota kod Gvadalete 711. godine, ostaci vizigotske vojske pod vođstvom Don Pelaja formiraju Astursku kraljevinu. Kao prva hrišćanska država formirana nakon dolaska muslimana, Asturija je stekla privilegiju da otpočne rekonkistu. Do polovine 11. veka formirane su i druge krstaške države: Aragon, Barselona, Kastilja, Leon. Međutim, rekonkista nije mogla napredovati dok je Al Andaluz bio ujedinjen pod Kordopskim kalifom. Kordopski kalifat je tokom vladavine Abdurahmana III (912-961) doživeo vrhunac svoje moći. Nakon raspada Karolinškog carstva, Kordopski kalifat postaje najbogatija država u Zapadnoj Evropi. Međutim, nakon Abdurahmanove smrti država slabi. Početkom 11. veka dolazi do borbi za presto tokom koga je postojalo sedmorica kalifa. Poslednji od njih, Hišram III, umro je 1031. godine. Kordopski kalifat raspao se na 33 nezavisne taife. Najjače taife u 11. veku bile su Saragosa, Toledo, Sevilja i Badahoz.

Rat sa hrišćanima[uredi | uredi izvor]

Raspad Kordopskog kalifata doveo je do uspona rekonkiste. Na samom početku 11. veka monasi manastira Klini podsticali su francusko plemstvo da pokreće pohode protiv muslimana u Španiji. Prvu vojsku predvodio je normanski vojskovođa Rožer de Toni 1018. godine. Najveću vojsku predvodio je burgundski grof Remon Tuluski 1085. godine. U savezu sa kastiljskim vladarem Alfonsom VI osvojena je taifa Toledo, prestonica nekadašnje Vizigotske kraljevine. Sledeće godine u Španiju pristižu Almoravidi i primoravaju Alfonsa na povlačenje. Almoravidi se, na sreću hrišćanskih država, počinju svađati sa vladarima taifa što omogućuje hrišćanima da ponovo napreduju. Godine 1125. u Španiju dolaze Almohadi, još jedno od divljih berberskih plemena. Almohadi su ujedinili teritorije nekadašnjeg Al Andaluza.

Papa Gelasije II (1118-1119) dao je oproštaj grehova svim učesnicima rekonkiste. Papa Eugenije III je krstaškom bulom iz 1148. godine proglasio Španiju teritorijom na kojoj se vodi krstaški rat. Na Iberijskom poluostrvu formirani su redovi slični templarima i hospitalcima u Svetoj zemlji. Najpoznatiji redovi su red kalatrava (1158) i santjago (1175). Kastiljska kraljevina teško je poražena 1195. godine. Almohadi su držali muslimanske teritorije ujedinjenim sve do 1212. godine kada su poraženi kod Las Navas de Tolosa u jugoistočnoj Španiji. Unutrašnji sukobi u Kastilji i pogibija aragonskog kralja u Katarskom ratu dovela je do privremenog zastoja u ratu. Rekonkista je obnovljena 1230. godine kada hrišćani osvajaju Kordovu (1236), Sevilju (1248), Majorku, Minorku i Ibizu (1229), Valensiju (1238) i obalski pojas današnje Portugalije (do 1249). Do smrti Ferdinanda III od Kastilje muslimani su izgubili sve posede na Iberijskom poluostrvu sem taife Granade. Izolovanost Granade spasla ju je kastiljskog osvajanja u naredna dva veka. Rat za osvajanje Granade otpočeli su Ferdinand Aragonski i Izabela Kastiljska 1481. godine. Do 1492. godine Granada je osvojena. Muslimanima je garantovana sloboda veroispovesti, ali su 1499. godine primorani da napuste islam ili da se isele.

Spisak taifa[uredi | uredi izvor]

Taife 1080. godine

Prvi period (11. vek)[uredi | uredi izvor]

  • Badahoz (1013-1094)
  • Lisabon (1022-1093)
  • Mertola (1033-1044)
  • Silves (1027-1063)
  • Saltes (1012-1091)
  • Santa Marija do Algrave (1018-1091)
  • Toledo (1031-1085)
  • Algesiras (1035-1058)
  • Arkos (1011-1068)
  • Karmona (1013-1091)
  • Seuta (1061-1084)
  • Kordoba (1031-1091)
  • Granada (1013-1090)
  • Malaga (1026-1058)
  • Moron (1013-1066)
  • Niebla (1023-1091)
  • Ronda (1039-1065)
  • Sevilja (1023-1091)
  • Albarasin (1011-1104)
  • Alpuente (1009-1106)
  • Rueda (1118-1130)
  • Tortosa (1039-1060)
  • Saragosa (1018-1046)
  • Almerija (1011-1091)
  • Denija (1010-1076)
  • Jerika (11. vek)
  • Lorka (1051-1091)
  • Majorka (1018-1203)
  • Molina (?-1100)
  • Murcija (1011-1065)
  • Murviedro i Sagunto (1086-1092)
  • Segorbe (1065-1075)
  • Valensija (1010-1094)

Drugi period (12. vek)[uredi | uredi izvor]

  • Almerija (1145-1147)
  • Arkos (1143)
  • Badahoz (1145-1150)
  • Bedža i Evora (1114-1150)
  • Karmona (?)
  • Konstantina i Hornahuelos (?)
  • Granada (1145)
  • Gvadiks i Baza (1145-1151)
  • Haen (1145-1159)
  • Herez (1145)
  • Malaga (1145-1153)
  • Mertola (1144-1145)
  • Mursija (1145)
  • Niebla (1145-1150?)
  • Purhena (?)
  • Ronda (1145)
  • Santarem (?-1147)
  • Segura (1147-?)
  • Silves (1144-1155)
  • Tavira (?)
  • Trehada (1145-1150)
  • Valensija (1145-1172)

Treći period (13. vek)[uredi | uredi izvor]

Granadski emirat, poslednja taifa (1237-1492)
  • Arhona (1232-1244)
  • Baeza (1224-1226)
  • Seuta (1233-1236)
  • Denija (1224-1227)
  • Lorka (1240-1265)
  • Menorka (1228-1287)
  • Mursija (1228-1266)
  • Niebla (1234-1262)
  • Orihuela (1239-1250)
  • Valensija (1228-1238)
  • Granada (1237-1492)


Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Istorija Španije, De Baho Alvares, Hulio Hil Pećaroman, Klio, 2003. godina
  • Istorija srednjeg veka, Sidni Peinter, Klio, 1997. godina
  • Srednjovekovno doba povijesnog razvitka 1, Miroslav Brant, Biblioteka povijesti, Zagreb, 1980. godina