Teodor Bezbožnik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Teodor Kirinski, takođe Teodor Bezbožnik (stgrč. Θεοδωρος Θεοδωρος; oko 340. p. n. e. - oko 250. p. n. e.[1]) - starogrčki filozof kirinske škole.

Datovanje filosofovog života zasniva se na „Hronikama“ Jevsevija iz Cezareje, gde se njegova aktivnost dovodi u vezu sa 4. godinom 117. Olimpijade, odnosno 309. p. n. e. Preostali doksografski podaci o Teodoru su niske pouzdanosti[2]. Veruje se da je filozof rođen u gradu Kireni, odakle je bio primoran da ode u Atinu, gde se pridružio Kirenaicima. Diogen Laercije i dnevnik Suda izveštavaju da je Teodor učio i sa stoičkim Zenonom iz Citiuma, sofistom Brisonom iz Herakleje i dijalektičarem Dionisijem Halkidonskim, kao i sa skeptikom Pironom[3]. Savremeni istoričari smatraju pouzdanim samo uticaj učenja od Pirona, na šta ukazuje prisustvo nekih sličnih ideja među filozofima[4]. Teodor je proučavao učenje kirenaika ili od Aristipa Mlađeg, kako je verovao Diogen Laertije, ili od Anekerida, kako sam Diogen ističe, pozivajući se na mišljenje Antistena u „Nasledicama filozofa“[5].

Diogen Laertije ukazuje da je Teodor bio primoran da napusti Atinu nakon što je izveden pred Areopag zbog „bezbožništva“ (ασεβεια), ali ne daje detalje. Amfikrat, u svojoj knjizi „O slavnim ljudima“, piše da je osuđen na trovanje kukutom, ali to je nepouzdano, a Diogen ukazuje da mu je Demetrije iz Faleruma pomogao da izbegne suđenje. Možda verzija kukute potiče iz Stobijeve „Antologije“ koja piše o filozofovom smelom odgovoru na pretnju smrću zbog smelih govora: „Zaista ćeš postati uzvišen, kralju, izjednačivši se sa snagom kukute”[6].

Pre svoje smrti, filozof se vratio u svoj rodni grad Kirenu, gde je uživao pokroviteljstvo kralja Maga Kirenskog.

Prema Diogenu Laertiju, Teodor je osnovao čitav jedan pravac u filozofiji, ali je u istoriji ostalo ime samo jednog učenika filozofa, Biona Boristenita. Međutim, on nije bio ubeđeni kirenaik, eklektički kombinujući elemente učenja kinika i sofista, uključujući i svoj način života.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Eusebius Caesariensis (1991-01-31). „Eusebius Werke. Band 1/Teil 1: Über das Leben des Kaisers Konstantin”. doi:10.1515/9783110848878. 
  2. ^ WINIARCZYK, MAREK (1989-02-01). „ERGÄNZUNGEN ZU DIAGORAS U N D THEODOROS”. Philologus. 133 (1-2): 151—152. ISSN 2196-7008. doi:10.1524/phil.1989.133.12.151. 
  3. ^ „PSYLIB® – Diogen Laэrtskiй. O ŽIZNI, UČENIЯH I IZREČENIЯH ZNAMENITЫH FILOSOFOV”. psylib.org.ua. Pristupljeno 2023-12-29. 
  4. ^ Mansfeld, J. (1986). „F. DECLEVA CAIZZI, Pirrone. Testimonianze (Elenchos, Collana di studi sul pensiero antico, V). Napoli, Bibliopolis, 1981. 309 p. Pr. L. 20.000”. Mnemosyne. 39 (3-4): 478—481. ISSN 0026-7074. doi:10.1163/156852586x00815. 
  5. ^ „Diog. Laert. _II 59_”. Jacoby Online. Pristupljeno 2023-12-29. 
  6. ^ Filonik, Jakub (2013). „ATHENIAN IMPIETY TRIALS: A REAPPRAISAL”. Dike - Rivista di Storia del Diritto Greco ed Ellenistico (na jeziku: italijanski). 16: 11—96. ISSN 2465-0242. doi:10.13130/1128-8221/4290.