Teres I

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Teresova maska. Nacionalni arehološki muzej u Sofiji

Teres I (starogrčki: Τήρης, Teres; vladao ±490 — ±464. p. n. e.[1]) je, prema rečima Tukidida, „bio prvi koji je stvorio veliko kraljevstvo Odrisa“,[2] objedinivši veliki broj tračkih plemena, stvorivši vojsku i uspostavivši ekonomske i političke veze sa susedima.[3]

Preko Tukidida takođe saznajemo da je i pre Teresa plemenska zajednica imala svoje „vladare“ (svakako ne u smislu vasilevsa), ako bismo ih tako mogli nazvati. Međutim, ta država nije nastala preko noći, njen proces stvaranja bio je izazito složen, trajao je dugo i bivao izlagan uticajima sa strane (Grčka, Istok) ali isto tako imao u sebi nešto originalno što ga činilo zasebnim u odnosu na ostale narode (pre svega tu se misli na Grke). Stupanjem Teresa na političku scenu on je učvršćen. Osim toga, za njegova vladanja država se proširila na nove oblasti, stupivši naposletku u kontakt sa skitskim življem.[4]

On je vešto iskoristio pohod persijskog cara Darija I preko istočne Trakije, Stare planine i Dunava vođen 519/514/512(?) p. n. e. protiv Skita. Naime, nakon što se „car nad carevima“ u nemogućnosti da pokori Skite i time učvrsti severnu granicu povukao na jug u svoju bazu u blizini Mramornog mora i Bosfora, Teres se dao u zaposedanje širokog prostranstva severoistočno od Humusa, koje su za sobom ostavili Persijanci bežeći pred Skitima.[1] Isto tako, i pobednički Skiti su se upustili u pokoravanje istog. Došavši bez ikakvih teškoća do ušća Dunava, izazvali su Tračane da burno reaguju i krenu ka severoistoku kroz oslobođenu teritoriju. Međutim, mesto da se biju jedni s drugima i time odluče granice, pribegli su pregovorima, koji su se završili tako što je prihvaćeno da se za granicu uzme Dunav. Ne bi li ovaj sporazum dobio na većoj važnosti, sklopljen je dinastički brak između jedne od Teresovih ćerki i skitskog vladara Arijapita. Za vreme ovih zbivanja došlo je do pripajanja Geta, u kojima su Odrisi našli valjane saveznike koji su im štitili severne granice od eventualnog upada sa strane.[4][5][6][7][8]

Padom Sesta 478. p. n. e., poslednjeg persijskog utvrđenja na tlu Evrope, ukazala se nova prilika za Teresa, koji se ubrzo potom upustio u još jedan osvajački pohod ka Tračkom Hersonsu. Međutim, upavši u zemlju Tina pretrpeo je grdan poraz koji ga je koštao života mnogo ljudi i celokupnu komoru. Nakon što su se Persijanci povukli i iz Doriska 465. p. n. e., otvoriće mu se put ka tzv. tračkoj delti između Bizantiona i Salmidesa, što će on, naravno, da iskoristi. Krajnji rezultat tog pohoda jeste golema tračka država pod kojom su se našla mnoga tračka plemena. Ona se prostirala od ušća reke Dunav do donjih tokova trorečja Tundže, Arde i Marice, i do grčkih kolonija na istoku i jugoistoku.[4]

Teres je preminuo početkom četrdesetih godina 5. veka p. n. e., u 92 godini, ostavivši za sobom trojicu sinova, od kojih je zasad dvojici sačuvano ime. To su Sparadok i Sitalk I. Pretpostavlja se da ga je ovaj prvi nasledio.[4]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Fol, Valeriя (2000). Drevna Trakiя: mъlčanieto progovarя (na jeziku: (jezik: bugarski)). Sofiя: Orbel. str. 17. ISBN 954-612-022-7. 
  2. ^ Thuc. II 29
  3. ^ Srejović, Dragoslav (2002). Iliri i Tračani : o starobalkanskim plemenima. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 57. ISBN 86-379-0755-5. 
  4. ^ а б в г Попов, Димитър (2000). Tračka civilizacija : Tračani - društvo, politika, kultura (на језику: (језик: српски) — превод Марија-Јоане Стојадиновић). Beograd: Geopoetika. стр. 42—43. ISBN 86-83053-35-0. 
  5. ^ Herod., IV 80
  6. ^ Herod., VII 73
  7. ^ Xen. Anab., VII 2. 22
  8. ^ Xen. Anab., VII 5. 1

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Fol, Valeriя (2000). Drevna Trakiя: mъlčanieto progovarя (na jeziku: (jezik: bugarski)). Sofiя: Orbel. str. 17. ISBN 954-612-022-7. 
  • Popov, Dimitъr (2000). Tračka civilizacija : Tračani - društvo, politika, kultura (na jeziku: (jezik: srpski) — prevod Marija-Joane Stojadinović). Beograd: Geopoetika. str. 42—43. ISBN 86-83053-35-0. 
  • Srejović, Dragoslav (2002). Iliri i Tračani : o starobalkanskim plemenima. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 57. ISBN 86-379-0755-5. 
???

Odriski kralj
(±490 — ±464. p. n. e.)

 Ovaj članak sadrži tekst iz publikacije koja je sada u javnom vlasništvuSmit, Vilijam, ur. (1870). Rečnik grčkih i rimskih biografija i mitologija.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)