Pređi na sadržaj

Tanatoza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tanatoza ili prividna smrt je vid antipredatorskog mehanizma kod životinja.[1] Ulazak u stanje tonične nepokretnosti životinji obezbeđuje opstanak, ali i pogodnu zaštitu od neželjenog partnera za parenje. Kao fenomen za izučavanje pojavljuje se u zapisima iz 17. veka, a do danas je predmet interesovanja zoologa, fiziologa i etologa. Beleži se u različitim životinjskim grupama, od insekata, gmizavaca do mnogih ptica i sisara poput zečeva. Pretpostavlja se da je tanatoza prisutna u daleko većem broju taksona nego što je to trenutno opisano.[2]

Podtipovi tanatoze[uredi | uredi izvor]

Proces ulaska u nepokretno stanje kategoriše se na različite načine, kroz složenost (u zavisnosti od složenosti organizma), redosled događaja, ali i kroz uzrok[3]:

  • izbegavanje predatora, najčešći tip tanatoze, objašnjava se pokazanom činjenicom da predatori izbegavaju uginuli plen zbog mogućih posledica konzumacije istog. Pojedine životinje imaju i mogućnost korišćenja odbrambenih žlezdi, te uz nepokretnost odašilju i hemijske signale. Predator nakon nekog vremena inspekcije plena gubi interesovanje;
  • izbegavanje parenja, koje koriste jedinke koje su se već parile ili koje izbegavaju partnera koji se pokazuje kao neadekvatan putem vizuelnih i hemijskih signala;
  • izbegavanje seksualnog kanibalizma, opisano kod bogomoljki, kod kojih ženka proždire partnera nakon parenja;
  • zavaravanje plena, taktita koju koriste mnoge ribe koje naseljavaju dna vodenih staništa, kako bi lakše došle do plena koji prolazi pored njih ne sluteći opasnost.
  • izbegavanje agresivnog ponašanja kod vrsta koje žive u uređenim zajednicama, poput mrava koji ovu taktiku koriste ukoliko se nađu u koloniji koja nije njihova.[4]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ruxton, Graeme D.; Allen, William L.; Sherratt, Thomas N.; Speed, Michael P. (2018-09-20). „Thanatosis”. Oxford Scholarship Online. doi:10.1093/oso/9780199688678.003.0014. 
  2. ^ Humphreys, Rosalind K.; Ruxton, Graeme D. (februar 2018). „A review of thanatosis (death feigning) as an anti-predator behaviour”. Behavioral Ecology and Sociobiology (na jeziku: engleski). 72 (2): 22. ISSN 0340-5443. PMC 5769822Slobodan pristup. PMID 29386702. doi:10.1007/s00265-017-2436-8. 
  3. ^ Hansen, Line Spinner; Gonzales, Sofia Fernandez; Toft, Søren; Bilde, Trine (2008). „Thanatosis as an adaptive male mating strategy in the nuptial gift–giving spider Pisaura mirabilis”. Behavioral Ecology. 19 (3): 546—551. ISSN 1465-7279. doi:10.1093/beheco/arm165. 
  4. ^ Depickère, Stéphanie; Fresneau, Dominique; Deneubourg, Jean-Louis (januar 2004). „A Basis for Spatial and Social Patterns in Ant Species: Dynamics and Mechanisms of Aggregation”. Journal of Insect Behavior. 17 (1): 81—97. ISSN 0892-7553. S2CID 1111606. doi:10.1023/b:joir.0000025134.06111.be.